| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Veljača 2008 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Kolekcija mojih zapažanja i stavova u svezi obitelji, karijere, psihologije ponašanja, društva, mode, ljepote, prirode itd.
Citaonica
********************
>Blog.hr
>Virtualna knjižara
>Nationalgeographic
>Discovery
>Bljesak.info
>Net.hr
>Vidi.hr
>Znanost
>Katalog besplatnih elektronickih casopisa
Drugi separe u čitaonici
>Dnevnik ulice
>Borja
>PlanB
>Pračovjek
>Kabulske priče
>CNN Art of life
>MTV
>Kompjuteraši ako zapne
>Po mom ukusu kuhinjica
>Auto route
>Vrijeme
Free Counters
Lifestyle by Tatjana
Umjetnost življenja
- 15:26 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Juče sam se sjetila rečenice "Vi ste jedina osoba koja može stati između sebe i svoga sna". Odavno ne želim stajati na putu svojim mislima i željama. Potpuno sam uvjerena da ako dovoljno dugo želiš nešto to će se i ostvariti. Jedna od mojih velikih želja ( ako zanemarimo zdravlje, djecu, ljubav i karijeru) je život u nekom pitoresknom mjestašcu, udisanje povjetarca s mirisom lavande i grožđa, šetnje zelenim proplancima, čaša vina na verandi kamene kućice u predvečerje. Dok mnoge moje kolege žude i tragaju za suvremenijim i tehnološki ispunjenijim životom, ja se vraćam harmoniji čovjeka i prirode. Ništa se ne može mjeriti s mirnoćom života u kamenoj kući, bijelih krečom obojenih zidova, pomalo neravne površine. Poželiš nasloniti obraz na njega,osjetiti duhove prošlosti. Naveče sjediti pored kamina, čitati knjigu naslonjen na voljeno biće, uvući se u veliki drveni krevet s uštirkanom posteljinom koja miriše na limun i lavandu. Zaspati i sanjati dječjom naivnošću. Ujutro, djeca se već igraju na drvenom podu. Miriše vatrica i topla kava.         Doručak je brzo spreman, nešto domaće, nešto moje. Jaja sa slaninom, mekani kruh, mirisni paradajz i sir posuti bosiljkom i maslinovim uljem. Šolja čaja od trava koje sam ubrala prošlo ljeto, malo meda i topli mramorni kolač. Posuđe je starinsko, keramičko,debelih oboda, iscrtano nekim plavim ornamentima. Onakvo kakvo je imala moja baka. Kuhinja je velika, drveta boje trešnje. Urađena je u talijanskom stilu. Volim kuhati u njoj.Na prozorima su začini koje sam posadila. Moj vrt je prepun cvijeća, mirisnih travkica, grmova.Jedan dio sam odvojila za povrće. Tamo dalje iza kuće je voćnjak i maleni vinograd.Volim raditi oko biljaka. Osjete svaku pažnju. Volim mirisati nedozrele jabuke, otkinuti pokoji smeđi list sa ruže puzavice, ubrati šarene anemone i staviti ih na stol u trpezariju. Dan se nastavlja...Imamo sve što nam treba. Tu je i tv, internet, moderni kućanski aparati, terenski automobil za obitelj. No neke stvari nisu toliko bitne u životu. Ništa nam ne nedostaje a imamo više nego drugi koji žive zarobljeni u svojim stanovima, osuđeni na normative, stisnuti u kutije i okvire gradskog života.         |
"Stig'o ćumur"
- 14:01 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
Mjesecima već u Mostaru traje izgradnja Mik-ovog tržnog centra u središtu (ako se to može zvati središtem) grada. No, već odavno polemika oko izgradnje nije koliko će prostora prodajnog imati, hoće li sadržovati toliko čekanu kino dvoranu, već kada će pasti susjedna zgrada u Omladinskoj ulici. Područje na kojem se kopaju temelji nalazi se iznad rudničkog kopa i stari mostarci pamte koliko daleko je rudnik išao ispod ulica Mostara. Eleneis, zanemarivši, očigledno, geodetske i građevinske preporuke netko je krenuo sa kopanjem dubokih temelja htijući vjerovatno dobiti na parkirališnim podzemnim garažama.Kopajući bageri su naišli na nalazište uglja, te shvativši da se na takvom tlu graditi niti betonirati ništa ne može odlučili kopati dalje...i dalje...i dalje. Time se dovelo do urušavanja kolnika sa dvije starne i samo je pitanje vremena kada će se urušiti zgrada.  Mostar-Križanje Omladinske i Dubrovačke ulice Stanari susjedne zgrade u nemalom su strahu što će se dogoditi ...Ipak se radi o četrdesetak stanova i životima ljudi. Došlo je do prekida telefonskih kabala, vodovodne i kanlizacione mreže. Pitanje je vremena ( ne daj Bože potresa, jake kiše ) kada se fatalna predviđanja mogu ostvariti. Nagađanja traju danima, no tek nakon nedavnih nesretnih (i vrlo sličnih događanja, složiti ćete se) u Zagrebu kada se urušila ulica i kuća ( ne nosi bez razloga naziv Plitvička ulica), netko od izvođača radova na datoj lokaciji u Mostaru se sjetio komentirati. Njegov komantar izgleda ovako; citiram: "Navode građana djelomično je potvrdio i direktor izvođača radova, tvrtke ''Konstrukcije Mostar'' Emir Isić. ''Prirodno je da se ljudi boje i ja to razumijem. S investitorom radova tvrtkom 'Neretva gradnja' je postignut dogovor da naša kompanija uradi samo iskopavanje prostora za temelje. Nije bila predviđena nikakva zaštita okolnog terena. Sada smo dogovorili postavljanje betonskih kocki težine oko 5 tona kako bismo zaustavili daljnje urušavanje'', kazao je Isić, pojasnivši kako i sami građani doprinose nestabilnosti terena. ''Ljudi zaustave automobil u neposrednoj blizini gradilišta i dovedu djecu da gledaju kako strojevi kopaju. To je krajnje neodgovorno ponašanje jer na gradilištima uvijek postoji mogućnost nesretnog slučaja'', izjavio je Isić, dodavši kako ne očekuje daljnje urušavanje jer se dvije spomenute ulice nalaze na stjenovitom terenu." (24.9.2007. J. Gudelj / Pincom.info) Obratitte pozornost na boldirani tekst...Da nije smiješno bilo bi tužno. Kako to građani doprinose urušavanju??? Da nisu možda došli sa kamionima i bagerima, pa proširuju podrume? Eh...da sam kakve pameti pa uzeti desetogodišnju koncesiju na nečiji podrum...hahahha Kakva medicina...ćumur je budućnost...a gdje ima ćumura...možda ima i nafte.... Žalosno je to...Svi mediji trube...ljudi posmatraju...nitko ništa konkretno da kaže...Osim Isića sa svojim brilijantnim izjavama o građanima i urušavanju. Toliko o stručnjacima ovdašnjim. Hvala vam što mislite na našu sigurnost....  Zagreb  Zagreb Naši mostarci, k'o mostarci iz cijele priče dobili su informacije da se naravno visokokvalitetni ugalj ( u Hercegovini popularno zvani ćumur) prodaje po cijeni od 100-150 KM ( cca 50 eura) tona. Kako je šteta ne zaraditi kada ga već moraš iskopati došlo je i do okretanja cijeloga toka priče u drugu stranu...da li će mostarci dobiti kino i još jedan tržni centar ili će dobiti još jedno rudničko okno. Što će se dogoditi sa stanarima zgrade koja visi na rubu trusnoga zemljišta, nikoga nije briga. Ostaje nam da čekamo i zapisujemo u anale mostarskih događanja... |
