|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
mda...ovo je za sašu...hihi...pusa...vidimo se za mjesec dana...šmrc...
mda...ljudofi moji ja sutra odlazim...ups danas...već je prošla ponoć...i to već odavno...nemogu ić spavat...tužna sam...jako tužna...dapače jako jako tužna...šmrc...
...falit ćete mi svi...ustvari već mi falite...šmrc......kad bi vas sve barem mogla stavit u space bag i uzet sa sobom...
...žnj...neznam više šta da napišem...nemam inspiracije...sve vas jako jako jako jako jako jako volim...obožavam...mda i nemogu se sjetiti nijednog drugog...hm...kak se to kaže...jap...sinonima...ma uglavnom znate vi to...i da jako mi fali moj mali kelić......i žao mi je kaj je tak ispalo...jako jako jako jako jako jako mi fali...ali fakat previše...oprosti keliću...valjda znaš da te ja obožavam...a baš sam emo trenutno...i da moram se pohvalit danas smo bili vani...i sve što sam ja popila je bio jedan šveps...ni kad alkohola ni ičega....wiiiiiii...bravo ja...žnj...i opet emo...trenutak sreće...i opet nazad...a šmrc...mda...pišem bezveze...uglavnom...pozdraf svima...čujemo se...nadam se barem....da ćete mi se koji put javit iako me neće bit na msnu i na kompu...pusa...svima...hug...by...vidimo se za mjesec i pol iako možda dozujim do zg-a krajem sedmog mjeseca...mda...pozdraf......
mda...evo mene nazad...nisam već dugo pisala...ni sad ne znam šta da pišem...već danima skoro uopće ne spavam...osim nešto malo poslijepodne ako i za to nađem vremena...uglavnom sam vani a kad dođem doma na internetu...ujutro se dižem u pola pet da bi otišla doktoru koji me izmrcvari...tako da me kasnije sve bolli...a on tvrd da mi pomaže...da ku....moš mislit...žnj...preksutra idemo na more...onak ne znam dal da se veselim il žnj...s jedne strane dobar provod...kupanje...alkohol...nema više terapija...a s druge strane...ostavljam sve prijatelje u zagrebu...svoje vampirčeke...svog viteza...svoj planet...svoju mafijašku obitelj...mda...hihi...i na ravno sašu...šmrc...a nije fer...zaš on nema kuću na pašmanu...šmrc....aaaaaaaaaa.....mda...meljem bezveze...idem gledat neki horor i jest...to mi je uvijek najbolji lijek za sve...nešto fino za papati i malo straha...hehe...mda...idem sad...ajd pozdraf svima...valjda još navratim da vas sve pozdravim prije mjesec i pol stanke...pusa...hug...vojim vas sve...
aaaaaaaaa...bilo nam je super...kasnila sam doma samo tri i pol sata...hihi...ja bi opet...šmrc...već mi svi falite...ali danas se vidimo...hehe...pa šta ću ja bez vas na moru...mislila sam da će jučerašnji dan bit žnj...ali eto nisam dopustila da mi se pokvari raspoloženje....wiiiiiii...danas opet ...ostalo nam 5 litara pive...hihi...mislim pa nedaj bože da ishlapi...mda...pusa...i hug svima...
neznam šta da kažem mislim da slika sve govori...sve što napravim i kažem je krivo...sve zajebem...ništa ne ispadne onako kako sam ja mislila...žnj...ma uglavnom...
evo vratila sam se iz škole...glava me ubija...zglob me boli...koljeno me boli...sve me oko mene živcira...baš si razmišljam...zašto kad me nešto naljuti zašto to nemogu izbacit iz sebe...zašto ne osjećam bijes u sebi...sve što osjećam je tuga...i dođe mi da plačem...umjesto da se izvrištim...izbacim to iz sebe...ja jedino što osjetim je tuga i bol zbog takvh nepravdi...žnj...trudim se i stalo mi je do nečega i onda mi neko to samo tako upropasti u sekundi...žnj...ali šta češ sve ide tako u životu...nažalost...a niš pozdraf sfima...idem ja malo pajkit...možda me prestane sve bubat....šmrc...pusa...hug...
hehe...cool...evo sve po starom vraćamo se doma na naš stari običaj...ne spominjanja ružnih događaja...mda...već me glava boli koliko učim...pogotovo hrvatski...hahah...valjda mi neće žena snizit ocjenu...u subotu je bilo zakon i kod ive i kod pjere...wiiii....i sljedeće slavimo...mihalov i tein ročkas....wiiiiiii...jedva čekam...bit će predobro....mda...idem ja dalje zujat...bzzzzz....do drugog jafljanja...pozdraf...
