Lidosfera

srijeda, 13.02.2013.

SRETNO NAM VALENTINOVO

by LAURA R

( op.ur.-nakon dugih i mukotrpnih pregovora, uspio sam nagovoriti dragu prijateljicu Lauru da mi ustupi priču za Valentinovo, pod uvjetima koje ne bih iznosio…a hoću li ju uspjeti nagovoriti da otvori i svoj blog, to zavisi od puno drugih čimbenika…pa i od komentara )

Kako sam za Valentinovo ostala sama, jer je Lido na par dana otputovao iz grada, navodno poslovno, sjetila sam se svoje frendice Mirne, koja je bila sama već dulje vrijeme, te ju odlučila pozvati da provede večer kod mene, namjeravajući nas obje razveseliti jednim malim poklonom.
U stvari, pokazalo se da i nije bio tako mali.
Naime, već si mjesecima planiram priuštiti jedan vrući striptiz, upravo onakav kakav nude zgodni mladići po raznoraznim oglasima, pa mi se Valentinovo učinilo kao idealna prilika za ostvarenje te maštarije.
I tako, nakon dvadesetak pročitanih, pozornost mi je privukla jedna štura, ali dovoljno konkretna objava: Ako ste dovoljno zrele i pohotne, javite se potentnom pastuhu (23)-(ni dan danas nisam sigurna da li se taj broj odnosio na godine ili centimetre), koji će vas, u diskreciji vašeg doma, izazivati erotskim plesom na obostrano zadovoljstvo…i broj mobitela na kraju.
Ovo „potentni pastuh“ mi je ukazivalo da su u aranžman uključeni i drugi, konkretniji, oblici zabave, a „obostrano zadovoljstvo“ je značilo i da ta zabava podrazumijeva određeni honorar.
Cijena je bila prava sitnica, a i glas, koji mi se javio na telefon, bio je vrlo ugodan, tako da sam ga odmah angažirala, naručivši ga za deset sati uvečer.
Naravno, Mirni nisam htjela ništa reći, jer sam ju željela iznenaditi, a i bojala sam se mogućnosti da joj se ideja ne svidi, pa da izmisli nekakav izgovor kako bi ostala doma. Ovako, jadnica je cijelo vrijeme mislila da ćemo pijuckati kavice, ogovarati nekoga i gledati „sapunice“, kojih je te večeri bilo na pretek.
Istina, to smo i činile, ali samo u početku, do deset sati. A onda iznenađenje!?
-Jesi li zvala još koju frendicu?-upitala je, kad je čula zvono.
-Koliko se sjećam, ne!-odgovorila sam, hineći da sam iznenađena kao i ona.-Nemam pojma tko bi to mogao biti!
Zatim sam krenula otvoriti. A na vratima, sam Apolon!? Božanstveno lijep, gorostasno visok, manekenski vitak, jednom riječju savršen!
-Dobro veče'! Nadam se da sam na pravoj adresi?-pozdravio je i upitao, glasom radi kojeg sam ga i angažirala.
-Naravno, samo izvoli!-potvrdila sam i propustila ga unutra.
Dok je u hodniku skidao jaknu, iskoristila sam priliku i pojasnila mu plan koji mi se u međuvremenu iskristalizirao u glavi. Trebao je, naime, šutke ući u sobu, pustiti si glazbu i započeti predstavu, ne obazirući se previše na Mirnu.
Ja bih sve to u početku lijepo promatrala, jer sam silno željela vidjeti izraz njenog lica kad shvati o čemu se radi, a onda bih im se i sama pridružila.
Momak, a rekao mi je da se zove Davor, blagonaklono je prihvatio moju ideju, iskazujući pri tome zavidni nivo profesionalizma.
