Marketing
Problem i jest u tome što više nemam svog kuta u koji mogu otići ,
istuliti se, zalizati rane i krenuti dalje.
Postala sam objekt.
Postala sam netko oko koga se stvari vrte.
Postala sam Sunce. Koje grije.
Igram uloge. Uloge žene, kćeri, susjede...što god hoćeš tu sam, samo reci !
Mrzim to! Svjesna sam da glumim, svjesna sam da su mi dodijelili uloge u
ovoj igri života u kojoj svatko mora imati nekoga tko će mu biti stup.
I opterećuju me. Strašno me opterećuju, sišu mi energiju, ljute me i
iscrpljuju.
Jer uzimaju. Samo uzimaju, jer sami nemaju dovoljno. Hrane se mojom
energijom. Hrane se samnom.
I onda kad isišu sve iz mene kreću dalje, a ja ostajem iscrpljena i sama.
I tada su ljuti! Agresivni. Jer su prazni. Jer nemaju odakle uzeti.
U sebi nemaju ništa. Prazni su.
Tada se povlače. I tada udaraju po meni.
Jer ih ljuti što njihovo sunce više nedaje toplinu.
Ali Sunce će već naći snage u sebi. Sunce je sunce, ono daje
htjelo ili ne. Tko ga pita.
Samo ponekad eto...
Upa, što sam se sada iskitila..
Post je objavljen 08.05.2007. u 08:05 sati.