OD KOLIJEVKE, PA DO GROBA, NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA
- 15:58 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Mantra je kojom su nas filovali u godinama socijalizma. Kako nam upališe svijetlo i kapitalizam dovedoše na mala vrata ( samo nikako da se raskomoti i shvati da je kod kuće) djeca nam ne dolaze iz škole s ovakvim krilaticama. Djeca dolaze nezadovoljna znanjem koje su dobili, površno tretirana od strane nedovoljno cijenjenjih i neplaćenih učitelja, nastavnika i profesora. Mi protestujemo pred djecom optužujući školstvo, ministarstvo, državu, snebivamo se visokim cijenama knjiga. Neki roditelji su i agresivniji, pa potežu za tužbama, šakama i oružjem. Neki su pak, praktičari...Ti potežu za novčanikom. Djeca to gledaju i upijaju. Sa svih strana im dolaze informacije kako škola, odnosno, edukacija, nije baš najbitnija stvar u životu i kako se može uspjeti ako odeš u Alžir kopati na naftnoj bušotini. Ili ako ostaneš ovdje prodavati kokain i prekucana auta. Sada se sjetih još jedne" Na mladjima svijet ostaje". Prije sam zaista s pravom mogla potvrditi da je tako, no danas gledajući generacije letargične mladeži mogu samo reći."Jadan ovaj svijet koji na njima ostaje". A tko je kriv za to? Školstvo ili mi roditelji? Nedavno sam bila na roditeljskom sastanku mog starijeg sina. Prvobitni šok nastupa već ulaskom u školsko dvorište. Vrlo je interesantno posmatrati grupe roditelja, svojevrsne razredne klanove kako stoje i prepričavaju najnovije teme "Cijena udžbenika", "Trudnoća neke učiteljice", "Slab prosjek Marka iz IV4"...I tako, stojim ih i posmatram...kako ne volim takva društva ja stojim sama i skeniram majke koje su stigle tu u svom najboljem izdanju.Pa imamo one koje su željele izgledati poželjno , jako utegnute ali u stezanju i propete na najvišim štiklicama zaboravile su ukomponirati boje. Pa imamo ženice koje su , eto, rodile zamalo pod stare dane i sada se potucaju po školi, umorne jer još jednom djetetu moraju pokazivati Arhimedov zakon dok traje "Ljubav u zaleđu".One su obučene u komplete veće za dva broja. Postoje onda casual majke, pankerica majke, majke barbie, majke hipi generacije, majke alternativa. Očevi su redovito pogubljeni. Došli su tu kao na vješala. Moraju jer majka nije stigla ili im je rekla "Učini barem nešto za svoje djete". Tako on stoji u školskom dvorištu, čeka i čini nešto za svoje dijete. Postoje zgodni očevi, očevi s trbuščićem u tridesetoj i očevi u trenerkama zagrnutih rukava do lakta. Na one zgodne je već izvršen napad. Neka mi samo još neko kaže da smo čedna država. Oko takvih očeva se skupio roj majki. Svih profila. Sline, trepću, dišu na usta. Ok, ok...zgodni tata je poželjan. Nije nešto inteligentan, dovoljno je da je zgodan. Sve do jedne slažu se s njegovim mišljenjem. ( napomena: on nema mišljenje nego citira neku stavku iz sinoćnjeg dnevnika). Ulazimo u učionicu. Opet skening; nesamopouzdani roditelji povlače se u zadnje klupe, ostatak ka dolje. Dolazi nastavnica i kreće dugogodišnji šablon. Na roditeljskom sastanku nema se čuti ništa novoga. Svake godine jedno te isto: Obraćanje direktorice škole, prosjek, broj učenika. Slijedi sedam stavki dnevnog reda. Od 1-6 je plaćanje svega i svačega, 7-ma stavka je školska nastava. Roditelji kolutaju očima...Pored 350 maraka udžbenika treba platiti osiguranje, školski tisak, čak i kopiranje kontrolnih listića, nekoliko markica, održavanje tkoznačega. Postavlja se pitanje kvalitete nastave. Nastavnica nas uvjerava da nam se djeca školuju po suvremenim načelima u tehnološki opremljenim učionicama. Šta? Od '89-e promjenili su šaltere za struju? Toliko su osuvremenili školu da se ne može gledati...Ma daaaaj, zbilja ne znam kako gutamo takva sranja. A tek suvreemna načela...Mom sinu su nedavno oduzeli na satu mobitel. I zamislite zovu me kod pedagoga.Da dođem po mobitel i da mi pokažu kako on(12 godina) ima sličice golih žena u njemu. Da, otišla sam u školu noseći im isprintanu konvenciju o pravima djeteta. Toliko su suvremeni da bi po njima pubertet trebao da se manifestira oko 34-e godine. Nije ni čudo da djeca nisu kompletno fokusirana na nastavi jer ih se ne tretira spram njihove intelektualne sposobnosti spram uzrasta. Ne usmjerava se i ne inicira njihova snaga, talenat, osjećaji i samopoštovanje. Iz škole nam djeca kući dolaze isfrustrirana, nezadovoljna, pa čak i depresivna. Knjižnice služe za iznajmljivanje knjiga isključivo lektira-tipa, nema mentora, nema podrške, razgovora individualnog.Kod psihologa i pedagoga se ide samo ako si učinio nešto krivo. Roditeljska podrška školstvu je apsolutno nikakva, roditelji ne učestvuju ama baš niti u jednoj stavci oragnizacije škole i nastavnog plana. Žaliti se? Kome? Kompletan sustav ne valja... Letargičnih, roditelja, nezainteresiranih učenika, do prosvjetnih radnika koji površno obavljaju svoj posao, ministarstva koje nema sluha, gradske uprave koja novac ne ulaže u školstvo, sponzora koji su "na vrijeme shvatitli da škola nema veze sa stvarnim životom" ili odseliti odavde ako mislite na budućnost vaše djece. Onda se pitamo odakle toliki odljev mozgova i mladeži općenito. Što nam se to nudi? Kakvo kvalitetno školovanje i beneficije imamo? Ja sam student završne godine na svom fakultetu. U mojoj državi ne postoji master koji bi zadovoljio moje usmjerenje. Možda u Sloveniji. Ali Slovenija je s ove tačke gledišta jako daleko. Tražiti stipendiju od države? Jako teško...Nemam nikoga u vladajućim strukturama, niti u dominantnim političkim strankama. Za dvije godine stariji sin završava osnovnu školu a mladji bi trebao krenuti u osnovnu. Posmatrajući trenutnu situaciju u školstvu, razjedinjenost nastavnih planova, loše znanje koje dobijaju u tim institucijama najbolja ideja bi bila otići negdje gdje će kroz školstvo dobiti smjernice za život, rad i egzistenciju. Ovdje toga nema. Ni za mene ni za moju djecu.Nisam sigurna da identično misle i one hipi, barbie i desperatehousewifes majke.  |