Zatim je pričekao da ugasim svjetlo u hodniku, kako bih mogla neopaženo virkati, pa ušao i ostavio vrata malo odškrinuta.
Malo je reći da je Mirna bila šokirana, a njeno lice kao da je govorilo:-Otkud sad ovaj? I tko je on uopće? Možda neki novi Laurin ljubavnik? Ili susjed? Zašto tako odvratno šuti? Uh, kako je samo visok i zgodan! Sestra bi ga vrlo rado potrošila! Daj bože da joj je susjed! Ali kamo to ide? Što to radi? Pušta glazbu?
A onda se na prve taktove osmjelila, pa se predstavila i upitala:-Ja sam Mirna, a ti?
-Davor!-odvratio je striper hladnokrvno, pa si počeo raskopčavati košulju, lagano se ljuljajući u ritmu nasred sobe.
-A što ti, uopće, radiš ovdje?-nije bila zadovoljna odgovorom.
-Pa, svlačim se.-nije se dao zbuniti Davor, sve brže njihajući bokovima.
-Kako to, svlačiš se? A gdje je Laura?-nastavila je Mirna, sve nemirnije se gnijezdeći na kauču.
-Koja Laura?-uzvratio je Davor.
-Pa, gazdarica, ona koja ti je, pretpostavljam, otvorila vrata.-pojasnila je Mirna.-Još ćeš mi reći da ju ne poznaš, a svlačiš se u njenom stanu.
Vidjevši da je striper nakratko ostao bez teksta, shvatila sam da je vrijeme da se i ja uključim, pa sam odgurnula vrata i obratila se znatiželjnoj frendici:-Daj Mirna, što si napala čovjeka? Pusti ga da radi svoj posao! Baš mu dobro ide!
Mirna je tada konačno povezala konce:-Hoćeš reći da je striper?
Nisam ništa rekla, nego sam samo potvrdno klimnula glavom, na što je ona razdragano uskliknula:-E, stvarno si kučka! Ja gledam, frajer ulazi, ni da bi pozdravio, pušta glazbu, svlači košulju... jebote, pravi neugodnjak!
-Daj šuti i uživaj!-grubo sam ju prekinula, pa sjela do nje i pomilovala ju rukom po ramenu.-To nam je poklon za Valentinovo. Zar nije sladak?
-Ma, predivan je!-pohvalila ga je, pa me šaptom upitala:-A hoće li samo plesati ili...?
-Ne znam...-pravila sam se nevješta.-...vidjet ćemo!
A Davor se, u međuvremenu, stao šepuriti po sobi, napinjući nabildanim prsima tanku potkošulju u kojoj je ostao. Zatim je otkopčao remen na hlačama, pa ih pustio da skliznu do poda. Kad je iskoračio iz njih, odbacio ih je nogom na drugi kraj sobe, pa se okrenuo i pokazao nam kako izgleda savršena muška stražnjica. Tanke crne tangice, koje imao na sebi, samo su dodatno pojačale dojam, diskretno se usijecajući među čvrste, mišićave guzove. Mirna je bila očarana:-Uh, kakva guza! Smijem li ga dirati?
-Ne znam, probaj!-potaknula sam ju, potpuno razumijevajući njenu napaljenost, jer, kako sam već spomenula, dugo nije bila s muškarcem, a s ovakvim, možda i nikad.
Stoga me i ne čudi što je hitro poskočila, pa ponizno kleknula pred njega, glasno uzdišući i hvaleći njegov cjelokupni izgled:-Jaooo, mišićavko! Mužjak i po! Mhmmmm...
Davora njene riječi nisu izbacivale iz takta, samo je i dalje izazovno plesao i provocirao ju pokretima. Mirna više nije mogla izdržati, pa ga je počela milovati rukama po bedrima i guzi, a kad je shvatila da mu to nimalo ne smeta, zavirila mu je u gaćice, naravno s prednje strane...

