kao svjetionik

U mašti putuje davnim panoramama, nježno dodirujući kamen svake napuštene kućice, pa se onda teleportira u svoju izmaštanu, kamenu kućicu,  punu ljubavi, smijeha i mirisa tek ispečenog kruha s maslinama...Izmaštani je sveprisutan, štiti je od tuge i briga i razumiju se pogledima, bez riječi ali s tisućama slika u njima, i smiju se, smiju...životu...