|
Rekoše neki da sam jaka, da mogu sve
Ja šutim, ne znam objasniti da sam samo pahuljica
koja se topi,
Da sam sam plišani zečić koji treba zagrljaj i toplinu
Zatvaram žaluzine, navlačim zavjese večeras
Baš trebam osjećaj zaštite
Možda je tužno što si taj privid želim stvoriti toplim stanom
sa spuštenim žaluzinama
Laganom glazbom u pozadini i mirisnim čajem koji se upravo puši
Ali nedam tuzi da uđe u moje gnijezdo za ptice
Tuga ne stanuje ovdje
I dobro mi je tu gdje jesam, mora biti
Tek krajičak podsvijesti lunja
Malim ribarskim selom
U mirno, fjakasto poslijepodne
Vrućina je popustila
Ribari otišli na poslijepodnevni odmor
Njihove su brižne šjore pritvorile škure
I navukle lagane zavjese
Koje zatamnjuju ali i dopuštaju laganom maestralu
Da pleše na kamenom podu i zavlači se u stare, drvene škrinje
I vole se
Grle se
Cijelo selo se voli brižnom ljubavlju
|
