Udruga ars longa - vita brevis

A R S LONGA – V I T A BREVIS
(Umjetnost je dugovjeka-život je kratak)
Udruga za promicanje kulture
Stari Mikanovci, ulica Sv. Nikole 6
URBROJ: 52 - ŽIR 2340009-1110179640
MB: 1933566 Internet stranica: liberars.blog.hr
St. Mikanovci, 31. prosinca 2005. godine

Poštovani Mikanovčani

Sretan vam Božić i puno zdravlja u 2006. godini želi udruga za promicanje kulture "ARS LONGA-VITA BREVIS" (Umjetnost je dugovjeka- život je kratak)!

Udruga je za Vaše potrebe otvorila i POKLANJA vam INTERNET STRANICU: liberars.blog.hr na kojoj možete pročitati članke iz mikanovačke povijesti, kulture, gospodarstva, zaštite okoliša, programa razvoja, obavijesti o radu udruge, izdavačkoj djelatnosti, itd itd.

TEKSTOVE NA STRANICI MOŽETE KOMENTIRATI, ALI I ISPISATI ZA SVOJE POTREBE I USPOMENE!

OBAVIJESTITE O WEB STRANICI SVOJE PRIJATELJE, ZNANCE DILJEM LIJEPE NAŠE!

Udruga za promicanje kulture "ARS LONGA – VITA BREVIS" St. Mikanovci će tijekom 2006. godine na "numeri Kršić" izgraditi prvi objekat Zavičajnog muzeja – tzv. AMBAR. U njemu će biti društvene prostorije Udruge i trgovina suvenira u kojoj će Mikanovčani moći prodavati svoje suvenire bez ikakovih naknada i provizija.
U ambaru će biti i manji stalni postav muzejskih eksponata.
Gradnju ambara do sada su podržali: "Hrvatske šume" (obećana građa) te općina Župa Dubrovačka sa 10.000 Kuna. To neće biti dovoljno, pa se Udruga preporučila Mikanovčanima u Mikanovcima i diljem Lijepe Naše, da pomognu izgradnju svojim dobrovoljnim novčanim prilogom, tj. uplatom svote u skladu s njihovim mogućnostima na poslovni račun Udruge broj 2340009-1110179640.

Udruga predlaže zainteresiranim poduzetnicima, da na "numeri Kršić" izgrade još nekoliko ambara za svoje manje trgovine, ili druge poslovne prostore. Tako bi se ta "numera" pretvorila u aktivni etnopark koji bi postao i okosnica mikanovačkog turizma.

Udruga predlaže i općini Mikanovci, da u pozadini svih tih ambara izgradi glavnu zgradu Zavičajnog muzeja. Zgrada bi trebala imati izgled šokačkog "ŠTAGLJA" . U njoj će se smjestiti eksponati koji se trenutačno prikupljaju u Udruzi "Ars longa – vita brevis" i eksponati koji su već prikupljeni u OŠ "Stjepana Cvrkovića", a sastoje se od sitnijih starih alatki, narodnih nošnji, namještaja, posuđa itd.

MIKANOVČANI ! UPLATITE SVOJ DOBROVOLJNI PRILOG! SPASITE SVOJE ETNO BLAGO, TIME SPAŠAVATE I SVOJ ZNAČAJ. NAROD, ETNOS, SELO, KOJI NE ZNA, ILI ZANEMARUJE I NE CIJENI SVOJU POVIJEST, SVOJ ZNAČAJ, STREPIT ĆE ZA SVOJU BUDUĆNOST I PONAVLJAT ĆE SVOJE TRAGEDIJE. TAKAV NAROD, ETNOS, SELO SAM SEBE SUDI I PRESUĐUJE!
MIKANOVCI, SELO SLAVNIH TRADICIJA TO NE ZASLUŽUJE!

HIMNA MIKANOVCIMA

Mikanovci selo plemenito
Vele ti si lipo uzorito
Nakićeno zelenim njivama
Omeđeno četirim vodama
Na priliku zemaljskoga raja

Vode teku sa četiri kraja:
Od istoka Žavorija pliva,
od zapada Malena Jošava
Od sjevera Ladnivoda miče
Od podneva Stari Biđ ti teče.