Na jednom dodaj- na drugom oduzmi
- 20:14 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Juče sam bila poslovno u Trebinju. Volim otići u Trebinje, nekako mi miriše na more i Dubrovnik. Malo smo sjedili pod platanima, popili kavu, prošetali oronulim i zapuštenim starim dijelom grada. Nakon relativno napornog dana ogladnili smo a onda sam se ja sjetila kako sam prije par mjeseci na tv-u u emisiji "Turizam plus" gledala reportažu o restoranu "Hercegovačka kuća". U njemu se održavao sajam domaće kuhinje gdje su iz cijele BiH bili prezentirani kulinarski pripravci. Bilo je tu svega; od starinskih do modernijih jela a izlagači su bili raznovrsni seoseke zadruge, domaćinstva, hoteli i restorani . Gledajući to "Hercegovačka kuća" mi se učinila lijepim mjestom za doći i pojesti štogod. Naziv restorana/konobe mami jer samo ime vam govori da je tu domaća i obiteljska atmosfera. Elem, kako ne poznajemo baš Trebinje upitašmo par ljudi koji su nas uputili u stari grad ali restoran se nije nalazio tamo. U jednom kafiću naiđemo na mostarca koji je sav sretan što je sreo zemljakinju napokon nas uputio u pravom smjeru. Ne, "Hercegovačka kuća" se nije nalazila uopće u gradu. Sjedošmo u automobil i pravac ka Bileći. Na 10 km od Trebinja u pravcu Bileće nalazi se restoran "Lovac" i motel "Konak" u sklopu njega se nalazi i naša tražena "Hercegovačka kuća". Odmah u startu začudišmo se odakle toliko imena za jednu te istu ugostiteljsku firmu. Iza kuće se gradi još jedan dio, tako da će taj dio dobiti zasigurno neko četvrto ime. Kako nam je mostarac u Trebinju rekao "Lovac" je poznati restoran onako "janjetina s ražnja tipa". Kada se parkirate ako imate slab vid kao ja nećete vidjeti "Hercegovačka kuća" natpis. Ta konoba se nalazi s bočne strane kuće i zaista je nezamjetna. Začudilo me i što piše na tabli radno vrijeme od 12-22 h. Zašto od 12??? Gazdarica nas je odmah primila i ispričala nam kako nemaju baš posla pa otuda i to vrijeme. Rekoh da sam tu jer sam u stvari gledala tv emisiju i čula za njih. Pitam je zašto nemaju malo više reklame jer unutrašnjost je zaista prava starinska autohtona. Sve je u drvetu, kamenu, sa stalažama za domaće vino, tu su starinski kamini, posudje i ostali ukrasi iz starine tih predjela. Vino je kako rekoh domaće i ako to volite, gazdarica će vas uvesti u podrum gdje se pravi. No tamo i pored kamenih zidova ipak se nalaze nove, moderne bačve od inoxa. Šteta...Više bih voljela vidjeti lijepe starinske drvene bačve. Kako je unutar konobe prohladno odlučišmo sjesti vani. Sada je nastupio zbunjujući trenutak ; da li je "Hercegovačka kuća" "Lovac" i da li je svejedno gdje sjednemo... Ok...rekoše nam sve je isto pa zauzešmo poziciju. Miriše janjetina koja se okreće, mi oduševljeni unutrašnjošću kuće već oblizujemo brkove. Donose nam meni...ali jedan a nas dvoje.Šta da se premjestimo ili da ga podjelimo k'o Jutarnji? A tek meni. Strašno. Ponuda vina, pive i sokova je ok.Okrećem stranicu nadajući se nekoj super retro ponudi jela. Ali imam šta vidjeti: meza, jela s roštilja uobičajena, kuhana jela( grah, gulaš kojih btw nema), pečenje janjeće, sušena janjetina (koje također nema), cicvara, šnicla i to je to. U sredini rukom pisani jelovnik na engleskom jeziku s milion pravopisnih grešaka. Razočarani ponudom jela i izgledom jelovnika naručujemo pečenje i salatu. Dolazi novi minus; papirne salvete. I to jeftine, Violetine. Oooo, pa zašto ako nemaju veliki promet, ako su u sklopu kuće...zašto nemaju platnene ubruse? Možda je to nekome svejedno ali nekako meni te salvete izgledaju fastfood-ovski a ja u restoran takvog tipa hoću da guštam. Mrzim papirne salvete. Konobar nam donosi kruh, pola domaći pola kupovni. Nisu baš najsvježiji ali ok...čeka se meso, gladni smo. Dolazi još par automobila. Nekih dvadesetak ljudi, pa eto, nije da nema prometa...Ima...Tu je i neka delegacija, konobari se odmah uzvrtiše oko njih, ja mislim da su ih pozdravili par puta, i čak mi se učinilo da se svaki put i naklone blago...Hahah..mora da su to neki trebinjsko-bilećki moćnici. Na mene moćnici ne djeluju, pa zovem konobara i pitam ga gdje je naše jelo. Napokon on stiže i donosi naše porcije. Nisu vruće, onaj sloj masti je čvrst k'o kamen. Odmah komentiram kako je meso staro i nije svježe.Krompiri su bezukusni, rezani na četvero i očigledno pečeni posebno. E to mi nije jasno...Ako peku janje, zašto krompire ne stavi pod sač.? Šta im to treba, pa da umjesto ukusnoga da se topi u ustima krompira imaju drveni i hladni, neslani i bljutavi? Ogromni minus...Ma šta ogromni...Minus k'o kuća. Gladna sam i pokušavam se najesti, sreća poručih onu salatu. Čeprkam ono meso, krompiri su nejestivi a i meso je neslano. Završimo napokon s našim jelom potpuno razočarani. I nikako ne možemo doći sebi...pa onako divna konoba "Hercegovačka kuća" a ovako loša hrana...nepojmljivo. Razočarana tražim račun, kad tamo naplatio nam je i prilog...Šta je prilog pitam; krompiri. Krompiri, oni bljutavi, grozni su prilog koji oni naplaćuju. Ne znam da su mi ikada još u nekom restoranu s porcijom mesa naplatili ono malo krompira. I dalje sam gladna i nemam živaca prepirati se , ustajemo, odlazimo i komentiramo kako slijedeći put u "Hercegovačku kuću" ćemo doći samo na čaj čisto zbog lijepog ambijenta. Tamo ne vrijedi ništa pojesti. Niti reklamirati. Lijepi naš Gojko. Fotografije su preuzete s interneta jer sam ja zaboravila fotoaparat.    |