E sad, ako sam cenzurirao sebe, moram i nju

...Ohrabren mojim vapajima, Davor je još bezobzirnije ubrzao i pojačao prodore. To mi je bilo previše. Svršila sam puno prije nego li sam očekivala, grčevito ga stežući udovima kao da će mi nekamo pobjeći.
Nisam se pošteno ni pribrala, a Mirna je nestrpljivo upitala:-A kad ću ja doći na red?
Pogledala sam ju, onako golu i jebozovnu, pa ju utješila:-Ne boj se, dušo! Od ovolikog komada, ostat će nešto i za tebe!
Zatim sam joj prepustila našeg nadarenog stripera, tog obdarenog pastuha, u čije je sedlo tako nestrpljivo željela zasjesti, pa se zadovoljno izvalila na krevet, kako bih malo predahnula prije svoje nove role.
Naravno, dobila sam ju...isto kao i Mirna svoju još jednom poslije mene.
Na kraju smo svi bili više nego zadovoljni: nas dvije njegovom vrhunskom uslugom, a on honorarom i napojnicom, koja, vjerujte mi, nije bila mala...
U stvari, bolje je reći da je bila primjerena veličini njegovog alata.

Oznake: valentinovo, Laura, striptiz, sretno, oglas, sex

subota, 09.02.2013.

PRLJAVI HARRY POTTER

Zašto ljudi vole karnevale? Iz jednostavnog razloga jer tada mogu biti ono što u svakodnevnom životu nisu i vjerojatno nikad neće biti.
Naravno da ni ja nisam iznimka, a kroz godine sam se prerušavao u raznorazne likove; muške i ženske; tako da sam bio i gusar i političar i opatica i kurva i tko se više sjeća što sve ne…
Jedino nikad nisam bio čarobnjak! Zato sam se prošle godine i prerušio u nikog drugog do Harry Potter-a.
Cvike sam imao svoje, periku za prekrivanje visokog čela posudio sam od prijatelja, a čarobni štapić u gaćicama je jedva čekao da ga netko protrese i poigra se njim. Doduše, nisam baš bio previše uvjerljiv, jer nisam ni pomoću trikova uspio izgledati mladoliko kao on, ali ljudi su odmah prepoznavali za koga sam se predstavljao…čim bih im rekao…he, he…
U karnevalskoj povorci nisam bio otpočetka, nego sam se uključio iz publike, onako u hodu, nasreću odmah iza grupe djevojaka među kojima se posebno isticala jedna sva u bijelom, cijelom svojom pojavom podsjećajući na kakvu vilu.
I bila je, kako je i sama rekla „dobra vila od vinila“. Nisam to skužio, ali sam joj se pridružio i počeo ju slijediti poput vjernog psića željnog zabave i igre…znate već kakve…
A kad se vila jednom prilikom iznenada sagnula da pokupi nešto što joj je ispalo, a ja se kao slučajno očešao međunožjem o njenu zamamnu stražnjicu, sve je počelo mirisati na to da će se među nama nešto i dogoditi.
-A je li Harry, gdje ti je Hermiona?-upitala je kad je shvatila da u gaćama imam nešto živo.
-Nemam pojma…-odvratio sam snalažljivo.-…izgubila se negdje u masi…ili ju je spopao kakav zli čarobnjak. Ali ionako tražim zamjenu za nju, dosadila mi je.
-A da li bih ju ja mogla zamijeniti?-upitala je.
-Zamijeniti koga?-pravio sam se da sam već zaboravio na onu koja nije ni postojala.
Vili se to svidjelo, pa se osmjehnula i rekla:-Možeš me zvati Vila Hermiona. Samo me poslije nemoj zaboraviti tako brzo kao nju.
-Poslije čega?-nastavio sam se praviti lud.
-Paa, poslije ovog druženja…-odvratila je koketno.
-Ali karneval nije ni vrijeme ni mjesto za nekakve ozbiljnije veze.-bio sam jasan.
-Čekaj, a o kakvoj sad vezi pričamo?-malo se kao zbunila, mada je i njoj sve bilo kristalno jasno.
-O kratkoj, slatkoj, žestokoj…-pojasnio sam joj svoje nakane, pa joj se približio, prihvatio ju rukom oko struka, privukao bliže k sebi i šapnuo na uho.-…i seksualnoj, naravno.
-Bez obveza?-upitala je, puštajući me da ju privijam uza sebe.
-Ako tako želiš…-izustio sam i zaustio još nešto reći, ali me prekinula.-Želim. Tako i nikako drugačije.
Tada smo se već nalazili na ulazu u restoran gdje se trebao održati popodnevni bal pod maskama, pa smo s gomilom ušli unutra i potražili si neki skriveni kutak prikladan za malo intimnije druženje.
I našli smo ga i to u glavnoj dvorani, predviđenoj za smještaj većine maskiranih gostiju i za odvijanje glavnine programa kao što su ples, izvlačenje tombole i izbor najboljih maski.
Zasigurno se pitate kako u takvoj dvorani uopće i može postojati skriveno mjesto.
E, pa može! Nalazilo se ispod stepenica koje su vodile na balkonsku galeriju, rezerviranu za viđenije građane i njihove obitelji.
Obzirom da je u tom kutu bio samo jedan stol s četiri stolice, podijelili smo ga s jednim još napaljenijim parom od nas, koji se odjednom odnekud tamo stvorio. Iako smo mi otkrili mjesto, jednostavno nismo imali srca odbiti ih u namjeri da nam se pridruže, a i činilo nam se da će biti zabavnije u društvu.

