Lidosfera

ponedjeljak, 31.12.2012.

SRETNA NOVA...

Doduše, snijega baš i nema, ali zato su tu fotke da pojačaju iluziju

& bonus plus...jedan kratki video s temom refrena pjesme "Ova noć"...



...OVA NOĆ
JE ODNIJELA SA SOBOM
SVU MOJU BOL I TUŽNA SJEĆANJA
OVA NOĆ
PROVEDENA SA TOBOM
JE DONIJELA SVE ŠTO SI OBEĆALA....

U to ime...



A DAN POSLIJE...

Buđenje oko 14h...gladan, žedan i što je najgore sam...
(oni stihovi gore se odnose na jednu davno prošlu noć)
Najeo se pečene kobase, pit' ću vodu do kraja dana...i slijedećih dana...
Boli me lijeva podlaktica...vjerojatno sam se negdje spičk'o na povratku...
Novu dočekao na trgu uz tamburaše...hladno i maglovito...kao i ostatak noći...



...pa zaglavio...
...da baš...kreni...al' kad ne znam krenut' kući na vrijeme...



Detalje ću pokupit' ovih dana...
Bitno je da sam pokrio trošak...Orlando-Miami AOT 110-112


Još jednom SVE NAJBOLJE!

Oznake: happy, new, year, sretna, nova, godina, noć, Simpsons

petak, 28.12.2012.

LADIES & SaX

Da SAX, od saxophone…nije greška

Mislim, da ne ispadne kako je Lido samo tamo neki roker koji piše tamo neke priče…
Vrijeme je blagdana i kome je uopće do čitanja…
…a glazba…
...ma, suvišno je išta reći…

Ladies & Sax live…

Jessy...



Mindi...



...nezaobilazna Candy...



& bonus za kraj...



Enjoy!!!

A ako je nekom ipak do čitanja, evo jedna stare priče, napisane davno, ovdje objavljene prije godinu dana...
...a sada i na jednoj novoj adresi...

Oznake: ladies, sax, Jessy, mindi, Candy

ponedjeljak, 24.12.2012.

Sretan Božić!

Kakav frajer, uspio sam propustiti ovo...



U dvorani 200m zračne linije od moje zgrade, a nije da nisam imao love, nego eto...
Bila je tu i Patria…



…a nakon toga i after party sa Z Mišićem u mom najomiljenijem kafiću u susjedstvu.



Pero mi je školski i neće mi oprostiti izostanak, ali jbg.
Honorari kasne…

No, nedjeljno popodne i još jedna nula košarke „Khimki-Loko Kuban"…koef 18, a ja ga odigrao po 17…opet dobro…

U kladionici sve po starom. Faca s plakata…

Učinilo mi se da pokazuje srednjak

I eto, večer proveo u vrlo kvalitetnom druženju s Markom iz MIGUARS-a


i nekolicinom dragih mi prijatelja…

Nisu dali da ih f0tkam, ali evo barem malo stolne atmosfere...


...i jedan pogled na povratku doma prije sna...

...mutno, hehehe...od lošeg vina...kaže pjesma...

SRETAN BOŽIĆ SVIM LJUDIMA DOBRE VOLJE!
A i onima koji će to tek postati...

Oznake: Božić, Slavonija, Opća, Patria, Tereza, Miguars, pub

petak, 21.12.2012.

DJED MAMURAZ

U originalu „Djed Mamuraz i kalendarska Maya“

Bybuybye Lido

(Op.a.-Za svaki slučaj…mislim u slučaju najgoreg slučaja, odnosno nesretnog ostvarenja nemilog proročanstva na dan ne baš redovnog blagdana „Smaka svijeta“, koji se rijetko događa i još rjeđe slavi, a sve kako ne biste ostali prikraćeni za jednu jutarnju pričicu koja se događa (ili ne) u subotu 22. 12. 2012. negdje…u krevetu…nakon burne noći, a prije prve kave…)