Atena; part 5
- 17:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Ima li nade za konačno završavanje mog putopisa? Nadam se da ću konačno danas privesti kraju , mada toliko je toga što i ne uspjevam prenijeti na papir, odnosno kompjuter. Danas vam pričam o Keramikos-u.Gradu živih i mrtvih. Stari Grci su osnovali Keramikos kao grad sjevero-zapadno od Akropolisa. Sastojao se od zidina, Dipylon izlaza, sakralnog puta i straroga groblja. Ono najinteresantnije meni je groblje sa svim svojim nadgrobnim spomenicima. U krugu Keramikosa nalazi se mali muzej u kojem možete pogledati replike nadgrobnih spomenika, te primjerke predmeta pronađenih u grobovima. Na tom mjestu najjasnije se vidi utjecaj mnogih civilizacija kao što su egipatska, antička, rimska, bizantijska...Vidi se način na koji su prinosili žrtve, slavili određene bogove godišnjim procesijama, sahranjivali mrtve računajući pri tom kojem su staležu pripadali, na koji su način poštivali ratnike i heroje. Gledajući nadgrobne spomenike i uživajući u miru i tišini maslinama okruženog groblja točno dokučujemo treću dimenziju načina života i spiritualnog uzdizanja jednog naroda. Keramikos je apsolutno mjesto za meditaciju.   Nadgrobni spomenik dviju sestara  Sfinga na nadgrobnom spomeniku iz arhaičnog perioda  Dipylon  Prekrasan bik na spomeniku Dionizija od Kolitosa  predmeti pronađeni u grobovima( nakit, amfore, urne, odjeća, posuđe)   Urna s kostima nekog od vladara  Pojedinačni spomenici siromašnijeg dijela ljudi( smatra se da su ovdje također sahranjeni ostaci Atenskih žitelja koje je masovno pokosio tifus, prepolovivši tadašnje stanovništvo )    Odlazimo s Keramikosa.... Hodajući ulicama Atene ne možemo a da ne zamjetimo stotine pa i tisuće pasa lutalica. To su uglavnom veliki psi, vole ljude i ponašaju se slobodno.Tako vas neće iznenaditi dok sjedite negdje da odjednom dođe neki pas i spusti vam glavu u krilo ili obliže uho.Uglavnom su to velike maze. Nažalost, za OI njihovi šintori ubili su veliki broj pasa na što su reagirale svjetske udruge za zaštitu životinja.Zaista na ulicama ih ima mnogo ali nisu agresivni, čak dapače, vrlo su dobri. Sintagma square ili constitution square je u stvari centar Atene. Sve metro stanice se križaju na Sintagmi, odatle ćete najlakše stići gdje god da ste krenuli .Bilo ka Plaki i Monastirakiju, bilo ka Akropolisu, Kreamikosu, mondenom Kolonakiju. Sintagmu treba posjetiti i naveče i po danu. Na njemu je uvijek živo. Tu se nalazi grčki parlament sa svojom poznatom mrtvom stražom, botanički nacionalni vrt, dolje s druge strane trga pruža se shopping Ermou street.  Sintagma Sq.  mrtva straža smjena ispred zgrade parlamenta, tj. groba neznanog junaka  Dečko iz mrve straže. Inače svi su jako visoki, preko dva metra i specijalno su odabrani za predsjednikovu gardu. Jadnicima je jako vruće na temperaturi od 43*C stajati ondje pa ih povremeno policajac briše i tapka vlažnom maramicom. Obučeni su u neke vunene hulahopke i imaju vrlo smiješne cipele. Smjena mrtve straže Ako se zagledate u performans primjetićete da su jako graciozni, gotovo kao baletani. Da li su ponosni na ono što obavljaju nisam sigurna jer nije lako stajati ondje a ljudi iz cijeloga svijeta dolaze slikati vas i smijati se vašim odorama i načinu hodanja.   Ispred Parlamenta turiste zabavlja i jato golubova, no da bi vam došli na ruku trebate imati žito.Kesica mala pšenice košta 2 eura. Naravno ja sam je cjenkajući se i natežući kupila za 20 centi. Nedam 2 eura za 5 dkg pšenice Udaljeno nekih 500m od Parlamenta nalazi se Nacionalni botanički vrt.To je ogromni park koji se sastoji od prelijepih travnjaka, svih vrsta drveća, grmlja.U njemu ćete također pronaći prelijepe perivoje, dječju knjižnicu, kafe-restoran, mnoštvo zelenih paviljona, mali zoo-vrt domaćih životinja ( konjići, magarčići, kokice, mace, patke, guske, paunovi, te dosta papagaja svih vrsta).      Panatanaiko stadion je smješten u centralnom gradskom dijelu do kojeg možete stići najdužom i najvećom gradskom cestom koju atenjani popularno zovu s pravom "aorta".  "Mens sana in corpore sano" ili za one koji ne znaju latinski " U zdravom tijelu zdrav duh" Kada dođete na ovaj starinski stadion, sagrađen u 4. stoljeću P.N.E. svi koji su se ikada iole bavili sportom osjećaju se uzvišeno. Grčka je zemlja gdje je izgrađen sportski duh i duh natjecanja. Uspoređujući njihove krilatice "Važno je učestvovati a ne pobijediti" ne mogu da se ne sjetim nedavnih događaja širom svijeta , pa tako i u Mostaru gdje su huligani uništavali stadion, dio grada, gubili su se ljudski životi.Ne mogu da se sjetim koliko je sport iskomercijaliziran i ispolitiziran u svrhu nečijih ideala i u svrhu nečijih ciljeva. Prije 15tak godina trenirala sam atletiku i došavši ovdje u kolijevku maratona imala sam neodoljiv poriv da pretrčim stazu ali nažalost, stadion je iako obnovljen i asvaltirane staze, zatvoren za posjetioce.  Prve Olimpijske Igre održane su na ovom stadionu 1896. godine. Vidimo table predsjedavajućih olimpijskog komiteta...Od sviju njih najživlje se sjećam Huan Antonia Samarana. Za Oi 2004. Grčka je za izgradnju i obnovu stadiona , te ostalih sportskih terena dobila i potrošila 1.2 billion dolara. Tri puta više od OI u Sidneju. Tada su ugostili 10 500 sportaša i više od 2 milijuna gostiju. Sve što poželite kupiti u Ateni sa obilježjem olimpijskih igara koštaće vas jako mnogo.Krugovi olimpijski su zaštićeni znak i imaju svoju cijenu. Kapa za mog sina sa znakom OI koštala je 17,5 eura.   