Jedno od njih je bilo prerušeno u gusara, a drugo u vojnika, pa sam to odmah iskoristio da započnem razgovor:-Nadam se da je jedno od vas žensko!
-Pa zar se to ne vidi?-upitao je vojnik, uhvativši se objema rukama za bujne dojke.-Ili sam tako uvjerljiva?
-Uvjerljiva si, ali kad se malo bolje pogleda, vidi se…-baljezgao sam.-…a i mislio sam da su možda lažne…
-A tko bi vojniku stavio grudi…ha, ha…-nasmijala se mojim riječima, pa se izazovno ponudila.-…ali ako ne vjeruješ da su prave, opipaj ih slobodno!
Naravno, bez oklijevanja sam posegnuo za njima i na brzinu ih ispipao, a onda i dobio po rukama od njenog pratitelja gusara, koji se oglasio glumljenim grubim glasom:-Prste k sebi očalinko, jer ćeš imat' posla s gusarom s Kariba!
Uto se oglasila i moja vila, prethodno me silovito trgnuvši i povukavši k sebi:-Mislim da si došao sa mnom! Imam i ja nešto za ponuditi!
Zatim me uhvatila za ruke i prislonila ih uz svoje grudi, jednako velike, ako ne i veće.
-Bogami, imaš!!!-rekao sam oduševljeno i stisnuo ponuđene plodove, te ju srušio na stolicu u kutu.-Oh, vilo moja!
-Oh, čarobnjače!-povikala je ona, neprirodno piskutavim glasom.-Učini da nestanemo odavde.
-E sad…mislim da to ne mogu…-odvratio sam nemoćno, pa dodao.-…ali ti mogu dati čarobni štapić, pa probaj ti…
-Daj mi ga, daj!-nastavila je teatralno, pa mi žurno počela raskopčavati hlače.
U tom trenu smo već sjedili jedno pokraj drugog s one strane stola koja se nalazila do zida, tako da je stol zapravo skrivao naše aktivnosti od znatiželjnih pogleda, ako ih je uopće i bilo, budući su se svi u blizini dobro zabavljali, kao i naši susjedi. Oni su, doduše, bili leđima okrenuti gomili, ali nisu gledali u nas, jer su, naravno, bili potpuno zaokupljeni jedno drugim.
Ipak, u jednom trenu smo se gusar i ja susreli pogledima, te si učtivo klimnuli glavama i osmjehnuli se jedan drugom…

STOP! REZ!…ovo je ipak malo previše…CENZURA…

…Naravno, nije uspjela, nego je više od pola toga ispljunula sebi u ruku.
Kako se sva zamrljala, panično se počela brisati stolnjakom, a da ga na bi povukla zajedno s priborom za jelo koji se na njemu nalazio, dodao sam joj par papirnatih ubrusa koji su mi se nekako našli na dohvat ruke.
No, nisu joj samo usta i ruke bile musave, nego i maska na gornjem dijelu lica, pa ju je na tren skinula i razotkrila se.
Istog tena, kao iz topa, zagrmio je gusar s druge strane stola:-Violeta!!! Otkud? Kako?
Sva iznenađena, zbunjeno je podigla pogled prema njemu, pozornije mu se zagledala u lice i povikala:-Vlado, jesi li to ti?
-A nego 'ko?-nastavio je gusar.-Pa, šta to radiš, kučko? Pušiš nekom neznancu pod stolom u prepunoj dvorani!?
-A ti?-nije se dala vila Violeta.-Pokupio prvu na ulici i odmah joj ga uvalio u usta? Ja sam ovo samo zato što sam vidjela vas dvoje.
-Ma da…sad sam ja kriv?-ironizirao je gusar.-Vidjela mene s drugom i odmah pod stol i zinula…
-Da, ti si kriv!-nastavila je paljbu.-Da se više brineš i trudiš oko mene, ne bih tražila drugdje.
-A znači ipak si tražila?-nastavio je i gusar.-A da ti hoćeš pušit' kako treba, ne bih ni ja tražio…

