Ako zbilja , ako uspijem , ako poželim , ako napravim misao oblikujem je putem, ako , to je već kao da se desilo, Bio je ovdje visok , nov, i . Da li to što te ne mogu zamisliti povlači za sobom mogućnost da mi se svidiš, doista, dosita, ili ne, sviđaš mi se . Komuniciram s onim što je ostalo iza tebe, osmjeh i dubina glasa. Što znači pisati? Varati, zavoditi, mamiti, i uhvatiti, zatvoriti se . oko tebe. A ti si otišao , ni minutu nisi postojao . Nisam učinila ništa nisam ostavila ništa nisam dala ništa, ne pišem ovo s gorčinom. Ne znam te. Ne osjećam, ostaju za tobom slike, i boja glasa, neobaveznog, usputnog. Ne, nitko neće čitati.
Stanje o kojem smo jučer pričali. I njezina videa, Put u El Dorado, El Dorado ime uz čokoladu , s karamelom mekanom debelom. Stvara prostor za stanja. Hodam ulicom i dobijem u ruke letak, bacam ga u koš, to nije stvoreno stanje, za. Za što? za razmjenu, za slušanje , za su-osjećanje? Tako ni ovaj prostor nema mogućnosti za tebe i mene, za empatiju. Sjedim za svojim laptopom insceniram djelovanje, isključenje. Ti sjediš za svojim , ne pomišljam na to što misliš, jer ne misliš mene. ne stvaraš mjesto za mene, ne stvaraš puteve za impulse mojeg imena, ne postojim. Ti sjediš tamo i ne misliš, nisi u stanju misliti o tome gdje sam o čemu razmišljam i kako si jučer sanjao da me dodiruješ. Pogledam te u oči i pomislim da si . Gledam te i pričam o kolaču s bananama i jagodama i pomislim , mislim, to traje: primamljive oči, i usta. Ja te ne želim dirati.

Nadam se da ćeš doći, pišem ti ljubavno pismo, nevjerujem, trebam želim, odsutna si ja te privlačim, obuzimam , sloj između lubanje i mozga postaje eklektičan i srebrn, okus slina topla u mlakim predvorjima , umrtvljuje me, oživljavanje, daje da postojim ovakva, ti što radiš? Ne znam, postali smo dodirljivi , a tempo kojim tipkam osigurava me od pogrešaka, ritam je omamljujuć i kontinuiran, naglašavam te , dodajem bojilo da te prepoznam , riječi su prozirne , premještanja , nastavljam , čim sam dalje fizički to više želim kontakt ,metalni , mentalni narančasto hrđa. glumica stoji na ukošenim daskama traži ravnotežu , neposredno , sa cijelim okom , ne skriva se , gledamo se , bez slova promišljam mogućnosti , nepotrebno ostajem na mjestu , ne doživljavam te ili doživljavam , trošim
Zrak između nas, postajemo ekvivalentne . potrošim se u riječima, mnogo je zabavnije stvarati scene i puštati ih da postoje, puštati ljude u njih, puštati djelove, nepredvidive , i pomaci koji nastaju , prilagođavati im se bezuvjetno bezzadržno , kliziti

Vraćaš se mirisna , dovoljno da isključim predumišljaj i okrenem se prema tebi nagnuta približavam, ti sjedaš ne vidiš da sam ušla u tebe vidiš da sam ušla u tebe svejedno sjedaš na odmaku , u pomaku si koji te čini naspram mene , ostaješ na udaljenosti dok ti tijelo isprobava moje granice , ostaješ nedodirnuta , trebalo bi promišljati sada , ali ja nisam pisala , neko vrijeme, neželim razmišljati o posljedicama , postajem , ostajem svoja

jučer smo jeli sushi
I imali mjesta za zagrljaje i slučajne kao interferencije, i radost , loptastu skockanu poskočenu skakutavu radost ruku pod ruku. Ne vjerujem , a smijeh dolazi iz trbuha iz trbuha izlazi svašta

Apsorpcija

Apsorpcija - Proces uvlačenja u tijelo. upijanje, uzimanje (u sebe).
Apsorbirati - zadržati/zadržavati u cjelini, bez odraza i prenošenja, ono što je uvučeno, usisano (o tvarima), uvući/uvlačiti što u sebe, umočiti/umakati što u sebe; usisati
Apsňrbr - tijelo koje se stavlja na put zračenju kako bi ga potpuno ili djelomično apsorbiralo.
Hrvatski jezični portal http://hjp.srce.hr/