Jaka svjetlost mu je grubo razmaknula trepavice prepune krmelja, a naočale su mu se zamaglile čim ih je nabio na nos, onako sanjiv, bjelobrad i, sudeći po iscrpljenosti koju je osjećao, ne više tako mlad.
Nakon njegove, ispod pokrivača je izvirila i raščupana plava glavica mlađahne Maye, čije su ga ruke milovale i škakljale po trbuhu:-Ustaj, djedice! Moraš raznijeti darove. Jesi legenda, ali dug je put do vječnosti.
-Šta, kako?-zbuni se bradonja, kao kroz maglu se prisjećajući neravnopravnog okršaja s jedrom i okretnom ljepoticom:-A smak svijeta?
-Ako misliš na ono noćas…sorry, nikad nisam bila tako glasna.-odvrati potpuno gola Maya, namještajući se kao da je na fotosesiji za kalendar.-To je valjda zbog vibratora.
-A baš sam se ponadao da će me smak svijeta poštedjeti sanjkanja s pijanim jelenima po kojekakvim vukojebinama…
-A da su u pitanju Jelene, ne bi se bunio.
-Ne bi'.
-Ma vidi ga, a rekao si da voliš Maye.
-Maye su lažljive. U to smo se upravo uvjerili, zar ne?
-Misliš na drevne Maye?
-Pa ne valjda drvene?
-Drvene su Marije.
-Njih ne petljaj, a Maja može biti Marija od milja.
-Ma da, najbolje „Milja Marija“. A čini se da nemaš ništa protiv golih Maya? Recimo mene.
-Ništa efikasno…i u to smo se uvjerili.
-A što bi, pa nisi se osramotio. Vibratori su mi i inače fetiš.
-Ja ih nemam.
-Fetiše?
-Ne, vibratore. A fetiši su mi Maye, naravno.
-A zašto te zovu Djed Mamuraz?
-Zato što imam dugotrajne erekcije kad sam mamuran.
-Ha, ha! Misliš, stvrdne se kao da ga je uhvatio mraz.
-Ne mislim tada ništa, nema krvi u mozgu, pa ni kisika…
-E, baš smo blesavi. Trebali smo te napiti sinoć. Ne bi mi trebao vibrator.
-Pokušao sam piti, ali mi nisi dala. Sjećaš se? Otela si mi bocu i sakrila ju.
-Trebao si mi reći.
-Pa nisi mi dala ni da dođem do riječi.
-Ah, vi muški. Kao da ne znate nas žene. Ponekad previše brbljamo. To je bilo važno i trebao si me prekinuti.
-Prekinut', heh! Ništa sad. Nego, gdje su darovi?
-Na sanjkama.
-A jeleni?
-Pijani, naravno. Ali, to su zapravo sobovi.
-Hm, jeleni su sobovi, sobovi su snobovi, a snobovi nisu robovi, nego vladaju…
-I svi pijani…
-A gdje mi je TNT?
-U šupi, valjda.
-Ajd molim te, donesi ga, pa da to raznesemo…da mi šefovi ne prigovaraju.
-Misliš snobove?
-Ma ne, nego darove.
-Okej, ali onda ideš piti.
-Ma, šta piti? Lokati.
-Hm, da…
-Šta da?
-Ništa, sjetila sam se boce.
-A šta s njom?
-Paaa, mogla bih štedjeti baterije…
-Ho! Ho! Ho! Merry, Mary Pulpins*!-zaključi djedica, pa naglo povuče kažiprst po nutarnjoj strani obraza i proizvede zvuk sličan onom otvaranju šampanjca:-Plup!!!

*-višestruka asocijacija u značenju „Sretno Šundovo“, od Šund/Pulp, in memoriam „posveti lošem pisanju“ kako je to lijepo napisao Charles Bukowski u posveti svom istoimenom romanu…
…a o Mary Poppins da i ne govorim…

Oznake: djed, mraz, kalendar, Maya, šund, pulp, Bukowski

utorak, 18.12.2012.

Pozitivna nula

Jubilarni 50-ti post, a nedavno je bila i godišnjica bloga.
Što reći nego pozitivna nula! Produžetak, overtime, kakogod...
Nadam se da nam isto slijedi i nakon petka, mislim tog famoznog smaka svijeta.

