08.05.2007., utorak
|
Problem i jest u tome što više nemam svog kuta u koji mogu otići , istuliti se, zalizati rane i krenuti dalje. Postala sam objekt. Postala sam netko oko koga se stvari vrte. Postala sam Sunce. Koje grije. Igram uloge. Uloge žene, kćeri, susjede...što god hoćeš tu sam, samo reci ! Mrzim to! Svjesna sam da glumim, svjesna sam da su mi dodijelili uloge u ovoj igri života u kojoj svatko mora imati nekoga tko će mu biti stup. I opterećuju me. Strašno me opterećuju, sišu mi energiju, ljute me i iscrpljuju. Jer uzimaju. Samo uzimaju, jer sami nemaju dovoljno. Hrane se mojom energijom. Hrane se samnom. I onda kad isišu sve iz mene kreću dalje, a ja ostajem iscrpljena i sama. I tada su ljuti! Agresivni. Jer su prazni. Jer nemaju odakle uzeti. U sebi nemaju ništa. Prazni su. Tada se povlače. I tada udaraju po meni. Jer ih ljuti što njihovo sunce više nedaje toplinu. Ali Sunce će već naći snage u sebi. Sunce je sunce, ono daje htjelo ili ne. Tko ga pita. Samo ponekad eto... Upa, što sam se sada iskitila..  |