Zašto ljudi vole karnevale? Iz jednostavnog razloga jer tada mogu biti ono što u svakodnevnom životu nisu i vjerojatno nikad neće biti.
Naravno da ni ja nisam iznimka, a kroz godine sam se prerušavao u raznorazne likove; muške i ženske; tako da sam bio i gusar i političar i opatica i kurva i tko se više sjeća što sve ne…
Jedino nikad nisam bio čarobnjak! Zato sam se prošle godine i prerušio u nikog drugog do Harry Potter-a.
Cvike sam imao svoje, periku za prekrivanje visokog čela posudio sam od prijatelja, a čarobni štapić u gaćicama je jedva čekao da ga netko protrese i poigra se njim. Doduše, nisam baš bio previše uvjerljiv, jer nisam ni pomoću trikova uspio izgledati mladoliko kao on, ali ljudi su odmah prepoznavali za koga sam se predstavljao…čim bih im rekao…he, he…
U karnevalskoj povorci nisam bio otpočetka, nego sam se uključio iz publike, onako u hodu, nasreću odmah iza grupe djevojaka među kojima se posebno isticala jedna sva u bijelom, cijelom svojom pojavom podsjećajući na kakvu vilu.
I bila je, kako je i sama rekla „dobra vila od vinila“. Nisam to skužio, ali sam joj se pridružio i počeo ju slijediti poput vjernog psića željnog zabave i igre…znate već kakve…
A kad se vila jednom prilikom iznenada sagnula da pokupi nešto što joj je ispalo, a ja se kao slučajno očešao međunožjem o njenu zamamnu stražnjicu, sve je počelo mirisati na to da će se među nama nešto i dogoditi.
-A je li Harry, gdje ti je Hermiona?-upitala je kad je shvatila da u gaćama imam nešto živo.
-Nemam pojma…-odvratio sam snalažljivo.-…izgubila se negdje u masi…ili ju je spopao kakav zli čarobnjak. Ali ionako tražim zamjenu za nju, dosadila mi je.
-A da li bih ju ja mogla zamijeniti?-upitala je.
-Zamijeniti koga?-pravio sam se da sam već zaboravio na onu koja nije ni postojala.
Vili se to svidjelo, pa se osmjehnula i rekla:-Možeš me zvati Vila Hermiona. Samo me poslije nemoj zaboraviti tako brzo kao nju.
-Poslije čega?-nastavio sam se praviti lud.
-Paa, poslije ovog druženja…-odvratila je koketno.
-Ali karneval nije ni vrijeme ni mjesto za nekakve ozbiljnije veze.-bio sam jasan.
-Čekaj, a o kakvoj sad vezi pričamo?-malo se kao zbunila, mada je i njoj sve bilo kristalno jasno.
-O kratkoj, slatkoj, žestokoj…-pojasnio sam joj svoje nakane, pa joj se približio, prihvatio ju rukom oko struka, privukao bliže k sebi i šapnuo na uho.-…i seksualnoj, naravno.
-Bez obveza?-upitala je, puštajući me da ju privijam uza sebe.
-Ako tako želiš…-izustio sam i zaustio još nešto reći, ali me prekinula.-Želim. Tako i nikako drugačije.
Tada smo se već nalazili na ulazu u restoran gdje se trebao održati popodnevni bal pod maskama, pa smo s gomilom ušli unutra i potražili si neki skriveni kutak prikladan za malo intimnije druženje.
I našli smo ga i to u glavnoj dvorani, predviđenoj za smještaj većine maskiranih gostiju i za odvijanje glavnine programa kao što su ples, izvlačenje tombole i izbor najboljih maski.
Zasigurno se pitate kako u takvoj dvorani uopće i može postojati skriveno mjesto.
E, pa može! Nalazilo se ispod stepenica koje su vodile na balkonsku galeriju, rezerviranu za viđenije građane i njihove obitelji.