danas sam shvatila kako je ustvari jednostavno glumiti...ne ponašati se u skladu s onim što osječaš...smijati se a u sebi osjećati ogromnu prazninu...i onda kad na kraju večeri ostaneš potpuno sam ta praznina te izjeda i ubija...ali ti i dalje glumiš...ne prestaješ...jer ne želiš da se drugi loše zbog tebe osjećaju...da te drugi žale...želiš promijeniti to u sebi ali to je prejako možeš samo prikriti smiješkom i onda kad dođeš doma sam u mraku počneš razmišljati i plakati...jer ti ništa drugo ne preostaje...onih koji su te do malo prije barem malo činili sretnijom nema više...otišli su...svako se vratio svojim problemima...hvala vam ljudi za večeras...a posebno saši...na početku je moj smiješak bio glumljen ali kasnije sam shvatila da me vi zapravo činite sretnom...bilo je lijepo iako je kratko trajalo...
pa ne vjerujem pa kako može neko na takav način ramišljat...pa ko može imat uopće ideju da bi nekom bilo lakše da nešto sazna nakon što je već sve gotovo...da mu uskrate zadnji pogled zadnji oproštaj s nekim...na pitanje zašto su mi to napravili odgovorili su pa nismo željeli da opet to proživljavaš...mislim da ti je bilo dosta toga u životu...samo zamislite moju reakciju...pa šta nebi ja trebala bit ta koja će odredit kad je dosta...pa ja mislim da se nikad u životu nisam na nekoga tako izderala i istresla...pa to stvarno nije fer...koliko sam suza skrila u sebi i nikad ne isplakala zbog mame...samo da njoj bude lakše...i sad ovo dobivam zauzvrat...glumila sam jaku osobu samo zbog njih a sad mi to fali...fale mi neisplakane suze...nestane ti iz života netko a ljudi ti to prešute...iako taj netko možda u zadnje vrijeme nije toliko prisutan u mom životu...djetinjstvo mi je učinio još ljepšim nego što bi inače bilo...svaki odlazak kod bake on bi ukrasio svojim igrama, pričama, zagonetkama kojih je svaki put bilo sve više i više...tek sam sad shvatila koliko je ustvari vrijedno vrijeme koje provedeš s nekom osobom...i koliko će ti ona falit iako ti ustvari nije bila nitko i ništa osim savršenog prijatelja...nikad mi nije smetalo što je star koliko i moj tata što je čudan...razlog tome je što su ga kao maloga napali i istukli i imao je ozljede mozga koje su ga zauvijek osudile na to da živi život 16-dišnjaka...nedavno se razbolio ali nisam znala da je tako ozbiljno...nije mi bilo ni na kraju pameti da ga više neću vidjet...rekli su da je u bolnici...nisam ga išla posjetit jer su mi lagali...rekli su da će brzo doma...jednostavno nije fer od njih...ali što više razmišljam to mi je više jasno da sam pretjerala...ja znam da mi žele samo najbolje...pogriješili su ali u dobroj namjeri...znam da ni njima nije lako...toliko gluposti i problema samnom...i ne samo samnom...sad mi je žao...žao mi je što sam tako reagirala...žao mi je što mi sada mama plače...da barem moogu vratiti vrijeme i zaustaviti se trenutak prije i dobro razmisliti o svojoj reakciji...ali to je nažalost nemoguće...ali znam da će se smiriti i oprostiti kao što sam ja sad njima kad sam shvatila da je bilo u dobroj namjeri...a žnj...život nije fer...ali stvarno nije...ali uvijek postoji netko kome je gore...netko ko nema nikoga...uvijek imam ovo malo obitelji što mi je ostalo i naravno prijatelje...i to mi uvijek nekako vrati snagu...hvala vam šta ste svi uz mene...ovdje ste ja mislim sve saznali...molim vas nemojte mi to više spominjat...samo me čvrsto zagrlite...i ne puštajte...i nikada me nemojte ostaviti jer ja stvarno ne znam šta bi bez svih vas...
hm...nešto se čudno događa sa mnom...ja to stvarno želim...ali me u isto vrijeme i strah...žnj...šta ako ja nešto zeznem a nebi voljela tu osobu povrijedit jer mi puno znači...ali vrijedi pokušati...neću si dopustiti da to napravim...
...uglafnom pozdraf...
