U posljednje vrijeme nekako ide

srijeda, 30.11.2016.

Ali ima još dana kada zadrhtim...

Vrijeme liječi sve. Barem sam tako mislila. A onda si mi se javio s tim pismom. Ma tko još piše pisma, dragi? Pročitala sam ( ne zovi me lutko, ne više ) iako sam razmišljala treba li mi to? Trebaju li mi tvoje isprike i opravdanja, ali odlučila sam ti ( ili možda sebi ) dati šansu.
Znaš što ti jedino vjerujem? Da sam ti bila mirna luka, kako si napisao. Da si sa mnom bio siguran. Ja sam te uvijek primala natrag.

Dragi, možda je vrijeme da i ja tebe iznenadim kao što si ti mene pismom.
Znala sam sve. Sve i prije nego što sam te vidjela. Nisam, ipak, mala glupa poslušna ženica koja pojma nema što joj se zbiva pred nosom. Ne znam kako si mislio da uspješno skrivaš mirise drugih žena po svojoj odjeći, mirise cigareta i alkohola iz tvog daha. Valjda si me poznavao i manje nego što sam mislila.
Sada se ti sigurno pitaš zašto sam se ponižavala i ipak te grlila one rijetke noći koje si spavao kraj mene. Jedan je odgovor jer sam te voljela. Jesam. Volim te i sada, ali se borim protiv toga. Ti si bio idealan, točno onako kako se kaže, moj tip. Znaš i sam da smo na početku živjeli idilu, no ne želim se vraćati u prošlost, barem ne tako davnu.
Drugi je odgovor jer sam se nadala da ću s tobom imati obitelj. Dragi, bila sam trudna. Znaš, jednom si javio da ćeš danas stići prije doma, valjda ti je jedna od ljubavnica otkazala, ja sam, očito slijepa, stvarno bila sretna i tada sam ti planirala reći. Napravila sam ti večeru, posudila tvoj najdraži film, kupila omiljeno vino i u kutijicu spremila test za trudnoću, da sam otvoriš. Sjećaš se kako si doma došao? Mrtav pijan s otiskom ruža na košulji. Pokušao si ga obrisati da se ne vidi trag usnica, ali nisam ipak toliko glupa. Nisam ti mogla ništa reći, a nisam više ni htjela.
Napokon sam shvatila da ti i kad bi bio sretan zbog djeteta nikada ne bi bio dobar otac. Nikada ne bi bio stvarno sretan sa mnom. Tu se u meni prelomilo i otišla sam.

Na kraju samo ti još želim reći da mi je žao što si i ti ostao razočaran, ali sve se vraća.
Ako se pitaš što ti je s djetetom, nema ga. Bila sam jako loše nakon prekida, povukla sam se u sebe i nisam na sebe pazila. Doktori kažu da je spontani bio posljedica sresa.
Možda je tako i bolje jer kako bih djetetu objasnila zašto nema oca, a živ je.
Što ću dalje, za razliku od tebe znam. Upisala sam tečak šminkanja, moje velike ljubavi i planiram otvoriti svoj salon. A tebi, želim ipak svu sreću jer netko od nas mora ostati čovjek na kraju.

Do čitanja!