A ti ležiš usred ovih voda
Kao jedna zelena livada.
Bog je tebe lipo namirio
Žirovne ti šume darovao
Slavom tvoju čeljad ovjenčao.

S mnogim te je plodom nadilio
Dao ti je svakakog imanja
Kao onoj ZEMLJI OBEĆANJA
Da ti rodi vino i pšenica
Kom se hrani i junak i ptica.

Udruga za promicanje kulture "ARS LONGA – VITA BREVIS" je u Šahovskom domu "Šokadija" u St. Mikanovcima 13.XII. 2005. godine postavila izložbu prvih eksponata Zavičajnog muzeja. Izložba će biti otvorena do iza Uskrsa 2006. godine.
Prvi eksponati su knjige, stare zemljovidne karte, stare fotografije Mikanovaca i Mikanovčana, fotografije znamenitih Mikanovčana, rukopisi, Spomenice, arheološki nalazi i mikanovačke novine koje su izlazile tijekom zadnjih 30 godina, te zbirke Stjepana Marića: dokumentarni filmovi o Mikanovcima i zbirka fotografija i novinskih članaka o mikanovačkom folklornom ansamblu "Šokadija" i njegovoj priredbi "Mladost i ljepota Slavonije".
Svakako treba naglasiti da je prezentirano preko 50 knjiga KOJE SU NAPISALI MIKANOVČANI, ŠTO MISLIM DA PREDSTAVLJA KURIOZITET U LIJEPOJ NAŠOJ, JER NE VJERUJEM DA SE TIME MOŽE PODIČITI BAŠ PUNO MJESTA, POGOTOVO SELA.
Izložene su knjige i djela Mikanovčana:

- Antun Petričević, o slavonskom kulenu i kobasicama,
- Ante Bobetić, o vinogradarstvu u dvorištu,
- Pavo Petričević, roman "Križevi i ruže" i "Proizvodnja prasadi",
- Vinko Petričević, "Logo" ,
- Martin Jakšić, "Naše riči" i "Divanimo po slavonski",
- Tomo Šalić, "Vrbica u Đakovštini", "Vinkovački šokački rodovi",
- Mato Kovandžić: "Brazda", "Običaji i komedije", "Prkosi ravnice", "Gdje raspela oplakuju ljude",
- Josip Fališevac, "Zarazne bolesti", "Opća klinička infektologija", "Antimikrobna terapija", "Specijalna klinička infektologija", "Gripa (influenca) i srodne bolesti ("viroze")",
- Marko Samardžija, "Udžbenik Hrvatski jezik", "Jezični purizam u NDH", "Leksikon hrvatskog jezika u književnosti", "Nekoć i nedavno", "Jezikoslovni razgovori", "Hrvatski jezik u NDH", "Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom jeziku", "Ljudevit Jonke", "Pišćev izbor", "Filološki portreti",
- Šimo Frković, "Feud Hrvati i drge crtice za povijest Mikanovaca", "Slike za povijest Mikanovaca i znameniti i poznati Mikanovčani", "Lovačko društvo Stari Mikanovci- Artemidini poklonici sa Oraja", "Vodič za čitanje knjige Ive Jurića "Genetičko podrijetlo Hrvata", "Mikanovci-Bleiburg-Amerika", "Evo Šime ko za Šimu pita", "Povratak Mike Šokčevića", "Bože, bože zašto si me ostavio", "Rekvijem za Šokce i Mikanovce", "Zrinskijada", "Spomenica lovačkog društva", Spomenica župe sv. Klare",
- Grupa autora, "Mladost i ljepota Slavonije, "750 godina Mikanovaca",
- Božo Ručević, "Podrijetlo Hrvata", "Podrijetlo roda Ručević"
- Domagoj Bajtal: "Stari Mikanovci od starog do urbaniziranog slavonskog sela"
- Ilija Ručević, "Dobre i loše strane potkivanja konja", "Postanak rožnih prstenova i njihov značaj za bolesti kopita",
- Pero Štefanac, "Uloga omentuma u revaskularizaciji crijeva u psa",
- Ivan Jurić, "Genetičko podrijetlo Hrvata-etnogeneza i genetička otkrića, "Ishodište Pitagorinog poučka u Vučedolskoj kulturi", "Vučedolska šahovnica",
- Aleksandar Grgec, "DVD St. Mikanovci 1934.-1984." "DVD St. Mikanovci 1934.-2004."
- Ilija Abjanić, "Erotica Croatica",
- Mirko Šimić, "Uspomena sedamnaestogodišnjaka na Križni put 1945. godine",
- Ružica Kolarević, "St. Mikanovci 1918.-1945."
- Eva Abjanić – Ana Petričević-Damić, "Izbori u Cerni",
- Stjepan Marić, Šimo Frković, Pavao Petričević i grupa autora, "Zgode i nezgode naroda slavonskog",
- Ivan Valentić, Katalog slika,
- Ana Jerković, Katalog slika,
- Josip Knežević, Mapa crteža iz Mikanovaca, karikature