Grci su bili poznati filozofi, matematičari i liječnici. Sjetimo se samo filozofa Aristotela, Sokrata, Platona,Demokrita,Epikura,matematičara Pitagore i oca medicine Hipokrata. Nadovezujući se na onaj corpore(tijelo) ne možemo ne spomenuti i duh, psihu čovjeka. Prije svega ne smijemo zaboraviti da su njihova učenja i razmišljanja prisutna u našim knjigama tisućljećima. Samo zamislite koje je to ogromno razdoblje i koji su to vewliki umovi bili da njihovo razmišljanje stoji i poštuje se te da se sve svodi na njihove odrednice toliki niz godina. Danas uz svu moguću tehnologiju, uz sve moguće knjige i znanja koja nam se pružaju ne možemo naći usporedbu s velikim filozofima tog doba. Za grke je jako bitno jedinstvo duše i tijela. Krajnji cilj svega je ataraksija ili duševni mir. Vjerovatno sva sila knjiga koje sam doslovno gutala još iz djetinjstva uvijek me je navodila na duboka razmišljanja o postojanju i bitku svega oko nas. Humanističke nauke su uvijek za mene bile privlačne, tako da sam vrlo teško donijela odluku između školovanja u fahu psihologije, filozofije ili medicine. Kako mi je medicina u jednu ruku objedinjavala sve tri cjeline tako je tas na vagi prevagnuo u njeno ime. No i dalje smatram kako bih mogla upisati neki master iz psihologije nakon završetka fakulteta. Grčka hrana je jako slična našoj u Hercegovini. Ja sam žena koja kuha tradicionalna jela i koja je sve recepte naučila još s 5 godina. To su recepti po kojima je kuhala moja mam, moja baka, moja pra baka, praprabaka itd. tako da meni sva ta hrana nije predstavljala ništa neobično.S druge strane kolege iz kontinentalnog dijela Hrvatske, Belgije su se doslovno davili grčkim specijalitetima kao što su pašteta od patlidžana, pikantni sir sa paprikama, pečene paprike punjene sirom, kajmakom i krompirom, grčkom salatom, hobotnicom na žaru, musakom i pilećim filetima uz povrće sa žara. Vino je domaće ali ništa bolje od našeg hercegovačkog. Jedino što je bolje to su maslinovo ulje i masline.Mnogo ukusnije od hrvatskih. No zato svehvaljeni grčki sir nije ni u peti našem travničkom i livanjskom. Kada sam to rekla svom grčkom kolegi ostao je zapanjen; prvo činjenicom da mlada žena zna recepte starih jela, drugo da je naša kuhinja jako slična. Mi smo jeli u fensi četvrti Gazi.To je dio grada u sklopu Keramikosa koji je doslovno operisan od turista. Tu izlaze grci. Ispunjen je tavernama, zgodnim kafićima i klubovima. Inače u Ateni vrijeme za večernji izlazak je od ponoći pa nadalje.Jedina smetnja je što metro prestaje voziti u ponoć, Ne preostaje vam ništa drugo nego da uzmete taksi. Večernji izlazak preporučujem u Gazi četvrt ukoliko ne volite gužvu na Plaki i turističke atrakcije sa živom muzikom i razbijanjem tanjura.Mamacas je bijeli restoran u Gazi-u.Nosi naslov mamacas što u prijevodu znači majek.Nudi specijalitete iz domaće kuhinje. Napravljen je u retro stilu na dva ćoška ulice kao taverna. Hrana je dobra, ukusna, konobari se ne snalaze baš najbolje s engleskim jezikom ali preživite.       Zaključno s ovim odlazimo iz Atene nakon što je otvoren aerodrom, ostavljajući iza sebe požarom opustošeno predgrađe, svu bijedu i sjaj jedne povijesne zemlje.Unatoč svim negativnim stvarima koje su me svakodnevno zapanjivale u tom gradu, na pitanje da li bih se opet vratila da je vidim odgovaram "DA". Grčka je živa i ostaje u srcu...ako ništa zbog onoga što što nam je ostavila u naslijeđe i zbog onoga što joj svijet duguje. |
Atena; part 4
- 18:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Svakoga jutra Voltaren uz doručak je pisano pravilo. Upala mišića vam ne gine jer cijelo vrijeme hodate do iznemoglosti. Sasvim je nevažno što smo koristili metro. Naša polazna stanica je Omonia square. Inače meni poznata po Dušku Bajeviću - Veležovcu "Princu s Neretve", treneru Crvene zvezde, a dugogodišnjem žitelju Atene, treneru AEK, PAOK i Olimpijakosa i velikom biznismenu. Vlasnik je nekih stambenih zgrada i zlatara. Kada jednom uđete u stari dio grada, pri tome mislim na Plaku i Monastiraki više vam nema izlaska. Nemoguće je u cugu obići sve što nudi. Bilo da su to primamljive trgoviničice sa antikvitetima, suvenirima, bilo da su to arheološka nalazišta i povijesni ostaci. samo naselje plake i monastirakija odiše nekim posebnim štihom. Ako malo podignete pogled od silnih suvenira koji su mogu reći nemalo skupi za naše podneblje, vidjeti ćete malene kuće, sa lijepim balkonima. inače za grke balkoni predstavljaju veliku važnost. Vozeći se kroz cijelu Atenu zgrade ili stanovi koji nemaju balkona su označeni i važe kao uredi. Svako grčko kućanstvo mora imati balkon. Varijacije u uređenju balkona su različite. Vidjela sam par interesantnih i lijepih ideja koje uključuju amfore, lovore i sl.    Zgodna turistička atrakcija- lažne kobre koje se uvijaju na zvuk frule i defa Hadrijan je knjžnicu sagradio 131 god.n.e. Predstavlja dio od nekoliko monumentalnig građevina koju su sagradili rimljani za svoje imperije.Sastojala se od propilona, velike zgrade u kojoj su se nalazile čitaonice i predavaonice, dvorišta i tro- lučne bazilike. Dalo se primjetiti koliko su rimljani vodili računa o edukaciji.Dolaskom osmanlija jedan dio knjižnice biva pretvoren u džamiju i sjedište vojvode. Ono na što cijelo vrijeme obraćamo pažnju to su prelijepe izrade stubova, posebice dijelovi uz svodove kolumni.  Hadrijanova knjižnica Nekih sto metara udaljeno od Hadrijanove knjižnice nalazi se Kula vjetrova i rimski forum i tržnica. Kula vjetrova je sagrađena u izvedbi astronoma Andronikosa iz Kirosa (Makedonija).Sagrađena je u vidu oktagonalne zgrade koja ima konični krov. Pri samom vrhu isklesane su figure koje simboliziraju kretanje vjetra. Na krovu se nalazi bronzana figura Tritona koja se okreće smjerom puhanja vjetra. Unutrašnjost je izgrađena kao svojevrsni sunčani sat. Rimska agora ili tržnica izgrađena je između 19 i 11 stoljeća prije Krista, te je služila za komercijalne aktivnosti rimljana. Ono što je fascinantno je da kanalizacioni sistem koji su tada razvili duž foruma i tržnice funkcionira i dan danas( što me samo podsjeti na bezizlaznu potopnu situaciju Mostara u trenutku malo jačeg pljuska). Unutar tržnice koja je važila za glavno mjesto trgovine i mjesta gdje se izlazilo da bi se bilo viđeno, nalazio se i javni wc.  