Lidosfera

petak, 21.12.2012.

DJED MAMURAZ

U originalu „Djed Mamuraz i kalendarska Maya“

Bybuybye Lido

(Op.a.-Za svaki slučaj…mislim u slučaju najgoreg slučaja, odnosno nesretnog ostvarenja nemilog proročanstva na dan ne baš redovnog blagdana „Smaka svijeta“, koji se rijetko događa i još rjeđe slavi, a sve kako ne biste ostali prikraćeni za jednu jutarnju pričicu koja se događa (ili ne) u subotu 22. 12. 2012. negdje…u krevetu…nakon burne noći, a prije prve kave…)

Jaka svjetlost mu je grubo razmaknula trepavice prepune krmelja, a naočale su mu se zamaglile čim ih je nabio na nos, onako sanjiv, bjelobrad i, sudeći po iscrpljenosti koju je osjećao, ne više tako mlad.
Nakon njegove, ispod pokrivača je izvirila i raščupana plava glavica mlađahne Maye, čije su ga ruke milovale i škakljale po trbuhu:-Ustaj, djedice! Moraš raznijeti darove. Jesi legenda, ali dug je put do vječnosti.
-Šta, kako?-zbuni se bradonja, kao kroz maglu se prisjećajući neravnopravnog okršaja s jedrom i okretnom ljepoticom:-A smak svijeta?
-Ako misliš na ono noćas…sorry, nikad nisam bila tako glasna.-odvrati potpuno gola Maya, namještajući se kao da je na fotosesiji za kalendar.-To je valjda zbog vibratora.
-A baš sam se ponadao da će me smak svijeta poštedjeti sanjkanja s pijanim jelenima po kojekakvim vukojebinama…
-A da su u pitanju Jelene, ne bi se bunio.
-Ne bi'.
-Ma vidi ga, a rekao si da voliš Maye.
-Maye su lažljive. U to smo se upravo uvjerili, zar ne?
-Misliš na drevne Maye?
-Pa ne valjda drvene?
-Drvene su Marije.
-Njih ne petljaj, a Maja može biti Marija od milja.
-Ma da, najbolje „Milja Marija“. A čini se da nemaš ništa protiv golih Maya? Recimo mene.
-Ništa efikasno…i u to smo se uvjerili.
-A što bi, pa nisi se osramotio. Vibratori su mi i inače fetiš.
-Ja ih nemam.
-Fetiše?
-Ne, vibratore. A fetiši su mi Maye, naravno.
-A zašto te zovu Djed Mamuraz?
-Zato što imam dugotrajne erekcije kad sam mamuran.
-Ha, ha! Misliš, stvrdne se kao da ga je uhvatio mraz.
-Ne mislim tada ništa, nema krvi u mozgu, pa ni kisika…
-E, baš smo blesavi. Trebali smo te napiti sinoć. Ne bi mi trebao vibrator.
-Pokušao sam piti, ali mi nisi dala. Sjećaš se? Otela si mi bocu i sakrila ju.
-Trebao si mi reći.
-Pa nisi mi dala ni da dođem do riječi.
-Ah, vi muški. Kao da ne znate nas žene. Ponekad previše brbljamo. To je bilo važno i trebao si me prekinuti.
-Prekinut', heh! Ništa sad. Nego, gdje su darovi?
-Na sanjkama.
-A jeleni?
-Pijani, naravno. Ali, to su zapravo sobovi.
-Hm, jeleni su sobovi, sobovi su snobovi, a snobovi nisu robovi, nego vladaju…
-I svi pijani…
-A gdje mi je TNT?
-U šupi, valjda.
-Ajd molim te, donesi ga, pa da to raznesemo…da mi šefovi ne prigovaraju.
-Misliš snobove?
-Ma ne, nego darove.
-Okej, ali onda ideš piti.
-Ma, šta piti? Lokati.
-Hm, da…
-Šta da?
-Ništa, sjetila sam se boce.
-A šta s njom?
-Paaa, mogla bih štedjeti baterije…
-Ho! Ho! Ho! Merry, Mary Pulpins*!-zaključi djedica, pa naglo povuče kažiprst po nutarnjoj strani obraza i proizvede zvuk sličan onom otvaranju šampanjca:-Plup!!!

*-višestruka asocijacija u značenju „Sretno Šundovo“, od Šund/Pulp, in memoriam „posveti lošem pisanju“ kako je to lijepo napisao Charles Bukowski u posveti svom istoimenom romanu…
…a o Mary Poppins da i ne govorim…

Oznake: djed, mraz, kalendar, Maya, šund, pulp, Bukowski