MIKANOVČANI! DONESITI U ZAVIČAJNI MUZEJ STARE FOTOGRAFIJE MIKANOVČANA I MIKANOVACA, STARE DOKUMENTE, ARHEOLOŠKE NALAZE, STARE ALATKE ITD. SPASITE OD ZABORAVA SVOJU BAŠTINU. TIME ĆE TE SPASITI I SVOJ ZNAČAJ. I NE ZABORAVITE; NAROD, ETNOS, SELO BEZ ZNAČAJA, NITI JE NAROD, NITI ETNOS, NITI SELO!

U Novim Mikanovcima, u središtu sela, dvijestotina metara od ceste prema Vinkovcima, ili lijevo prema St. Mikanovcima, nalazi se crkva sv. Bartola, nijemi svjedok prolaznosti, ali i trajanja ljudskih vrijednosti.
Cestom pokraj nje su nekada stupale rimske legije, slavenski i hrvatski konjanici, Franci, Atila-"bič božji", mađarski husari, turski janjičari i martolozi. Vozile su tom cestom i diližanse od Beča do Zemuna, a oko crkve je vrio život u srednjovjekovnom naselju HRVATI i sajmovima koji su trajali nekoliko dana.
Danas crkva stoji usamljena i zaboravljena (Eli, Eli, lama sabahtani!) tužno zagledana u još veću tugu, nekad živućeg, a danas u pjesmu pretočenog naroda Šokačkog, otetu mu zemlju i posjećene šume pravoužitničke.
Nije zaslužila zaborav crkva, koja je svojom svetošću, ljepotom i svjetlošću sjajila u tamnim vjekovima i sačuvala ime i sjeme hrvatskom narodu na ovim prostorima. Branila ga je kao i najveća i najljepša dubrovačka kula "MINČETA". Zato ju i zovem – "ŠOKAČKA MINČETA". Naime, kao i Minčeta , kula uz crkvu ima strijelnice i osmatračnice.
Malo neobično, zar ne? Crkva i kula, križ i puškarnice, miris tamjana i baruta!
Ali tako je to kod nas u Šokadiji, u bivšoj Granici, u "predziđu kršćanstva", gdje je krv šokačka tekla vjekovima u potocima i tako dobro natopila zemlju, pa je i danas plodna i podatna.
Za dubrovačku Minčetu se zna na čijem je zemljištu izgrađena i tko je donosio kamenje za gradnju iz kamenoloma u Čibači, jer su sve to slavni, pametni i pismeni gospari zapisali.
Mi, za našu Minčetu nismo mogli ništa zapisati, jer su nas ABC počeli učiti tek 1828. godine. Ne zato da pišemo svoju povijest, nego da znamo bolje orati i sijati, a boga mi, i izračunati putanje topovskim đuladima.
Do tada smo znali pisati samo sabljom uzduž Save i po ostatku Europe, kao Trenkovi Panduri i Reljkovićevi Grenceri. Pisali smo i kuburama i puškama, pogledima i junaštvom od kojega se ledila krv tada uveliko prosvjećenim europskim narodima.
Bili smo ukrašeni maramama od kojih su nastale kravate. Zato nas Europa i danas cijeni samo kao lutke odjevene u živopisne narodne nošnje.
Od trčanja "kroz šibe 300 momaka" i 25 batina "po goloj", ogrubili smo. Od otimačine i "pretvorbi" našega u njihovo, postali smo apatični, tužni, bijesni i nepovjerljivi. Postali smo tvrdi međaši i rakijaši i cijeli život samo svinje koljemo i drva za zimu režemo.
U se, na se i poda se, postao nam je životni credo. Nije čudo da smo mi Šokci izmislili haiku poeziju ovakog sadržaja:

