Nadam se da ćeš doći, pišem ti ljubavno pismo, nevjerujem, trebam želim, odsutna si ja te privlačim, obuzimam , sloj između lubanje i mozga postaje eklektičan i srebrn, okus slina topla u mlakim predvorjima , umrtvljuje me, oživljavanje, daje da postojim ovakva, ti što radiš? Ne znam, postali smo dodirljivi , a tempo kojim tipkam osigurava me od pogrešaka, ritam je omamljujuć i kontinuiran, naglašavam te , dodajem bojilo da te prepoznam , riječi su prozirne , premještanja , nastavljam , čim sam dalje fizički to više želim kontakt ,metalni , mentalni narančasto hrđa. glumica stoji na ukošenim daskama traži ravnotežu , neposredno , sa cijelim okom , ne skriva se , gledamo se , bez slova promišljam mogućnosti , nepotrebno ostajem na mjestu , ne doživljavam te ili doživljavam , trošim
Zrak između nas, postajemo ekvivalentne . potrošim se u riječima, mnogo je zabavnije stvarati scene i puštati ih da postoje, puštati ljude u njih, puštati djelove, nepredvidive , i pomaci koji nastaju , prilagođavati im se bezuvjetno bezzadržno , kliziti
Vraćaš se mirisna , dovoljno da isključim predumišljaj i okrenem se prema tebi nagnuta približavam, ti sjedaš ne vidiš da sam ušla u tebe vidiš da sam ušla u tebe svejedno sjedaš na odmaku , u pomaku si koji te čini naspram mene , ostaješ na udaljenosti dok ti tijelo isprobava moje granice , ostaješ nedodirnuta , trebalo bi promišljati sada , ali ja nisam pisala , neko vrijeme, neželim razmišljati o posljedicama , postajem , ostajem svoja
jučer smo jeli sushi
I imali mjesta za zagrljaje i slučajne kao interferencije, i radost , loptastu skockanu poskočenu skakutavu radost ruku pod ruku. Ne vjerujem , a smijeh dolazi iz trbuha iz trbuha izlazi svašta
Post je objavljen 28.02.2012. u 15:03 sati.