Hvala svima na čestitkama, a posebno "braći" Slovencima i Crnogorcima, kao i svim ostalim igračima bez obzira na naciju, boju kože ili seksualno opredjeljenje, na sinoćnjem skromnom, ali konkretnom poklonu.
Ulog je bio 20kn, koeficijent 18, a dobitak 342, 90...
Ako nekom slučajno nije jasno, radi se o klađenju na ishod košarkaške utakmice U.Olimpija-Budućnost koja je završila rezultatom 60:60, a nakon produžetka 95:92 (mada to i nije previše bitno)

P.S. Ispričavam se što je slika mutna, ali nisam još bio naložio vatru, pa su mi malo drhtale ruke.

Oznake: pozitivna, nula, produžetak, overtime, godišnjica

srijeda, 12.12.2012.

Živi leš

( Op.a.-Ovako je sve počelo, pomalo morbidnom šalom. Ovo je bio prvi napisani odlomak, a "Živi leš" je dugo vremena bio radni naslov. No, priča se kasnije razvila...

Razdanjivalo se. Sunce se lagano izvlačilo iza šumovitih brežuljaka koji su, poput kakvog zelenog prstena, obavijali kotlinu nad kojom se nadvio tanki sloj maglice. Crni automobil, moglo bi se reći i luksuzni, polako je, kao da se vozač još nije sasvim razbudio, klizio cestom usporedo s tek probuđenim gradom. U autu se vodio zanimljiv razgovor između Kineza i Gugija, inače najnižeg po rejtingu u Šuginoj maloj organizaciji, ali Kinezu najdražeg, mada to nikad nije i ne bi priznao.
-Šta je odvratnije od buđenja pored leša?-upitao je Gugi, smješkajući se.
-Ne znam, Gugi!-odgovorio je Kinez, mirno gledajući cestu ispred sebe.-Šta?
-Pa, buđenje pored živog leša!!!Haa-aah! Haa-aah!- prasnuo je Gugi kao iz topa, gušeći se od odvratnog smijeha:-Kužiš? Recimo...opiješ se, pa se probudiš pored neke bakice…

Kinez se trgnuo, pogledao ga, pa otresito rekao:-Dosta o leševima! Moramo se prvo riješit’ ovog u gepeku!
Gugi je ušutio, izvadio cigaretu iz kutije koja se nalazila pored mjenjača i pripalio ju. Kad je povukao par dimova, tiho je izgovorio:-Koji ti je kurac, Kinez? Ne kužiš zajebanciju!
-Kužim…-rekao je Kinez, ovaj put smireno.-…ali kad na uranak razvozim leševe, izgubim smisao za humor.
Neko vrijeme su šutjeli, a onda je Gugi ponovo progovorio:-Ma, ‘ko je uopće taj tip pozadi?
-Nemam pojma…-odvratio je Kinez-...vidio si i sam da je već bio zamotan k'o mumija kad smo stigli, a 'ko je…e, to bi trebalo pitat’ advokatovu ženu.
-Opa, znači tip mu je gazio ženu!-nastavio je Gugi.-Pa, mogu ti reći da joj se ni ja ne bi izmak’o.
-Ti se ne bi izmak'o ni mojoj babi…-nadovezao se Kinez, pa nastavio, kao da mu je čitava priča popravila raspoloženje.-…ali i sam si rek'o da se voliš budit' pored živih leševa! Ha! Ha! Ha!