U Rusiji jedan brižak mali
tamo su mi janje pokopali

Mili bože alaj sam ti bisan
širok sokak bit će nekom tisan

Ja ne pivam što se meni oće
već od moje tuge i teškoće

Pijem, pit ću, kapital popit ću
samog sebe, trizan obesit ću

Ajde curo, piliće nasadi
ja ću jaja, a ti kvočku dadi

Oj, da mi je leći pa umriti
i viditi ko će me žaliti

Komšinice ne valja što radiš
moga pitla svojoj koki vabiš

Kako u tim okolnostima, u tim otužnim životnim prilikama i siromaštvu ljubovati s Muzama TUMPECCET, skrbiti o spomenicima kulture, pa i ŠOKAČKOJ MINČETI?
Iz naše Pandorine košare još nije izletjela nada, da će nam u pomoć doći pametni i učeni Hrvati, prije svega Slavonci diljem Lijepe Naše, a pogotovo oni u ministarstvima i pomoći da ŠOKAČKA MINČETA opet zasjaji slavom i ljepotom, te najljepšim vidicima na sve strane kompasa iz njenih osmatračnica, kao što se s prave Minčete vidi Grad kao okamenjena Pjesma nad pjesmama.

Udruga "Ars longa – vita brevis" ima u svom programu djelovanja spas i revitalizaciju crkve, sv. Bartola, koju zbog njenih tvrđavnih sadržaja Mikanovčani zovu i "ŠOKAČKA MINČETA"
u 2006. godini se planira u crkvi postaviti 5 slika (ulje na platnu dimenzija 2 X 1 m) s temama iz mikanovačke srednjovjekovne povijesti: "Bitka kod Gorjana", "Gradnja crkve sv. Bartola", "Smrt bana Ivana Hrvatskog u Pečuhu", "Biskup Pavao Horvat gradi samostan u Vrbici". Peta slika će biti "Poklonstvo Šokaca pred Isusom" (nešto slično što je dao naslikati biskup J.J. Strossmayer u đakovačkoj katedrali).
Na slikama će biti 150 – 200 likova i svi će biti suvremenici obućeni u srednjovjekovnu odjeću i šokačku narodnu nošnju!
Svi koji žele biti naslikani moraju se obavezno pribilježiti do kraja siječnja 2006. godine, te dostaviti svoju fotografiju "en face" ili "iz profila" dimenzija 17,5 x 12,5 cm. Cijena slikanja bit će , u zavisnosti od veličine lika 500 – 1.000 kuna, a ta svota će se moći otplatiti u 5 rata tijekom 2006. godine.
Za mjesto na slikama mogu se javiti svi građani diljem Lijepe Naše i izvan nje, dakle svi oni kojima "leži na srcu" spas hrvatske povijesne i kulturne baštine, jer crkva sv. Bartola je spomenik kulture "0" kategorije. Građena je u XII. stoljeću, a jedinstvena je po svom kosom tornju i neobično lijepoj freski koja je možda starija od onih Michelangelovih u Sikstinskoj kapeli!
Eventualno preostali novac od izrade slika, upotrijebit će se za izradu kružnih stuba u kosom tornju, jer se planira da crkva bude i prvorazredna turistička destinacija!
SPASIMO I REVITALIZIRAJMO CRKVU SVETOG BARTOLA!
NE ZABORAVIMO, DA ONAJ NAROD, ETNOS, ILI SELO, KOJI NE ZNA SVOJU POVIJEST, NE ČUVA I NE NJEGUJE SVOJU KULTURU, SA TJESKOBOM GLEDA NA BUDUĆNOST I PONAVLJA SVOJE TRAGEDIJE!. TAKAV NAROD SAM SEBI SUDI I PRESUĐUJE!

