Ako zbilja , ako uspijem , ako poželim , ako napravim misao oblikujem je putem, ako , to je već kao da se desilo, Bio je ovdje visok , nov, i . Da li to što te ne mogu zamisliti povlači za sobom mogućnost da mi se svidiš, doista, dosita, ili ne, sviđaš mi se . Komuniciram s onim što je ostalo iza tebe, osmjeh i dubina glasa. Što znači pisati? Varati, zavoditi, mamiti, i uhvatiti, zatvoriti se . oko tebe. A ti si otišao , ni minutu nisi postojao . Nisam učinila ništa nisam ostavila ništa nisam dala ništa, ne pišem ovo s gorčinom. Ne znam te. Ne osjećam, ostaju za tobom slike, i boja glasa, neobaveznog, usputnog. Ne, nitko neće čitati.
Stanje o kojem smo jučer pričali. I njezina videa, Put u El Dorado, El Dorado ime uz čokoladu , s karamelom mekanom debelom. Stvara prostor za stanja. Hodam ulicom i dobijem u ruke letak, bacam ga u koš, to nije stvoreno stanje, za. Za što? za razmjenu, za slušanje , za su-osjećanje? Tako ni ovaj prostor nema mogućnosti za tebe i mene, za empatiju. Sjedim za svojim laptopom insceniram djelovanje, isključenje. Ti sjediš za svojim , ne pomišljam na to što misliš, jer ne misliš mene. ne stvaraš mjesto za mene, ne stvaraš puteve za impulse mojeg imena, ne postojim. Ti sjediš tamo i ne misliš, nisi u stanju misliti o tome gdje sam o čemu razmišljam i kako si jučer sanjao da me dodiruješ. Pogledam te u oči i pomislim da si . Gledam te i pričam o kolaču s bananama i jagodama i pomislim , mislim, to traje: primamljive oči, i usta. Ja te ne želim dirati.
Post je objavljen 28.02.2012. u 15:31 sati.