Nakratko su obojica zašutjeli, pozorno se zagledavši u cestu koja je nestajala pod prednjim dijelom njihovog automobila, a onda je Gugi, da bi ublažio nelagodu koja ga je obuzela, uključio radio-prijemnik, pronašao neku stanicu s novokomponiranom narodnom glazbom, pa pojačao zvuk...
Po tom pitanju, Kinez je u duši bio stari roker, mada je odrastao u vrijeme punka i „novog vala“, zasnivajući svoju glazbenu filozofiju na Štulićevoj „Azri“, tako da mu je momentalno i strahovito zasmetao „neukus“ koji se zaorio iz zvučnika, zbog čega je u trenu izgubio kontrolu i povikao:-U pičku materinu! Stišaj to!!!
Gugi se začudio toj reakciji, ali je poslušao i stišao, pa tek onda, pomalo uplašeno, upitao:-Koji ti je kurac? Zašto ne voliš narodnjake?
-Zato što mi se gade!-odvratio je Kinez, sad već puno mirnije, pa pojasnio:-Nismo se mi u ratu borili samo protiv ljudi, nego i protiv nekulture…protiv primitivizma…a čini mi se da tek sad polako gubimo dobivene bitke…
-E, jebiga! Sad si počeo filozofirat'!-rezignirano je rekao Gugi.-To ti je malo ekstremno. Šta bi ti onda? Istrijebio narodnjake?
-Nemam zato ni sredstava, ni vremena…-nastavio je Kinez.-…a i ne smeta mi primitivizam u tuđim redovima, nego onaj u našim…taj tvoj. Naročito, ako je uvezen izvana.
-E, tu nemaš sreće. Uvozimo ga svaki dan sve više i više.-malo se oraspoložio Gugi, gotovo likujući, pa slavodobitno upitao:-A kako to pobijedit'?
-Učenjem i znanjem!-odbrusio je Kinez, ali ovog puta bez ljutnje u glasu.-A ti si glup, primitivan i neobrazovan…zato i slušaš ta sranja. Ajd, promijeni stanicu il' gasi!
-E, jebiga! Ovo sad nije ni učenje, ni znanje…-tužno je zaključio Gugi, pa pomirljivo promijenio stanicu.-…nego obično zastrašivanje.
-Istina. I to je jedan od načina…-rekao je zadovoljno Kinez.-…onaj najefikasniji…he, he…'ko jači, taj tlači!

I dok su iz zvučnika odjekivale najnovije vijesti, jer Gugi namjerno nije htio zaustaviti skalu na frekvenciji koja je puštala moderni rok, Kinez je slučajno pogledao na mjerač za potrošnju goriva, pa rekao:-Jebemti, na rezervi smo! Moramo na benzinsku.
Gugi nije ništa komentirao, hineći da je ljut, a Kinez jednostavno nije mogao izdržati da se ne vrati na temu „starijih gospođa“:-A i šta bi ti radio s tom „bakicom“? Kad bi vidio da ima većeg klišu, neg' ti pišu, usr'o bi se k'o grlica! Ha! Ha! Ha!

Oznake: živi, leš, Kinez, Gugi, narodnjaci

četvrtak, 06.12.2012.

Vezice i Vino

"Vino je od mene, a vezice (pertle, špigete, žniranci) nisu bile tu kad sam stigao." Nikola S

"Hvala za vino, al' više ne pijem...a za vezice znam...
Molim Te sjeti ih se dogodine...bez njih mi se u snijegu izuvaju cipele" Lido L

Za utjehu, na sasvim drugom kraju...

"Vino je od mene, a vezice nisu bile tu kad sam stigao" Nikola S



"Hvala za vino, ali alkohol je zabranjen...a za vezice znam...
...uzeli su mi ih čuvari" Ivo S

Oznake: vezice, špigete, žniranci, pertle, Nikola, vino

nedjelja, 02.12.2012.

OZI

( Op.a. Obzirom da mi je glavni kandidat za glavnog junaka iznenada stradao, kako to narod voli reći "u šteti", a radnja se još nije ozbiljno zaplela, odlučio sam da će novi glavni junak biti Ozren, zvani Ozi, siromašni mladić iz predgrađa, iskreno zaljubljen u svoju dragu Zlaticu...poznatiji kao počinitelj one neslavne pljačke butika)
. . .
U međuvremenu, na drugom kraju kvarta, usporedno sa Srećkovom tragedijom, odvijala se i Ozijeva drama, mada manje neugodna, ništa manje strasna, ali srećom s puno blažim posljedicama.
Vidjevši da ga ni Kinez, ni Gugi na slijede, jer su obojica krenula za Srećkom, Ozi je izašao iz dvorišta u kojem se bio sakrio, pa se ubrzanim korakom izgubio niz ulicu.
Hodao je tako gotovo pola sata, a onda se našao pred zgradom svoje drage Zlatice. Primijetivši prigušeno svjetlo u njenoj sobi, uzeo je kamenčić, pa ga bacio u prozor, te to ponovio još nekoliko puta, sve dok se zavjese nisu razmaknule i dok se na vidiku nije pojavilo njeno sanjivo lice, kad ju je i dozvao, više šapatom, nego glasom:-Hej, bejbi! Ja sam! Tvoj Ozi!
Iako je bila kasna noć, mjesečina i ulična rasvjeta su ga činile vrlo vidljivim, tako da ga je Zlatica bez problema prepoznala, te ga zabrinuto upitala:-Pa, gdje si dosad? Šta se ne javljaš? Šta ti je s mobitelom?
-Oprosti, bejbi! Isključio sam ga! Morao sam.-odgovorio je pokajnički, pa ju pozvao van.-Ajd' silazi, pa ću ti sve ispričat'.