Udruga "Ars longa – vita brevis" je u kratkom vremenu djelovanja ostvarila niz aktivnosti. Izborna Skupština održana je 30.IV. 2005. godine na kojoj je izabran Upravni odbor: Mirko Bingula, Šimo Frković, Pero Kampić, Pavo Kovačević, Slavko Modrušan, Stjepan Marić, Antun Ručević, Višnja Martinović (tajnica) i Jasminka Molnar (blagajnica).
Nadzorni odbor čine: Pavo Lovaković, Mato Lasić, Antun Mrvić.
Voditelji i organizatori poslova su: Kata Bereš (uređenje muzeja i etnoparka), Mirko Bingula (postavljanje spomen obilježja i zaštita starina), Agica Frković, Kata Mihaljević, Antun Ručević, Franjo Jukić, Mara i Pavo Lovaković, Josip Božičević (prikupljanje eksponata), Šimo Frković (izdavačka, promotivna i informativna djelatnost), Josip Kuterovac (tehnički poslovi i nabava).
"Prvi među jednakima", to jest predsjednik i potpredsjednik imenuju se po abecednom redu iz Upravnog odbora s mandatom u trajanju od 2 mjeseca, to jest ponovljenim mandatom nakon 14 mjeseci.
Udruga je ubilježena u Uredu državne uprave Rješenjem UP/I-230-02-05-2 od 18.III. 2005.. pod brojem 16000975. a u Državnom zavodu za statistiku s brojčanom oznakom 10, oznakom podrazreda 91330, te matičnim brojem 1933566. Poslovni račun je kod Privredne banke Zagreb broj:2340009-1110179640.
Odmah po osnutku počela je izgradnja etno parka. Iskrčena je šikara u središtu sela (numera Kršić) koja je bila tridesetgodišnje leglo parcova i zmija, podignuta najviša đerma u Slavoniji, izgrađena, "ćuprija", te počelo prikupljenje starih alatki..
Na tri mjesta, na ulazima u N. Mikanovce postavljeni su panoi sa slikom crkve sv. Bartola koji izvješćuju putnike da se ovdje nalazi dragulj mikanovačke, slavonske i hrvatske povijesti-crkva sv. Bartola spomenik kulture "0" kategorije.
Udruga je omogućila i nabavu prvih suvenira kod Marije Martinović, ul. V. Nazora 6.
Organizirano je i prikazivanje dokumentarnih filmova o Mikanovcima (u proljeće), a 13.XII. je otvorena izložba prvih eksponata Zavičajnog muzeja koja je trajno otvorena u Šahovskom domu. U tijeku je izrada dokumentarnog filma o ratnoj bolnici u mikanovačkoj školi tijekom Domovinskog rata., te pripreme za izgradnju prve zgrade muzeja, tj. ambara u kojem će biti i trgovina suvenira.
Tiskana je i knjižica o znamenitom Mikanovcu Boži Abjaniću Jakšinom "Mikanovci-Bleiburg-Amerika".
Tiskana su i dva broja "Biltena" o radu i ciljevima Udruge, slijedeći besmrtne misli Oca domovine – dr. Ante Starčevića: "Mi smatramo najsvetijom dužnošću obćinstvo obavješćivati vjerno o javnim stvarima, bez obzira da li nama ovo ili ono godi.
Tko pozna samo jednu stranu stvari i kod toga ostaje ne mareć za drugu stranu, taj je iznenađivan i varan, a tko nastoji poznati što je moguće više različitih, možda protivnih strana, taj gleda da se za svaki slučaj pripravi.


