U Samobor, u Samobor, u Samobor...

utorak, 01.11.2016.

Pozdrav i dobrodošli na moj blog.
Danas ću vam kroz par fotkica (manje priče, više ljepote) prikazati kako je izgledao moj subotnji izlet u divan gradić nadomak Zagreba, Samobor.
Za početak, pogled s vidikovca visokog 14m. Pogled puca prema Zaprešiću i čaroban je, a i zrak je gore predivan. Jedini problem meni bile su štikle jer nisam imala u planu penjanje taj dan, ali za dobar pogled ništa nije teško.

Dečko me pokušao i baciti, pod izlikom naravno, da se samo šali.


Zašto i kako Samobor? Pa, blizu nam je, a i tamo živi zajednička prijateljica koja nas je pozvala u goste, a i bio je i predivan sunčan dan, pogotovo za sjesti u centar na kremšnitu i ja naravno, na kesten pire.

A i jesen u Samoboru,


Bila sam u Samoboru dva puta prije ovoga, jednom s obitelji na fašniku, a u drugom mjesecu ove godine s najboljom frendicom, opet na fašniku i svaki put sam ga doživjela na drugačiji, ali sve ljepši način. Samoborska šetnica je nešto prekrasno, jednostavno mami svojom čistoćom i grada, ali i zraka, riječicom koja prolazi kroz njega i simpatičnim ljudima, ali i ne najmanje bitno, dobrom klopom. Fotke hrane ipak ostaju samo moje.
Veselim se povratku u Samobor u kojeg bih se da se mene pita i preselila. Volim Zagreb, ali meni ipak više paše mir, a to se tamo lako pronalazi. Na kraju, još jednom veliko hvala Ivoni na pozivu i ugodnom razgledavanju.


Neću vas pitati jeste li bili u Samoboru nego samo kako vam je bilo?

Do čitanja!