Obzirom da je u tom kutu bio samo jedan stol s četiri stolice, podijelili smo ga s jednim još napaljenijim parom od nas, koji se odjednom odnekud tamo stvorio. Iako smo mi otkrili mjesto, jednostavno nismo imali srca odbiti ih u namjeri da nam se pridruže, a i činilo nam se da će biti zabavnije u društvu.
Jedno od njih je bilo prerušeno u gusara, a drugo u vojnika, pa sam to odmah iskoristio da započnem razgovor:-Nadam se da je jedno od vas žensko!
-Pa zar se to ne vidi?-upitao je vojnik, uhvativši se objema rukama za bujne dojke.-Ili sam tako uvjerljiva?
-Uvjerljiva si, ali kad se malo bolje pogleda, vidi se…-baljezgao sam.-…a i mislio sam da su možda lažne…
-A tko bi vojniku stavio grudi…ha, ha…-nasmijala se mojim riječima, pa se izazovno ponudila.-…ali ako ne vjeruješ da su prave, opipaj ih slobodno!
Naravno, bez oklijevanja sam posegnuo za njima i na brzinu ih ispipao, a onda i dobio po rukama od njenog pratitelja gusara, koji se oglasio glumljenim grubim glasom:-Prste k sebi očalinko, jer ćeš imat' posla s gusarom s Kariba!
Uto se oglasila i moja vila, prethodno me silovito trgnuvši i povukavši k sebi:-Mislim da si došao sa mnom! Imam i ja nešto za ponuditi!
Zatim me uhvatila za ruke i prislonila ih uz svoje grudi, jednako velike, ako ne i veće.
-Bogami, imaš!!!-rekao sam oduševljeno i stisnuo ponuđene plodove, te ju srušio na stolicu u kutu.-Oh, vilo moja!
-Oh, čarobnjače!-povikala je ona, neprirodno piskutavim glasom.-Učini da nestanemo odavde.
-E sad…mislim da to ne mogu…-odvratio sam nemoćno, pa dodao.-…ali ti mogu dati čarobni štapić, pa probaj ti…
-Daj mi ga, daj!-nastavila je teatralno, pa mi žurno počela raskopčavati hlače.
U tom trenu smo već sjedili jedno pokraj drugog s one strane stola koja se nalazila do zida, tako da je stol zapravo skrivao naše aktivnosti od znatiželjnih pogleda, ako ih je uopće i bilo, budući su se svi u blizini dobro zabavljali, kao i naši susjedi. Oni su, doduše, bili leđima okrenuti gomili, ali nisu gledali u nas, jer su, naravno, bili potpuno zaokupljeni jedno drugim.
Ipak, u jednom trenu smo se gusar i ja susreli pogledima, te si učtivo klimnuli glavama i osmjehnuli se jedan drugom…
STOP! REZ!…ovo je ipak malo previše…CENZURA…
…Naravno, nije uspjela, nego je više od pola toga ispljunula sebi u ruku.
Kako se sva zamrljala, panično se počela brisati stolnjakom, a da ga na bi povukla zajedno s priborom za jelo koji se na njemu nalazio, dodao sam joj par papirnatih ubrusa koji su mi se nekako našli na dohvat ruke.
No, nisu joj samo usta i ruke bile musave, nego i maska na gornjem dijelu lica, pa ju je na tren skinula i razotkrila se.
Istog tena, kao iz topa, zagrmio je gusar s druge strane stola:-Violeta!!! Otkud? Kako?
Sva iznenađena, zbunjeno je podigla pogled prema njemu, pozornije mu se zagledala u lice i povikala:-Vlado, jesi li to ti?
-A nego 'ko?-nastavio je gusar.-Pa, šta to radiš, kučko? Pušiš nekom neznancu pod stolom u prepunoj dvorani!?
-A ti?-nije se dala vila Violeta.-Pokupio prvu na ulici i odmah joj ga uvalio u usta? Ja sam ovo samo zato što sam vidjela vas dvoje.