Ima samo jedno sredstvo, kojime se javni službenici mogu držati u javnim poslovima među granicama zakona. To je sredstvo: javnost, ili da je prosto njihove javne čini na vidjelo iznašati.

Izmiče i nestaje krilato vrijeme i ništa nije brže od godina. Na tu činjenicu upućuje i naziv naše Udruge: "UMJETNOST JE DUGOVJEKA - ŽIVOT JE KRATAK" (Ars longa - vita brevis). [B]Svjesni tih činjenica mudri ljudi su još davno rekli: "Obzirom da nam nije dat dugi život, ostavimo iza sebe nešto dobro, što će svjedočiti da smo živjeli".[/B]
Svi smo svjedoci kako u neumitnom prolasku vremena nestaju civilizacije, države, narodi, ljudi, običaji itd. ali nekim čudom narodna umjetnost sve to preživljava i ostaje, da kao buktinja svijetli novim naraštajima.
Ali ni narodna umjetnost ne bi mogla preživjeti, da se ne čuva i ne njeguje. Dokaz za to su mjesta gdje je uopće nema - nestala je, jer je izgubila ljubav nasljednika onih koji su ju stvarali.Nažalost, taj grubi trend prisutan je i u Mikanovcima. Pred našim očima nestaju predmeti koji su nekada omogućavali život i trajanje naroda. Svaki taj predmet bio je napravljen rukom umjetnika, pa je prema tome i postao umjetnost. Narodnih umjetnika je bilo tako puno, pa naš Antun Matija Reljković nije slučajno napisao da su Šokci svi odreda umjetnici, jer sva svoja djela u pismama pivaju i u uspomenama drže.
Nažalost, taj grubi trend prisutan je i u Mikanovcima. Pred našim očima nestaju predmeti koji su nekada omogućavali život i trajanje naroda. Svaki taj predmet bio je napravljen rukom umjetnika, pa je prema tome i postao umjetnost. Narodnih umjetnika je bilo tako puno, pa naš Antun Matija Reljković nije slučajno napisao da su Šokci svi odreda umjetnici, jer sva svoja djela u pismama pivaju i u uspomenama drže.
Naša Udruga želi zaustaviti propadanje mikanovačke narodne, šokačke kulture radom koji će naročito biti usmjeren na:
- osnivanje Zavičajnog muzeja i etnoparka kao njegovog vanjskog dijela u kojem će se prikupljati i čuvati stare alatke, namještaj, nošnje, fotografije, knjige, slike, arheološki nalazi i td.
- izdavanje knjiga, članaka, rukopisa, organiziranje izložbi, književnih i glazbenih večeri, tribina, izdavanje razglednica i suvenira, postavljanje spomen obilježja, zaštita mikanovačkih starina (ambari, đerme, crkve, kapele, križevi),
- obavljanje drugih poslova iz oblasti etnologije, etnografije, etnofonije, etnomuzikologije i folkloristike.
ČUVAJMO I SAČUVAJMO U MUZEJU BLAGO KOJE SE JOŠ UVIJEK NALAZI U NAŠIM ŠUPAMA, TAVANIMA, PRAŠNJAVO I ZABORAVLJENO! Time ćemo sačuvati uspomenu na veličinu šokačkog etnosa i njegove umjetnosti. Ne zaboravimo, da onaj narod, etnos, ili selo koji nema svoj značaj i nije narod, etnos, ili selo! A narodna umjetnost i kultura su najveći narodni značaji!
Eto, iz svih tih razloga bi Vas rado imali kao člana naše Udruge, jer smo uvjereni da Vam "na srcu leži" narodna umjetnost, ali isto tako da želite da se ona i sačuva.
Pristupite Udruzi! U njoj ćete, sigurno naći osobno zadovoljstvo.

Sretan Vam Božić uz želje za puno zdravlja u 2006. godini uz pozdrav: SLOGOM RASTU MALE STVARI, A NESLOGOM I NAJVEĆE PROPADAJU.