Shvaćajući da se radi o bračnoj svađi, polako sam se provukao između zaraćenih strana, uhvatio gusarevu partnericu za ruku, pa ju odvukao u gomilu, ostavljajući supružnike u žučnoj raspravi.
Našavši se na sigurnoj udaljenosti, zaključio sam:-Izgleda da su muž i žena!
-Jesu.-odvratila je moja nova pratilja.-Dobro je da si me odvukao da me ne prepozna.
-A poznaš se s njom?-upitao sam.
-Da, prve smo susjede!-Ali nisam znala da je to ona. Nisam ju odmah prepoznala, dobra joj maska.
Ostao sam bez teksta, ali sam ju nastavio vući za sobom. Nakon što smo se probili kroz gomilu rasplesanih maškara i našli se u predvorju, pogledali smo se i uglas upozorili jedno drugog.
-Raskopčana ti bluza!-rekao sam.
-A tebi šlic!-odvratila je.
Zatim je opazila toalet, pa dodala:-Idem se malo dotjerat'.
-Čekaj, idem i ja!-nadovezao sam se i krenuo za njom, imajući na umu nešto sasvim drugo.
Zakoračila je u ženski wc, ali sam ju odmah uhvatio za ruku i upitao:-Vojniče, a kamo si se ti to zaputio?
Zbunjeno me pogledala, pa shvatila o čem se radi i nasmijala se:-Pa da…ja sam muško…ha ha ha…misliš da ne preplašim neku damu.
Naravno, završili smo u muškom wc-u, a koliko se dalo zaključiti iz viđenog, unutra nije bilo nikog, pa smo si odmah počeli popravljati odjeću.
Razumljivo, ona se u trenu nacrtala pred ogledalom i počela se šminkati, a ja sam izvirivao preko nje da vidim kako mi stoje cvike i perika.
No, sve je to palo u drugi plan čim je iz njene bluze sijevnula čvrsta sisa s tamnom bradavicom na vrhu, a zamamna joj se guzica kao slučajno priljubila uz moje prepone.

A ne…ni ovaj dio ne može…preskači!!!

…A onda su se začuli muški glasovi s druge strane vrata, pa smo se i nas dvoje na silu stišali, ali ne bez posljedica, jer sam se ja ugrizao za jezik, a ona me ugrizla za prst kad sam joj stavio ruku na usta.
No, vrijedilo je…svake prolivene kapi…krvi…
Po izlasku iz kabine, nakon što smo se temeljito obrisali wc papirom i odjenuli, zadovoljno me pohvalila:-E pa, čarobnjače, dobar ti štapić!
-Pa, čarobni je…mora biti dobar.-dodao sam nimalo skromno.
Ona se na to samo još jednom osmjehnula, razmazala si novi sloj ruža po usnama i nestala bez traga i pozdrava, ne rekavši mi ni ime, a kamoli ostavivši broj telefona…
Nimalo razočaran, pogledao sam se u ogledalo i pomislio:-Ma, Harry Potter je zakon! Žene padaju na njega k'o šmajserom pokošene! Dogodine ću pregledat' sve njegove filmove i složit' si još bolji „outfit“…i zvat' ću se „Prljavi Harry Potter“…
I eto, godina prođe, filmovi su pregledani…

Oznake: Harry Potter, dirty, karneval, maskenbal, sex, ljubav, outfit

nedjelja, 02.12.2012.

OZI

( Op.a. Obzirom da mi je glavni kandidat za glavnog junaka iznenada stradao, kako to narod voli reći "u šteti", a radnja se još nije ozbiljno zaplela, odlučio sam da će novi glavni junak biti Ozren, zvani Ozi, siromašni mladić iz predgrađa, iskreno zaljubljen u svoju dragu Zlaticu...poznatiji kao počinitelj one neslavne pljačke butika)
. . .
U međuvremenu, na drugom kraju kvarta, usporedno sa Srećkovom tragedijom, odvijala se i Ozijeva drama, mada manje neugodna, ništa manje strasna, ali srećom s puno blažim posljedicama.
Vidjevši da ga ni Kinez, ni Gugi na slijede, jer su obojica krenula za Srećkom, Ozi je izašao iz dvorišta u kojem se bio sakrio, pa se ubrzanim korakom izgubio niz ulicu.
Hodao je tako gotovo pola sata, a onda se našao pred zgradom svoje drage Zlatice. Primijetivši prigušeno svjetlo u njenoj sobi, uzeo je kamenčić, pa ga bacio u prozor, te to ponovio još nekoliko puta, sve dok se zavjese nisu razmaknule i dok se na vidiku nije pojavilo njeno sanjivo lice, kad ju je i dozvao, više šapatom, nego glasom:-Hej, bejbi! Ja sam! Tvoj Ozi!
Iako je bila kasna noć, mjesečina i ulična rasvjeta su ga činile vrlo vidljivim, tako da ga je Zlatica bez problema prepoznala, te ga zabrinuto upitala:-Pa, gdje si dosad? Šta se ne javljaš? Šta ti je s mobitelom?
-Oprosti, bejbi! Isključio sam ga! Morao sam.-odgovorio je pokajnički, pa ju pozvao van.-Ajd' silazi, pa ću ti sve ispričat'.