Samo dvije-tri minute kasnije, Zlatica je izjurila iz predvorja zgrade, dotrčala do svog dragog, pa mu se razdragano bacila u naručje, poljubila ga i nastavila ono što je započela na prozoru:-U šta si se to uvalio, moj Ozi? Osjećam da je nešto opasno…da nije dobro! Reci mi, molim te, da nije tako?
-Nije, bejbi!-slagao je Ozi, ne želeći ju još više uzrujavati istinom.-Sve će bit' u redu! Ispao je mali nesporazum, al' sve će se sredit' za dan-dva, a onda idemo na put! 'Ajmo sad kod mene!
Donekle smirena njegovim riječima, Zlatica je s gnušanjem odbila to posljednje:-Ne pada mi na pamet! Stari ti je opet doveo „ekipu“. Odvratni su, nikad ih nisam vidjela tako pijane.
-Onda ćemo kod susjeda Sline.-predložio je rješenje Ozi, mada nije bio siguran da će se to svidjeti Zlatici.
-Kod onog pervertita?-malo je reći da nije bila oduševljena.-Ne volim kad nas gleda! Nije mi to ugodno, Ozi.
-Ma, neka gleda!-odvratio je Ozi, pokušavajući ju odobrovoljiti.-Imat' će šta i vidjet'!

Ozijev susjed Slinić bio je malo nastran tip, a usto i nevjerojatno napaljen na Zlaticu. Ona je bila sastavni dio većine njegovih prljavih seksualnih fantazija, tako da se naprosto ponovo rodio onog dana kad je nju i Ozija prvi put gledao dok vode ljubav. Bilo je to u njegovoj dvorišnoj zgradici, koja im je otada na raspolaganju u svako doba dana i noći, naravno uz prisutnost njegovih pohotnih očiju.

Dvadesetak minuta kasnije, našli su se pred Slinićevom kućom, a kako su znali da su ulazna vrata otključana, polako i u tišini su se provukli ispod njegovog prozora, koji je gledao na dvorište, pa se prikrali do dvorišne zgrade, za koju su također znali da je otključana. Kad su ušli unutra, nisu palili svjetlo, nego su kroz mali i uski hodnik produžili ravno do sobe. Budući su je već puno puta posjećivali, znali su napamet raspored namještaja u njoj, tako da im nije bio problem smjestiti se i raskomotiti u mraku, pri čemu im je dosta pomogla i vanjska svjetlost koja je kroz veliki prozor bez zavjesa obasjavala glavni dio prostorije u kojem je dominirao veliki bračni krevet, inače jedini očuvan i uporabljiv dio namještaja.

Ne gubeći ni trena, poput svih zaljubljenih parova njihovih godina, bacili su se na njega i razdragano se počeli grliti i ljubiti.
I dok joj je Ozi nježno milovao unutarnju stranu bedara, Zlatica je zloslutnim glasom tiho prozborila:-Svjetlo mu je ugašeno, ali sigurno je budan. Čuo nas je i sad će se nacrtat' na prozoru, đubre perverzno!
-A 'ko ne bi bio budan, kad oni kreteni kod mene tol'ko urlaju.-nadovezao se Ozi, poprilično nezainteresirano i ravnodušno.-Čuju se do kraja ulice.
Zatim se nagnuo nad Zlatičini poprsje, pa joj počeo, onako preko majice, budući nije nosila grudnjak, grickati ukrućene bradavice, te joj nastavio širiti noge, koje je ona dotad držala poprilično skupljene.
No, samo par trenutaka kasnije, baš kako je Ozi i očekivao, njen otpor je popustio pod nježnim podražajima, tako da se ubrzo potpuno opustila i prepustila njegovoj inicijativi, jasno mu pri tome dajući do znanja da mu se trud isplatio i da je vrlo zadovoljna time:-Oooh, bejbi! Kako me pališ! Kako me lomiš, drzniče! Oooh! Tooo, diraj me! Aaah! Šta mi radiš! Tako je dobro! Ooooh!!!