-Ma da…sad sam ja kriv?-ironizirao je gusar.-Vidjela mene s drugom i odmah pod stol i zinula…
-Da, ti si kriv!-nastavila je paljbu.-Da se više brineš i trudiš oko mene, ne bih tražila drugdje.
-A znači ipak si tražila?-nastavio je i gusar.-A da ti hoćeš pušit' kako treba, ne bih ni ja tražio…
Shvaćajući da se radi o bračnoj svađi, polako sam se provukao između zaraćenih strana, uhvatio gusarevu partnericu za ruku, pa ju odvukao u gomilu, ostavljajući supružnike u žučnoj raspravi.
Našavši se na sigurnoj udaljenosti, zaključio sam:-Izgleda da su muž i žena!
-Jesu.-odvratila je moja nova pratilja.-Dobro je da si me odvukao da me ne prepozna.
-A poznaš se s njom?-upitao sam.
-Da, prve smo susjede!-Ali nisam znala da je to ona. Nisam ju odmah prepoznala, dobra joj maska.
Ostao sam bez teksta, ali sam ju nastavio vući za sobom. Nakon što smo se probili kroz gomilu rasplesanih maškara i našli se u predvorju, pogledali smo se i uglas upozorili jedno drugog.
-Raskopčana ti bluza!-rekao sam.
-A tebi šlic!-odvratila je.
Zatim je opazila toalet, pa dodala:-Idem se malo dotjerat'.
-Čekaj, idem i ja!-nadovezao sam se i krenuo za njom, imajući na umu nešto sasvim drugo.
Zakoračila je u ženski wc, ali sam ju odmah uhvatio za ruku i upitao:-Vojniče, a kamo si se ti to zaputio?
Zbunjeno me pogledala, pa shvatila o čem se radi i nasmijala se:-Pa da…ja sam muško…ha ha ha…misliš da ne preplašim neku damu.
Naravno, završili smo u muškom wc-u, a koliko se dalo zaključiti iz viđenog, unutra nije bilo nikog, pa smo si odmah počeli popravljati odjeću.
Razumljivo, ona se u trenu nacrtala pred ogledalom i počela se šminkati, a ja sam izvirivao preko nje da vidim kako mi stoje cvike i perika.
No, sve je to palo u drugi plan čim je iz njene bluze sijevnula čvrsta sisa s tamnom bradavicom na vrhu, a zamamna joj se guzica kao slučajno priljubila uz moje prepone.
A ne…ni ovaj dio ne može…preskači!!!
…A onda su se začuli muški glasovi s druge strane vrata, pa smo se i nas dvoje na silu stišali, ali ne bez posljedica, jer sam se ja ugrizao za jezik, a ona me ugrizla za prst kad sam joj stavio ruku na usta.
No, vrijedilo je…svake prolivene kapi…krvi…
Po izlasku iz kabine, nakon što smo se temeljito obrisali wc papirom i odjenuli, zadovoljno me pohvalila:-E pa, čarobnjače, dobar ti štapić!
-Pa, čarobni je…mora biti dobar.-dodao sam nimalo skromno.
Ona se na to samo još jednom osmjehnula, razmazala si novi sloj ruža po usnama i nestala bez traga i pozdrava, ne rekavši mi ni ime, a kamoli ostavivši broj telefona…
Nimalo razočaran, pogledao sam se u ogledalo i pomislio:-Ma, Harry Potter je zakon! Žene padaju na njega k'o šmajserom pokošene! Dogodine ću pregledat' sve njegove filmove i složit' si još bolji „outfit“…i zvat' ću se „Prljavi Harry Potter“…
I eto, godina prođe, filmovi su pregledani…
"If you want to be a writer, you must do two things above all others: read a lot and write a lot…reading is the creative center of a writer’s life…you cannot hope to sweep someone else away by the force of your writing until it has been done to you."
–Stephen King
Pa i nisam kul,
tek emotivac,
šatl u Lidosferi.
Zovem se Lido
i samo branim
tu svoju Veneciju.
Nije baš stvarna
al' mi je ljepša
od one talijanske.
ovdje
LAURA R