Zašto se ti ne želiš uključiti? Bježim od općih mjesta , apstrakcija i onog što je vrijedno izgovoriti. Govorim , kao imperativ . zaustavljen u mjestu , , neopravdanost , , objašnjivo je, , biram jedino moguće,ima ih neizbrojivo ,
okrećem se izazivanju tjelesnih momenata da bih osjetila tijelo je koje nosi zanimanje: mašinerija krvi; mehanizmi. Nema uživljavanja u rečenicu doživljavam u fragmentima,, cjelina od impulsa ne izaziva zadržavanje. Slikarstvo kao suprotnost, istovremeno postojanje , rez u. puno malih rezova koji ne traju , u nizu pokušava zaokružiti , netrpeljivo.
Pozitivno. Prevladavanje
nemogućnost da se od skice dobije ništa više od grabežljivosti.

upijanje, uzimanje u sebe. Pažljivo izaberi mjesto s kojeg ću govoriti. Umačem u tebe, razlikovni moment mora se dogodit. Moraš shvatiti zašto te radovalo proizvoditi. Ne zbog misterija, ne zbog angažiranosti, ne zbog opravdanja, ne zbog potrebe. I da se obrazloži akcija, procedura i djelo za koje si nostalgično vezan. Ono što se dešava u mjestima kad te apsorbiraju; što to znači? ne znam postaviti pitanje, odlučno zauzeti stav.
ono što se dešavalo jest da smo poželjeli. Vrlo je teško kad ne možeš sam pokrenuti sebe, ne nalaziti u sebi ništa što bi proizvelo potrebu prožimanja. Odustajati, ne započinjati. Tužna sam i zato se vraćam na stvari koje nisam doživljavala dugo. izgledaju strano i lažno, ne mogu se uživati. Tražim od sebe da se preduhitrim, da izgovorim riječi koje će pokrenuti. one budu izgovorene, ja ostajem na mjestu. Iznenađujem se, pomišljam na sve osim odlaska. Pomišljam da prestanem pomišljati. Ne činim ništa. Rekao si ono što sam poželjela čuti a ja nisam u pokretu, ni bliže onom što sam pomišljao. Život se odvija nepodnošljivo konstruiran.