Samo dvije-tri minute kasnije, Zlatica je izjurila iz predvorja zgrade, dotrčala do svog dragog, pa mu se razdragano bacila u naručje, poljubila ga i nastavila ono što je započela na prozoru:-U šta si se to uvalio, moj Ozi? Osjećam da je nešto opasno…da nije dobro! Reci mi, molim te, da nije tako?
-Nije, bejbi!-slagao je Ozi, ne želeći ju još više uzrujavati istinom.-Sve će bit' u redu! Ispao je mali nesporazum, al' sve će se sredit' za dan-dva, a onda idemo na put! 'Ajmo sad kod mene!
Donekle smirena njegovim riječima, Zlatica je s gnušanjem odbila to posljednje:-Ne pada mi na pamet! Stari ti je opet doveo „ekipu“. Odvratni su, nikad ih nisam vidjela tako pijane.
-Onda ćemo kod susjeda Sline.-predložio je rješenje Ozi, mada nije bio siguran da će se to svidjeti Zlatici.
-Kod onog pervertita?-malo je reći da nije bila oduševljena.-Ne volim kad nas gleda! Nije mi to ugodno, Ozi.
-Ma, neka gleda!-odvratio je Ozi, pokušavajući ju odobrovoljiti.-Imat' će šta i vidjet'!

Ozijev susjed Slinić bio je malo nastran tip, a usto i nevjerojatno napaljen na Zlaticu. Ona je bila sastavni dio većine njegovih prljavih seksualnih fantazija, tako da se naprosto ponovo rodio onog dana kad je nju i Ozija prvi put gledao dok vode ljubav. Bilo je to u njegovoj dvorišnoj zgradici, koja im je otada na raspolaganju u svako doba dana i noći, naravno uz prisutnost njegovih pohotnih očiju.

Dvadesetak minuta kasnije, našli su se pred Slinićevom kućom, a kako su znali da su ulazna vrata otključana, polako i u tišini su se provukli ispod njegovog prozora, koji je gledao na dvorište, pa se prikrali do dvorišne zgrade, za koju su također znali da je otključana. Kad su ušli unutra, nisu palili svjetlo, nego su kroz mali i uski hodnik produžili ravno do sobe. Budući su je već puno puta posjećivali, znali su napamet raspored namještaja u njoj, tako da im nije bio problem smjestiti se i raskomotiti u mraku, pri čemu im je dosta pomogla i vanjska svjetlost koja je kroz veliki prozor bez zavjesa obasjavala glavni dio prostorije u kojem je dominirao veliki bračni krevet, inače jedini očuvan i uporabljiv dio namještaja.

Ne gubeći ni trena, poput svih zaljubljenih parova njihovih godina, bacili su se na njega i razdragano se počeli grliti i ljubiti.
I dok joj je Ozi nježno milovao unutarnju stranu bedara, Zlatica je zloslutnim glasom tiho prozborila:-Svjetlo mu je ugašeno, ali sigurno je budan. Čuo nas je i sad će se nacrtat' na prozoru, đubre perverzno!
-A 'ko ne bi bio budan, kad oni kreteni kod mene tol'ko urlaju.-nadovezao se Ozi, poprilično nezainteresirano i ravnodušno.-Čuju se do kraja ulice.
Zatim se nagnuo nad Zlatičini poprsje, pa joj počeo, onako preko majice, budući nije nosila grudnjak, grickati ukrućene bradavice, te joj nastavio širiti noge, koje je ona dotad držala poprilično skupljene.
No, samo par trenutaka kasnije, baš kako je Ozi i očekivao, njen otpor je popustio pod nježnim podražajima, tako da se ubrzo potpuno opustila i prepustila njegovoj inicijativi, jasno mu pri tome dajući do znanja da mu se trud isplatio i da je vrlo zadovoljna time:-Oooh, bejbi! Kako me pališ! Kako me lomiš, drzniče! Oooh! Tooo, diraj me! Aaah! Šta mi radiš! Tako je dobro! Ooooh!!!