Kula vjetrova  Rimski forum propilon Slijedeći cestu odlazimo do stare antičke tržnice koja nije bila baš komercijalna jer je bila okružena velikim zgradama.Ulaz s Monastirakija vodi nas na Panatejski put, Stoa of Attalus, Hefestovog hrama, pa sve do Akropolisa koji se ponosno uzdiže pred nama. Stoa je izgrađena 159-138 p.n.e. a po nalogu kralja Pergamum, Attalus II .rađena je kao zgrada sa dvije duge kolonade stubova. Nakon restauracije Američkog univerziteta umjetnosti koristi se kao najljepše uređen prostor arheološkog blaga unutar koje se nalazi muzej. Duž kolonade nalaze se prelijepi kipovi bogova, ratnika i mislilaca , te isklesani kameni dokunet odluke o tome kako Grčka postaje demokratska zemlja a ne autokratska.   Pogledajte ova prelijepa i skladna tijela  Stoa of Attalus    Afrodita  Stoa    Ako pogledate bolje primjetićete kako su grci iamli potrebu da prikažu savršenstvo crta lica. Zanimljivo je da nisam vidjela ama baš niti jednog lijepog grka ili grkinju.Apsolutna su suprotnost ovim prelijepim kipovima skladnih i presavršenih fizionomija tijela i lica. Malo dalje uzdiže se Hefestov hram. Hefest je bio bog vatre i kovač, oružar bogova. Poštovan je od strane ratnika.Ukrašen je brojnim isklesanim dijelovima koji pokazuju borbu kentaura. Pogleda s tog uzvišenja nam pruža Stou i Akropolis kao na dlanu.   Hefestov hram   Hefestov hram 2   Car Hadrijan |
Atena; part 3
- 15:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Spuštajući se s Akropole niz Plaku koja važi za bazar, četvrt koju bih ja usporedila s našim Kujundžilukom, ispreplitanim uličicama stižete do Hadrijanovog luka iza kojega je smješten Zeusov hram. Zeusov hram je impresivna građevina započeta u 6-om stoljeću p.n.e. a završena pod Hadrijanovom vladavinom. posvećena je ocu svih Bogova-Zeusu.Nažalost , danas samo stoji 15 originalnih kolumna. Stojeći ispred njega pruža vam se veličanstven pogled na Akropolis.  Hadrijanov luk je rimski monumentalni spomenik koji su sagradili atenjani u čast osvajača Hadrijana 135. godine N.E.Ustvari je činio ulaz koji je dijelio stari antički grad od rimskog dijela grada. Interesantni su natpisi koji se nalaze na njemu: S jedne strane stoji "Ovo je Atena, antički stari grad Tezeja". S druge starne luka stoji " Ovo je grad Hadrijana, a ne Tezeja".    Tezeja inače pamtimo po borbi s Minotaurom u Labirintu, njegovu povratku kući s crnim jedrima zbog kojih se ubio , misleći da je sin mrtav njegov otac Egej.Inače tezejevu obitelj odlikuje obiteljska smrtna tragedija. Grci su majstori drame i tragedije.Svaka njihova priča o legendama i mitovima odlikuje se tragičnim trenutcima. Egej je bio atenski kralj kojeg su voljeli njegovi podanici.Kada je Tezej otišao u borbu s Minotaurom, Egej mu je rekao neka po povratku digne bijela jedra da bi on znao kakav je ishod borbe. Kako je borba bila na život i smrt, tako je tezej vraćajući se iscrpljen ali i nesretno zaljubljen zaboravio skinuti crna jedra. Stojeći na Rtu Sounion, Egej ugleda boju jedara i misleći da mu je sin mrtav bez razmišljanja se baci s visoke litice u more. Od toga trenutka to more nosi naziv Egejsko more. Tezej, vidjevši kakva je tragedija nastala njegovom nepažnjom i ne mogavši izdržati bol i osjećaj krivice , došavši na kopno također se baci za svojim ocem u morske dubine.  Rekli su mi da ako padnem, nisu baš spremni mijenjati naziv mora u tatjanino more... Do Cape Souniona ili Rt Sounion-a doći ćete najlakše autobusom.Udaljen je nekih 85 km od Atene, tako da vam je potrebno nekih satak vremena do tamo. Vozite se obalom koja po mom mišljenju nije lijepa kao naša( pri ovome mislim na hrvatsku obalu). Nije tako lijepo razvedena , bogata borovima i uređenim plažama. Sve plaže koje vidite su privatne, tako da na njima vidite malo ljudi u odnosu na veličinu grada koji se proteže. Uz samu obalu žive uglavnom bogataši ili tamo imaju svoje apartmane koje izdaju. Njihove luksuzne jahte parkirane su u privatnim lučicama. Izlazeći iz Atene prema Glifadi s desne strane proteže se olimpijski dio u kojem se nalaze 4 stadiona koja su modernizirana za OI 2004. Izgledaju fantastično za nas male ljude kojima je veležov stadion predmet svadje i otimanja. dalje ka jugu je Onazisov privatni aerodrom. Cijelom magistralom koja je uzgred rečeno dobro urađena ( vidi se da je i Grčka Europsku uniju iscrpila novčano za izgradnju cesta) prolazite kroz manja napuštena ili slabo naseljena mjesta. ražalostilo me je koliko divnih kamenih kućica stoji , propada pod jakim suncem. Kuće, crkve (vjerovatno iz bizantijskog perioda još) zjape.Ako posmatrate Grčku obalu primjetićete da ima jako slabo raslinja. Uglavnom je to nisko grmlje, ogoljelo i suho. Ustavri sve je suho i sve se sastoji od kamena i pijeska. Čak mislim da je to neka vrsta ilovače koja sasušena izgleda kao pijesak. Gledajući ovako, vrlo neplodno zemljište osim za masline i agrume. Stižući na Cape Sounion ostajemo zapanjeni ljepotom panorame koja se proteže pred nama. Čak za lijepog vremena moguće je vidjeti 6 otoka. Nažalost dim koji je prekrivao Atenu širio se duž cijele obale tako da nam je pogled pružala samo pučina. S druge strane, kada se okrenemo istočno vidimo kuda su antički brodovi donosili zlato odnoseći meso ovaca, vunu, grožđe i masline. Jedina tadašnja ( a i sadašnja ) prirodna bogatstva Grčke. Grčka od davnina je imala lošu privredu. Uglavnom je to bila trgovačka i ratnička država. Sve svoje potencijale uložili su u pomorstvo. Posejdonov hram je izgrađen u slavu Boga Posejdona, Boga mora i zaštitnika pomoraca. Njegov prvobitni izgled je dominirao drvetom a tek kasnije je nadograđen alabasternim kolumnama. Oko njega širili su se bedemi tvrđave gdje su živjele proročice koje su uzimale žrtve i proricale ratnicima i pomorcima što ih čeka na dalekom moru i dalekim zemljama. Tu su se nalazile i magacinske prostorije pošto smatram da je zasigurno tih žrtava( životinej, zlato, vino, ulje) bilo jako mnogo. Grci su kao što već rekoh bili idolopoklonici i vjerovali su u božansku naklonost ukoliko prinesu žrtvu određenim Bogovima po savjetima proroka. S druge starne posejdonov hram je izvrsno strateško područje. pogled se pruža na kompletnu obalu ka Ateni, te ka Maloj Aziji . Vojno-državna (po mom mišljenju) tvorevina napravljena na litici odlično je funkcionirala u službi božanstava. Još od davnina se znalo da malo vjere (ili mnogo) nije na odmet.     |