Ne postojiš ,samo sam te izmislila, i sjećanja na tebe i potrebu da ne ignoriram dosadu, i cjelodnevno zadržavanje u mjestu. uopće nema pokreta. zašto i do krajnjih granica izgovarati ono što ne mogu podnijeti? ne želim, puštam opet lijepo. stanje u koje se dovodim je radost - izgovaranja, zovem je interakcija,pogrešno, osim ako je moguće ući sam u sebe. razgovaramo intenzitetima, dodirujemo se impulsima ,odbijamo pa se vračamo. divan osjećaj koji traži otvor, ali ne u potpunosti , moraš znati kako se otvoriti i stvoriti za sobom zaleđe, da se impuls koji te vraća nazad tebi ne pretvori u uragan bez povratka u drugu osobu, toliko je lijepo razgovarati .
S tobom nisam razgovarala , zapravo nisam tad. sad mislim da razgovaram i dobar je osjećaj, pronalazim radost u sebi i ne želim se podložiti i poniziti, ili možda još želim, ali ne želim. dosadno, , što te spriječilo? analiziranje toliko površinsko da je izgubilo zanimanje i zadržavanje, potreban je trud da bi te on razumio, potrebno se nasilu otrgnuti od života i kretanja da uđeš u mene,da te apsorbiram. mislim da je to osjećaj koji ne voliš i koji je neugodan? pozvati te u sebe, tražiti od tebe da mi se približiš dok se ja trudim približiti tebi , spustiti do tebe. možda uporna potreba za odbijanjem komparacije u smislu više - niže nastoji opravdati moj kompleks veličine. što bi to značilo kad bi odnos bio ravnopravan? mislim da je odnos s kojim sam zadovoljna uvijek takav da sam barem malo podložna, barem mrvicu manje vrijedna od njega/ nje i da se zbog tog osjećam sretnom jer znam da ga nisam zaslužila. nije li bitno kojeg je roda partner? kažem spokojno da nije bitno kojeg je roda. Da li je spol bitan , da li je bitna ta jedna mala stvar koja nedostaje ili je viška, koja je razlika između nedostajanja i viška? seks izgleda stran i neartikuliran. maštam o seksu s tobom, razmišljam o stvarima koje nisam, neću i ne postoje. pojačane uvijek pretjerane stvari, i sudar sa konkretnom situacijom je neadekvatnost. i zašto je tako teško prihvatiti: iskrenost i vjernost ( nezadovoljstvo i neugodu) kakav je moj odnos s tobom nego savršen? a ja sam nezadovoljna i zbog tog se osjećam krivom. Dosadno mi je i zato se okrećem njemu ili bilo kome drugome. primamljujem , i one ispadaju povodljive. imam osjećaj da bih s njima mogla sve, i glumiti pokretača. kad se tako nađem s druge strane pomišljam kako nas je lagano manipulirati, dok ona koja biva kontrolirana shvaća da je svejedno i da je pokret ono što dolazi od drugog i za što je potrebna nadljudska snaga. ako okrenem sad ovu misao i upotrijebim je na sebi shvaćam da pokret nije ništa psihički nepodnošljivo ili nešto što guta snagu u desetinki sekunde ne ostavljajući ništa za sobom. pokret je jednostavan ako znaš da ga ne radiš u prazno? Kakva je ovo glupost?! pokret mora imati smisao mora se održati ? zašto se ne održava kad je oslonjen sam na sebe kad sam oslonjena sama na sebe to je ono što me ne zanima! zašto sam zamrzila pokret i zašto se ne mogu samomotivirati zašto stojim na mjestu i zašto iako imam nekoliko mogućnosti uporno biram ostajati.ne zanima me! da li zbog straha, najlogičnije i prema tome najnepoželjnije, , odgovor koji objašnjava situaciju kakvu sam stvorila, a to je da mi je divno, izaziva ravnodušnost. Ne suočavam se sa sobom, projektiram život i nastojim se uklopiti u nju/njega, nitko ne želi da me apsorbira a ja zazirem od seksa??
Da li nemogućnost i frustracija zbog neuklapanja mora voditi do prekida? Da li je moguće postaviti se intenzitetima ( razgovorom) u neko drugo mjesto? sve me ovdje drži , , ja se ovdje cijela držim čvrsto na mjestu. Ne mogu se pokrenuti, ne želim pokret jer oko mene je ugoda. ako želim nastaviti moram pronaći način da je zgadim. nema ničeg osim površine, nema smisla i radosti jer je na površini sve povezano i lijepo i svi putovi su mogući i istovremeni, nema otkrića, nema iznenađenja, u pičku materinu u trihiljade pičke materine , ostajem u mjestu da bih mogla zaključiti da sam u kurcu zato jer se ne krećem, ne vidim mogućnosti pokreta i to je ono što me neizmjerno živcira jer znam da one postoje one jesu tu. I dosadne su. Ne vidim i ne znam kako da ih počnem gledati ne znam kako da počnem, nešto nije kako treba da bih se nastavila u onom smjeru u kojem mislim da je potrebno krenuti. budućnost u svakom slučaju izgleda dosadno, i kastrirano


Uvlačenje drugog u sebe . ne pristajem na to zbog nemogućnost diferencijacije? nečisto miješanje, oskvrnjen identitet. Ne želim te u sebi ne želim da ulaziš u mene ne želim da mi govoriš srećo ne želim te

ti si bio europski orijentiran, a ja sam voljela minerale klimu i tektonske ploče

On i ja imali smo samo izmjenične poglede u stankama između pitanja i odgovora.

Laž

Nisam te baš voljela, ni tvoj način predavanja. Voljela sam tvoj predmet. Bilo mi je žao što si ga upropastio.

Obožavam blagu krivulju dugog lijevog nokta , boja je limeta

Moraš ostati hladan, kao koža na sjedalu tvog automobila kad je prvi put dodirujem bedrom.



Lime up

Što je temperaturna inverzija?

Sjedim ispred tebe u klupi s dlanovima na stolu. Koncentrirana i usredotočena. Napetost o kojoj postajem ovisna iskorištava nagomilane informacije najracionalnije. Konstruira artikuliran odgovor. Gledam te. Imaš zelene oči s mrljama žutog okera. Shvaćam koliko si zapravo mlad. Ne povlačiš se, ostaješ ozbiljan i blizu. Očekujem sljedeće pitanje i ti mi ga daješ. Udaljujemo se.

Ocjenjuješ me, ustajem i vraćam se na svoje mjesto. Ne slušam te ostatak sata, ono što govoriš je dosadno. Prepisujem automatski komade riječi sa projekcijskog platna.



Ti i ja znamo da se dogodilo, znamo da si pomišljao na to, da si bio inhibiran i zainteresiran,,, znam da si bila inhibirana i zainteresirana, čitala si Doru Maar ispod klupe na mojim satovima.


Govori o planinarskim putevima i sljedećem izletu,kad promijeni brzinu stavlja ruku na rub mog sjedala.

Nije se dogodilo.