Odjednom, kao da se u sve umiješala neka nepoznata viša sila, koja je usmjerila Ozijeve oči prema prozoru i natjerala ga da ugleda mušku siluetu na njegovu oknu.
Iako je znao da se radi o Sliniću i mada si je rekao da mu neće smetati njegova prisutnost i perverzno virenje, jednostavno nije mogao prestati misliti o njemu i onome što je činio.
Odjednom mu je sve to počelo smetati, nekako ga sputavati…kočiti…da bi samo trenutak-dva kasnije shvatio kako je njegova muškost potpuno splasnula i uvukla se u svoju „futrolu“.
Naprosto ne vjerujući što mu se događa, jer mu se dizao i na najbezazleniju pomisao o svojoj voljenoj Zlatici, naglo je prestao sa svim aktivnostima i ljutito opsovao:-U pičku materinu!!!
Ostavljena u najnezgodnijem trenu, poput tek stasalog i ohrabrenog ptića nad liticom ponora strasti još nespremnog za samostalni let, Zlatica je primijetila da nešto nije u redu s njenim dragim, pa je zabrinuto upitala:-Šta je bilo? Zašto si stao?
-Ma, smeta mi onaj kreten na prozoru!-ljutito je rekao Ozi.-Idem ga otjerat'!
-Tko, Slina?-upitala je Zlatica, još uvijek sva zanesena, pa tek tada pogledala prema prozoru.-Ma, pusti ga! Pa, dosad ti nije smet'o.
-E, sad mi smeta!-ponovio je Ozi, sve ljući, pa priznao nešto što nikad nije, jer nikad nije ni bio u prilici.-Spustio mi se i ne diže se više!
-Ma, daaj! Ne obaziri se na njega.-pokušala ga je ponovo zainteresirati za sebe, jer joj nije bilo do prekidanja igre, a kamoli do kakvog sukoba i moguće „drame“, ukoliko bi se Ozi ustao s kreveta.-Ignoriraj ga. Misli na mene…na moje usne…grudi…bedra…
-Pa, pokušavam, bejbi! Pokušavam, al' ne ide.-rekao je Ozi.-Ne ide mi on iz glave. Ne idu mi iz glave te njegove buljave oči.
-Ma daaaj, Ozi… -bila je uporna Zlatica. -… ne ostavljaj me sad ovako napaljenu … pliiiz …
Kako prozor nije bio zatvoren, nego samo pritvoren, Slinić je čuo sve što su Ozi i Zlatica govorili, a posebno su ga se dojmile njene posljednje riječi, tako da se bez imalo pardona ubacio u razgovor:-Halo, golupčići! Možda ja imam rješenje!
Ozi, naravno, nije izdržao, pa se srdito otresao na njega:-Ti, šuti! Zbog tebe i imamo problem!
No, Slinić se nije dao uplašiti, a kamoli zbuniti, pa je bezobrazno nastavio:-Koliko ja vidim i čujem, nemate „vi“ problem, nego ga imaš „ti“! S njom je sve u redu, ona hoće…a ti hoćeš, a ne možeš!
Ozi se teškom mukom suzdržao da ne pukne, lagano si pri tome zagrizavši jezik, kako ne bi ništa rekao, ali je zato Zlatica progovorila, već i sama pomalo uzrujana:-Može on, može! Nego, mu ti smetaš, đubre bolesno! Ti i tvoje podle oči!
-Pa, šta ne jebe kad može? Dosad mu nisam smet'o.-nastavio je Slinić s provokacijama, pa iznio svoje viđenje rješenja problema.-Možda bi bilo najbolje da ja uskočim! Tvrd mi je k'o kamen! Naravno, ako se Zlatica slaže. A Ozi nek' malo izađe van na zrak i smiri se…nek' malo gleda, možda mu se digne!
-Ma, pička ti materina!-u trenu je pobješnjela Zlatica, pa odgurnula Ozija sa sebe, ustala se s kreveta i počela tražiti po sobi nešto što bi bacila na Slinića:-Ne bi' s tobom ni mrtva!
Njena reakcija je „otkočila“ i Ozija, pa je i sam naprosto poludio od bijesa:-E, sad ću ti jebat' majku, pizdo voajerska! Oči ću ti iskopat', pa onda gledaj kol'ko hoćeš!