Atena; part 2
- 01:38 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Doći u Atenu nenačitan ili barem bez osnovnih činjenica vezanih za povijest na tom području čini se relativnom propasti. U tom slučaju može vam se učiniti da je to samo jedna velika hrpa kamenja i bezznačajnih iskopina. Tako svaki napor uložen u obilazak svih povijesnih mjesta ( a ima ih napretek) izgleda kao teško breme. Općenito smatram da ukoliko idete bilo gdje potrebno je pročitati štogod i pripremiti se predhodno.Vrativši se kući pokušavam složiti sve impresije u jednu cjelinu. No vrlo je teško učiniti to jer ne znam gdje da stavim početak. Na kulturu, državotvornost, ispreplitanu i bogatu povješću, na način življenja, stari, moderni, graditeljstvo, velike mislioce, filozofe, pisce, njihovu kuhinju, muziku, prirodu... Grčka je zaista bogata zemlja.Njen narod nije toga svjestan jer su im stoljećima odnosili svo blago koje imaju, smještali ga u svoje muzeje, vile i privatne galerije.Stoljećima iskorištavaju njihove brodove, te njihove prirodne ljepote. Obilazak Atene je krenuo podzemnom željeznicom.u svakom slučaju preporučujem korištenje metroa što zbog niske cijene, što zbog brzine i izbjegavanja prometnih gužvi.Cijena jedne karte iznosi 0,80 centi a za 10 eura imati ćete week ticket koji važi za sve tri linije metroa, buseve i tramvaje. Morate priznati vrlo isplativo. Naime Atena je prije imala staru metro liniju, u susret Olimpijskim igrama 2004. izgradila je i nadogradila svoje tri linije u jedan od najsavršenijih metroa u svijetu.To je spoj staroga i hi tech novoga. U hodnicima metroa možete vidjeti galerije pronađenih starina iskopanih za vrijeme izgradnje . Kada su krenuli kopati tunele naišli su na velika nalazišta iz brončanog perioda, utjecaja egipta, kikladske civilizacije, te klasičnog, helenističkog i bizantijskog perioda Grčke. Ono što me posebno iznenadilo u odnosu na cijeli grad je čistoća metroa.Odličan potez je što dok se vozite metroom glasovna poruka na grčkom i engleskom vas obavještava koja je slijedeća stanica i gdje se trebate presjesti ako želite negdje drugo stići.      Za obići cijelu Atenu i sve bitne stvari potrebno vam je jako mnogo kondicije. Inače se dosta krećem i pješačim ali svako jutro sam se budila sa stravičnom boli u mišićima nakon cjelodnevnog brzog pješačenja.Zašto brzog? Imala sam na raspolaganju pet dana za obići sve, a to je premalo vremena.Tako se nađete u situaciji da krenete ujutro u 10 i dođete kasno naveče mrtvi umorni. U kratkom roku uz pomoć odlične karte svladala sam metro mrežu i stanice, raspored svih gradskih četvrti i krenula u obilazak.Karte možete pronaći na svakom koraku u vidu Athens guide-a koji su besplatni. Velika većina Atenjana zna engleski jezik tako da nije problem sporazumjevanje.Obilazak sam počela s muzejima što je pomalo neuobičajeno. Inače obići sve muzeje Atene je apsolutno nemoguće jer ih ima 33. Izdvojila sam sebi neke za koje sam smatrala da su najbitniji.To su Nacionalni Arheološki muzej, Benakijev muzej, Bizantijski muzej, Muzej kikladske umjetnosti, te ostatak muzeja koji se nalaze u sklopu arheoloških nalazišta i povijesnih građevina. Ono što je bitno uočiti je nevjerovatna isprepletenost različitih kultura koje su se susretale na tom području.Od utjecaja Egipta, Male Azije, do svojevrsnih kretskih, kiladskih civilizacija, Bizantije, pa sve do Rimljana, Makedonske vladavine, te Otomanskog carstva.Svaka vlast donosila je i svoje Bogove.Svaka vlast donosila je novu kulturu. Vrlo je upečatljivo opstajanje naroda na tim prostorima, njihovo prihvatanje novog načina življenja i kulture. Sagledavajući ih kroz presjek vremena može se zaključiti da je Grčka svojim postojanjem uveliko zadužila svijet. Dali su nam osnove graditeljstva, trgovanja, ratništva, umjetnosti, filozofije, školstva, medicine i državnog uređenja kroz milenijume .     Akropolis je bio svetište staroga grada Atene. Izgrađen je u 5. stoljeću p.n.e. i prvobitno okružen masivnim zidom i svojim posojanjem kroz stoljeća doživljavao brojne preinake. isprva je na njemu sagrađen hram božici Ateni, zaštitnici grada. Kasnije u doba Perikla niču najpoznatiji hram na Akropolisu ; Partenon, Erechtheion, Propylaia i hram Atena Nike. Smjenjivanjem osvajača Akropolis je stoljećima razaran, izgrađivan, te uvažavan kao svetište i važno vojno strateško mjesto.Stojeći sa svojih 161 cm ispod ogromnog monumentalno i fantastično izvedenog Partenona ne možete a da ne pomislite kako doista stojite na svetom božanskom mjestu. Nažalost, velika većina kamenih ukrasa i blokova je doslovno pokradena i odnesena u tuđe muzeje i privatne kolekcije. U blizini se nalazi ritualni hram Erechtheion sa svojim karakterističnim Kariatidama ( šest ženskih statua) koje pridržavaju jedan svod, te Propylaia na koju se nadovezuje hram Atene Nike. Akropolis je smješten na uzvišenju i dominira okolinom. U južnom dijelu Akropole smješten je teatar i svetište Dionizija Boga vina ali i dramskih predstava, te kazalište Heroda Atičkog koje se koristi i dan danas za koncerte i predstave. Ono što je interesantno je to da u cijeloj Ateni nisam vidjela niti jedan mali komad zemlje crnice. Sa svih strana vas okružuju kamen i pijesak nastao od sasušene ilovače.kamenje po kojem hodate uglancalo je milijun ljudi tako da je vrlo sklisko. Računali smo na to pa smo krenuli u tenisicama, no oni u japankama ili klompama ( bilo je par primjera u štiklicama) nisu najbolje prošli.U svakom slučaju, u ateni vam nisu potrebne elegantne cipele mislite li ju obići. Najbolje se naoružati laganim tenisicama, baletankama s gumenim đonom, bocom vode i naočalama. Za one koji su svijetle puti potrebna je i krema za sunčanje.Cjelodnevno hodanje po suncu može uz sunce i vrući vjetar zaista oštetiti kožu. Srećom maslinastije sam puti tako da nisam imala takvih problema.Spuštajući se s Akropolisa možete se odmoriti u parku puta Panatanaiko i popiti limunadu po cijeni od 4 eura čaša.Naravno cijena ulaznice za Akropolis je 12 eura s tim da ju možete iskoristiti za obilazak još 5 arheoloških muzeja i iskopina.  