Odjednom, kao da se u sve umiješala neka nepoznata viša sila, koja je usmjerila Ozijeve oči prema prozoru i natjerala ga da ugleda mušku siluetu na njegovu oknu.
Iako je znao da se radi o Sliniću i mada si je rekao da mu neće smetati njegova prisutnost i perverzno virenje, jednostavno nije mogao prestati misliti o njemu i onome što je činio.
Odjednom mu je sve to počelo smetati, nekako ga sputavati…kočiti…da bi samo trenutak-dva kasnije shvatio kako je njegova muškost potpuno splasnula i uvukla se u svoju „futrolu“.
Naprosto ne vjerujući što mu se događa, jer mu se dizao i na najbezazleniju pomisao o svojoj voljenoj Zlatici, naglo je prestao sa svim aktivnostima i ljutito opsovao:-U pičku materinu!!!
Ostavljena u najnezgodnijem trenu, poput tek stasalog i ohrabrenog ptića nad liticom ponora strasti još nespremnog za samostalni let, Zlatica je primijetila da nešto nije u redu s njenim dragim, pa je zabrinuto upitala:-Šta je bilo? Zašto si stao?
-Ma, smeta mi onaj kreten na prozoru!-ljutito je rekao Ozi.-Idem ga otjerat'!
-Tko, Slina?-upitala je Zlatica, još uvijek sva zanesena, pa tek tada pogledala prema prozoru.-Ma, pusti ga! Pa, dosad ti nije smet'o.
-E, sad mi smeta!-ponovio je Ozi, sve ljući, pa priznao nešto što nikad nije, jer nikad nije ni bio u prilici.-Spustio mi se i ne diže se više!
-Ma, daaj! Ne obaziri se na njega.-pokušala ga je ponovo zainteresirati za sebe, jer joj nije bilo do prekidanja igre, a kamoli do kakvog sukoba i moguće „drame“, ukoliko bi se Ozi ustao s kreveta.-Ignoriraj ga. Misli na mene…na moje usne…grudi…bedra…
-Pa, pokušavam, bejbi! Pokušavam, al' ne ide.-rekao je Ozi.-Ne ide mi on iz glave. Ne idu mi iz glave te njegove buljave oči.
-Ma daaaj, Ozi… -bila je uporna Zlatica. -… ne ostavljaj me sad ovako napaljenu … pliiiz …
Kako prozor nije bio zatvoren, nego samo pritvoren, Slinić je čuo sve što su Ozi i Zlatica govorili, a posebno su ga se dojmile njene posljednje riječi, tako da se bez imalo pardona ubacio u razgovor:-Halo, golupčići! Možda ja imam rješenje!
Ozi, naravno, nije izdržao, pa se srdito otresao na njega:-Ti, šuti! Zbog tebe i imamo problem!
No, Slinić se nije dao uplašiti, a kamoli zbuniti, pa je bezobrazno nastavio:-Koliko ja vidim i čujem, nemate „vi“ problem, nego ga imaš „ti“! S njom je sve u redu, ona hoće…a ti hoćeš, a ne možeš!
Ozi se teškom mukom suzdržao da ne pukne, lagano si pri tome zagrizavši jezik, kako ne bi ništa rekao, ali je zato Zlatica progovorila, već i sama pomalo uzrujana:-Može on, može! Nego, mu ti smetaš, đubre bolesno! Ti i tvoje podle oči!
-Pa, šta ne jebe kad može? Dosad mu nisam smet'o.-nastavio je Slinić s provokacijama, pa iznio svoje viđenje rješenja problema.-Možda bi bilo najbolje da ja uskočim! Tvrd mi je k'o kamen! Naravno, ako se Zlatica slaže. A Ozi nek' malo izađe van na zrak i smiri se…nek' malo gleda, možda mu se digne!
-Ma, pička ti materina!-u trenu je pobješnjela Zlatica, pa odgurnula Ozija sa sebe, ustala se s kreveta i počela tražiti po sobi nešto što bi bacila na Slinića:-Ne bi' s tobom ni mrtva!
Njena reakcija je „otkočila“ i Ozija, pa je i sam naprosto poludio od bijesa:-E, sad ću ti jebat' majku, pizdo voajerska! Oči ću ti iskopat', pa onda gledaj kol'ko hoćeš!