Shvativši da su oboje smrtno ozbiljni i bijesni, te da izlaze van kako bi ga očito napali, Slinić je nervozno zakopčao hlače i kukavički pobjegao preko dvorišta prema kući, usput pokušavajući smiriti situaciju i sve okrenuti na šalu:-Dobro, dobro, smirite se! Nemojte se ljutiti! Samo sam se šalio!
No, oni ga jednostavno više nisu htjeli slušati. Htjeli su ga se dokopati i pretući ga na „mrtvo ime“. Na sreću, jer tko zna kako bi se sve završilo, uspio im je pobjeći i zaključati se iznutra.
-Šta ti je, Ozi? Smiri se!-preplašeno je zavapio s unutarnje strane vrata, podupirući ih pri tome tijelom iako su bila zaključana.-Nisam mislio ozbiljno. Jebote, pa susjedi smo cijeli život, nećemo valjda sad „na noževe“!
Ali Ozi više nije imao razumijevanja. Samo je divljački nasrnuo na vrata, pa počeo snažno lupati po njima i vikati:-Otvaraj! Izlazi! Da ti se krvi napijem, štakoru šugavi!
Ovome to, naravno, nije padalo na pamet, pa ga upozorio:-U mom si dvorištu, Ozi! Mogu pucat' ako hoću…a neću! Odlazi ili ću zvat' policiju!
Čuvši riječ „policija“, Ozi se naglo stišao i duboko zamislio, jer je to bilo zadnje što mu je u tom trenu trebalo, tako da je zagrlio svoju dragu Zlaticu, koja mu je u međuvremenu prišla kako bi ga smirila, te polako krenuo s njom prema izlazu iz dvorišta. Na kraju je još samo dobacio, više kao upozorenje, nego prijetnju:-Nismo još gotovi, Slinavko! Zapamtit' ćeš ti mene!

Ulica je još uvijek bila pusta, jer je bilo prerano za buđenje radnih ljudi, ali se lagano razdanjivalo, pa se ulična rasvjeta počela činiti suvišnom, tako da se odjednom sve jako dobro vidjelo, čak predobro. Ozi je vjerovao da se po jutru poznaje dan, pa se kao dijete razveselio novom svitanju, koje ga je potpuno smirilo i razbistrilo mu misli. Barem se tako njemu činilo.
-Čuj, bejbi! Ako ova stvar sa Srećkom ne upali…-obratio se tiho Zlatici, još uvijek držeći ruku preko njenog ramena, dok se ona sve prisnije privijala uz njega, grleći ga oko struka.-…a kako je naopako krenulo…i neće. Onda ćemo morati „maznuti“ neki auto, pa ga odvesti onom mehaničaru Mišku. Znaš da je obećao onog golfa i nešto „keša“, ako mu dovezemo kakav bolji „stroj“. To će nam biti dovoljno za prvih mjesec dana. Jebiga, malo ćemo se stisnut' u početku, ali valjda će ispast' kakav poslić u međuvremenu. Šta ti misliš?
-Ma, samo da se izgubimo iz ove „žabokrečine“.-odvratila je Zlatica, pa ga još čvršće zagrlila.-Znaš da je meni svugdje dobro, ako sam s tobom…
Iskreno vjerujući u svoje riječi, duboko je uzdahnula, pa se ukratko osvrnula na situaciju u svojoj „obitelji“:-Teti i tetku neću puno faliti. U zadnje vrijeme sve manje pričamo. Mislim da će čak biti i sretni kad me se riješe. Bila sam im zanimljiva kad sam bila mala, a sad sam im samo teret. Ne znam, ali osjećam se nekako suvišnom u tom njihovom stanu…ipak ja nisam njihova…
Ne znajući što bi dalje pričali, jer je sve već bilo rečeno, oboje su zašutjeli, pa nastavili polako hodati niz ulicu…bez nekog posebnog cilja, ali sa sve jasnijom idejom o krađi automobila, koja je sve više sazrijevala u njihovim glavama…

Oznake: Ozi, Zlatica, zgrada, Slina, sex, voajer