Akropola  Partenon   Propileja  Erechtheion  Dionizijev teatar  Kazalište Heroda Atičkog  Zeusov hram i Hadrijanov luk u daljini  Brdo Likabetus  Dionizijev teatar  Partenon |
Atena; part1
- 14:53 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Po dolasku u Atenu zapanjio nas je pogled iz aviona na ogromnu buktinju koja se čini mi se dizala do neba. Kako je bila noć vidjelo se točno sve što gori.Ne znam da sam ikada u životu vidjela požar tako velikih razmjera i onako velikog plamena.Grci, kojih je bila većina u avionu su skočili sa svojih sjedišta i potrčali ka drugoj strani aviona odakle se požar mogao bolje vidjeti.Nisam razumjela njihov jezik ali njihovi povici, izbezumljena lica su dovoljno govorili.Neke žene su bile u tolikoj panici da su njihova prestravljena djeca počela plakati.U jednom trenutku činilo mi se kao da dolazimo u Bagdad. Požar koji je poharao Atensko predgrađe i okolna sela snimljen iz aviona(noć). Nakon slijetanja na atenski aerodrom koji se meni učinio prekonfuzan nakon točnih, discipliniranih i perfektnih u svakom pogledu nijemaca koji su nas ispratili s minhenskog aerodroma, uzeli smo taksi. Taksisti stoje u redu na ulici, mašu rukama, deru se cijelo vrijeme i svađaju. Sa strane ulice u redu stoje putnici koji bi se odvezli u grad. Da ne postoji policajac koji određuje tko će voziti i kako će se ljudi voziti izbilo bi krvoproliće.tako je nas pet policajac potrpao u dva taksija bez mogućnosti pogađanja i bilo kakvog komentara.Upadaj i šuti…Taksista je neki čikoca od nekih 50 i kusur godina, ne zna engleski dobro, nabada ponešto ali ok..Vozimo se luđačkom brzinom autoputem jer je aerodrom udaljen nekih 35 km.Čikica ulijeće u krivine dok na radiju pjeva neka grčka kafanska muzika za rezati vene.i on pjeva uz nju.Vozi i pojačava radio…Dobro došli na Istok. Pita nas odakel smo.Ja mu kažem da sam iz Bosne i Hercegovine ali nije me skontao, moja kolegica kaže „Zagreb“kada on sav sretan okrenu se meni i povika“Viva Jugoslavija“ i nabaci ruku za petaka.“Greece and Yugoslavia“ pa pokaza prst kroz prst znak partnerstva. „You bussines in Athens“? Pita..“Yes, congres“-mi odgovaramo. „ooooo, babysitters“-sav će ti on sretan. Vozimo se do hotela kroz neke ulice u kojima uz zidove stoje mladići.Mi ih gledamo i kao da je pročitao naše misli taksista kaže da su to gay prostitutke….Pa, ok…Atena je ogroman, 4 milijunski grad, širine 70 km, Mikonos je blizu i važi za kolijevku homoseksualnosti i slobodnog seksa…tako da gay nije ništa neočekivano. Baš kao ni prostitucija koju vozeći se cijelom BiH susrećem i vidim na svakom kamionskom stajalištu. I tako uz zvuke umilnoga glasa neke pjevačice doveze on nas, istovari i reče „55 eura“… „Molim“???-ne mogu se suzdržati, kao kolegice iz hladnoga Zagreba. Ipak sam ja južnjakinja. „Gdje ti je sada Viva Jugoslavija, gdje ti je sada prst kroz prst, kojih 55 eura“? „ Pa ponoć je prošla, pa veća tarifa“…“Ma nemoj mi reći, što nisi okrenuo taksimetar na noćnu tarifu kada smo sjele u taksi“-tu se nastavljam ja svađati s njim.No na nagovaranje ostatka ekipe i zbog mog umora ja posustajem, platimo za dva taksija 110 eura.Katastrofa!!! Već počinjem misliti kako za dva dana ako ovako nastavimo ja neću imati dinara u džepu.Ulazim u sobu (btw hotel je u pakistanskoj i indijskoj četvrti tako da nemam pojma šta piše na trgovinama, mada se ni sa grčkim ne snalazim), i ulazim u sobu čvrsto odlučivši da od sada igram prljavo.Baš kao na tržnici.Pokazaću i ja zube i moć svađanja i pogađanja…pa nije Mostar baš tako daleko od Atene i njihovih istočnjačkih običaja. Za Grčku se ne bi baš moglo reći da je Balkan.Hodajući ulicama atene imate dojam da ste na ciganskoj tržnici.Bila sam pripremljena na veličinu grada, na prljavštinu i turobne nedovršene zgrade, ali na ciganluk u ovolikoj mjeri ne. Zapanjila me je stopa siromaštva, beskućnici koji se vuku ulicama punim smeća gurajući velika kolica iz supermarketasa svom svojom imovinom, prostitucija, šverc i prljavština na svakom koraku. To je tipičan izgled metropolisa kada se za samo jedan blok udaljimo od središta koje je napucano trgovinama sa poznatim imenima modnih dizajnera i osoba iz show bussinesa. Sve u svemu, mislim da je grčka jedna jako siromašna zemlja, unatoč svoj svojoj neiskorištenoj ljepoti, bogatoj i fascinantnoj povijesti. Ljudi uAteni ne žive dobro. Vjerujem da posla nema, unatoč velikoj ekspanziji grada ( na 70 km) nema ni stanbenih prostora koji su dostupni za prosječnog stanovnika. Ogromna je razlika između priobalnog dijela gdje žive bogati ljudi ( Onassis & Co) i par km u unutrašnjost Atene. Cijene stanova u elitnom dijelu idu od 8-10 000 eura. No samim izgledom ti stanovi meni se nisu učinili posebnim.Cijene stanova u središtu grada, preko puta megaro Mousssikis-a gdje je naša konferencijska dvorana u oko 6 000 eura po m kvadratnom.Ukoliko imate iole zdravog razuma primjetićete masu kontradikcija, no to je vjerovatno osobina svakog metropolisa.nažalost Atena nije samo središte grčke, države , povijesnih događanja i prisutnosti Bogova.atena je nešto mnogo više, no o tome drugi put…    |