danas sam shvatila kako je ustvari jednostavno glumiti...ne ponašati se u skladu s onim što osječaš...smijati se a u sebi osjećati ogromnu prazninu...i onda kad na kraju večeri ostaneš potpuno sam ta praznina te izjeda i ubija...ali ti i dalje glumiš...ne prestaješ...jer ne želiš da se drugi loše zbog tebe osjećaju...da te drugi žale...želiš promijeniti to u sebi ali to je prejako možeš samo prikriti smiješkom i onda kad dođeš doma sam u mraku počneš razmišljati i plakati...jer ti ništa drugo ne preostaje...onih koji su te do malo prije barem malo činili sretnijom nema više...otišli su...svako se vratio svojim problemima...hvala vam ljudi za večeras...a posebno saši...na početku je moj smiješak bio glumljen ali kasnije sam shvatila da me vi zapravo činite sretnom...bilo je lijepo iako je kratko trajalo...
Post je objavljen 14.06.2007. u 22:24 sati.