...
koji ku... mi ideš pričat o kolicima ili polomljenim kostima...zašto...kad neznaš...NEZNAŠ...i zašto uopće tražiti bilo kakve razloge...kad su oni ustvari jednostavni...obična ljudska glupost zbog koje radimo greške...
mda...evo mene dva dana zaredom...užas...ali toliko mi je dosadno da moram mljet na blogu gluposti...stvarno ne znam šta da napišem...danas sam baš bila žnj...išli smo na ribnjak...i na kraju kad su svi otišli ja sam se rasplakala ko mala beba...žnj...hvala ariana na tvojim lijepim rječima i na tvom zagrljaju...stvarno mi je trebalo...u zadnje vrijeme imam neki čudan osjećaj...kao da me ljudi koji su prije govorili da me obožavaju...kao da su me počeli izbjegavati...neznam dal sam ja kriva...možda sam se ja promijenila...možda me više ne gledaju kao jednu dobru i toplu osobu koja je spremna pomoći...ja bi to htjela najviše na svijetu da mi ljudi vjeruju i da me vole kao što ja volim njih...ali najčešće se nešto što kažem ili napravim pogrešno protumači...ma neznam ni sama...to je samo moj dojam...znam da prijateljstva s moje 3 najdraže osobe neće propast...jer ja to neću dopustit nikada...ali imam neki čudan i nelijep osjećaj kao da sve ostalo što mi puno znači u životu naglo propada...sve bi na ovom svijetu dala da mogu bilo kome doći i zagrlit ga a da se to ne gleda kao nešto čudno i nastrano...žnj...sve bi dala da sa svima mogu biti prijteljica i da me svi vole kao što ja volim njih ali nažalost to je nemoguće...žnj...mda...opet pričam bezveze...kao da to nekoga zanima...kao da drugi nemaju probleme...žnj...a niš idem...malo ću gledat horore...zujat....i razmišljat možda uspijem naći razloge koje tražim već dugo ali nikako da ih pronađem...možda uspijem opravdat djelo nekoga ko mi je zbog toga jako utjecao na život...ko mi je donio toliko muka i žalosti ali u isto vrijeme i radosti i sreće...jednostavno želim opravdat njihovo ponašanje...možda jednog dana uspijem...oprostila sam već odavno samo još želim shvatiti...ćemu sve to...ma uglavnom...idem sad dalje zujat...pozdraf...pusa...hug...
mda...neznam šta da pišem...eto zadnjih dana mi je tak sve žnj...i...žblj...nemam pojma...opet me zglob hebe u mozak...
...ali to je onak već normalno...trebala sam se dosad priviknut na to...ali nikako...svaki put me to toliko isfrustrira i naživcira......mrzim taj svoj zglob....uspjela sam zeznut ocjene neke i tak...sve postarom......uglavnom jedva čekam četvrtak...nadam se da nam neće padat kiša...i mislim da će nam bit predobro...wiiiiiiiiiii...hrana, cuga, frendovi...
...ošišala sam se...uvijek kažem da puštam kosu i onda se ošišam...žnj...
...i dalje se nemogu natjerat da nešto naučim....ma žnj...idem dalje gledat austina powersa pa ono valjda bum pisala kad mi neš padne na pamet jer sad sam bezveze meljem...
...tak da ono svima...pusa i veeeeeliki hug...
...
"You hold the answers deep within your own mind.
Consciously, you've forgotten it.
That's the way the human mind works.
Whenever something is too unpleasant, to shameful for us
to entertain, we reject it.
We erase it from our memories.
But the imprint is always there."
(Can't wash it all away)
(Can't Wish it all away)
(Can't hope it all away)
(Can't cry it all away)
The pain that grips you
The fear that binds you
Releases life in me
In our mutual
Shame we hide our eyes
To blind them from the truth
That finds a way from who we are
Please don't be afraid
When the darkness fades away
The dawn will break the silence
Screaming in our hearts.
izbacila sam drugi dio pjesme...jer govori o ljubavi i tome...a to baš i nije dio za mene...ali zato ovaj...ko da sam ga ja pisala......uglavnom...žnj....
I can't run anymore,
I fall before you.
Here I am.
I have nothing left.
Though I've tried to forget,
You're all that I am.
Take me home,
I'm through fighting it.
Broken, Lifeless,
I give up.
You're my only strength.
Without you,
I can't go on,
Anymore, Ever again
*My only hope (All the times I've tried)
My only peace (To walk away from you)
My only joy, My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power, My only life,
(And love is where I am) My only love.
I can't run anymore.
I give myself to you,
I'm sorry, I'm sorry.
In all my bitterness,
I ignored all that's real and true.
All I need is you.
When night falls on me,
I'll not close my eyes.
I'm too alive,
And you're too strong.
I can't lie anymore,
I fall down before you.
I'm sorry, I'm sorry.
Constantly ignoring the pain consuming me.
But this time it's cut too deep.
I'll never stray again.
pjesma je toliko savršena...riječi su predobre...morala sam ih stavit...
...mogla bi još koju samo da nađem neku lijepu...
...