Shvativši da su oboje smrtno ozbiljni i bijesni, te da izlaze van kako bi ga očito napali, Slinić je nervozno zakopčao hlače i kukavički pobjegao preko dvorišta prema kući, usput pokušavajući smiriti situaciju i sve okrenuti na šalu:-Dobro, dobro, smirite se! Nemojte se ljutiti! Samo sam se šalio!
No, oni ga jednostavno više nisu htjeli slušati. Htjeli su ga se dokopati i pretući ga na „mrtvo ime“. Na sreću, jer tko zna kako bi se sve završilo, uspio im je pobjeći i zaključati se iznutra.
-Šta ti je, Ozi? Smiri se!-preplašeno je zavapio s unutarnje strane vrata, podupirući ih pri tome tijelom iako su bila zaključana.-Nisam mislio ozbiljno. Jebote, pa susjedi smo cijeli život, nećemo valjda sad „na noževe“!
Ali Ozi više nije imao razumijevanja. Samo je divljački nasrnuo na vrata, pa počeo snažno lupati po njima i vikati:-Otvaraj! Izlazi! Da ti se krvi napijem, štakoru šugavi!
Ovome to, naravno, nije padalo na pamet, pa ga upozorio:-U mom si dvorištu, Ozi! Mogu pucat' ako hoću…a neću! Odlazi ili ću zvat' policiju!
Čuvši riječ „policija“, Ozi se naglo stišao i duboko zamislio, jer je to bilo zadnje što mu je u tom trenu trebalo, tako da je zagrlio svoju dragu Zlaticu, koja mu je u međuvremenu prišla kako bi ga smirila, te polako krenuo s njom prema izlazu iz dvorišta. Na kraju je još samo dobacio, više kao upozorenje, nego prijetnju:-Nismo još gotovi, Slinavko! Zapamtit' ćeš ti mene!

Ulica je još uvijek bila pusta, jer je bilo prerano za buđenje radnih ljudi, ali se lagano razdanjivalo, pa se ulična rasvjeta počela činiti suvišnom, tako da se odjednom sve jako dobro vidjelo, čak predobro. Ozi je vjerovao da se po jutru poznaje dan, pa se kao dijete razveselio novom svitanju, koje ga je potpuno smirilo i razbistrilo mu misli. Barem se tako njemu činilo.
-Čuj, bejbi! Ako ova stvar sa Srećkom ne upali…-obratio se tiho Zlatici, još uvijek držeći ruku preko njenog ramena, dok se ona sve prisnije privijala uz njega, grleći ga oko struka.-…a kako je naopako krenulo…i neće. Onda ćemo morati „maznuti“ neki auto, pa ga odvesti onom mehaničaru Mišku. Znaš da je obećao onog golfa i nešto „keša“, ako mu dovezemo kakav bolji „stroj“. To će nam biti dovoljno za prvih mjesec dana. Jebiga, malo ćemo se stisnut' u početku, ali valjda će ispast' kakav poslić u međuvremenu. Šta ti misliš?
-Ma, samo da se izgubimo iz ove „žabokrečine“.-odvratila je Zlatica, pa ga još čvršće zagrlila.-Znaš da je meni svugdje dobro, ako sam s tobom…
Iskreno vjerujući u svoje riječi, duboko je uzdahnula, pa se ukratko osvrnula na situaciju u svojoj „obitelji“:-Teti i tetku neću puno faliti. U zadnje vrijeme sve manje pričamo. Mislim da će čak biti i sretni kad me se riješe. Bila sam im zanimljiva kad sam bila mala, a sad sam im samo teret. Ne znam, ali osjećam se nekako suvišnom u tom njihovom stanu…ipak ja nisam njihova…
Ne znajući što bi dalje pričali, jer je sve već bilo rečeno, oboje su zašutjeli, pa nastavili polako hodati niz ulicu…bez nekog posebnog cilja, ali sa sve jasnijom idejom o krađi automobila, koja je sve više sazrijevala u njihovim glavama…

Oznake: Ozi, Zlatica, zgrada, Slina, sex, voajer