Tvoje je oružje tanka elegantna kromirana oštrica, s vremenom ćeš naučiti kako ubosti precizno i brzo ili delikatno i promišljeno. Želim da ima zube, željezno i da trga na komade.

Mislila sam da sjedim u naslonjaču i pijem čokoladno mlijeko kad je kuja liznula moje stopalo uz refleks povlačenja stvorila sam lokvu ljubičaste spužve sa srednje velikim rupama kroz koje se iscijedilo kukuruzno brašno, vlažno. Na koljeno.

Ono što je dizalo želudac pronašlo je put kroz uši. Ruke od borova ;smole u pregibima; korijenite, utočište, skrivaš se u ruke. Desna strana tjemena : stotine metalnih pritisaka pažljivo interferiraju. Ne moraš otvarati oči - automatizam čiji mi je užitak neodgodiv; vosak u unutrašnjim stranama lađa, gnjecav u središtu. Klizimo.

Moje tijelo priča. Prepuštam se; ono pamti. Imam doušnika. Pričaj, pripazi na gestu ušutkavanja. Pogreška.

Zateže u nekoliko smjerova; rotirajući. Šutke sudjelujem. pronalazim blokade, položaje ignoriranja. Samo još malo: odašiljem u unutrašnjost. Ali ono pamti svaki pokret, čak i onaj ispod traga.

Nagovaram ga: još samo malo.

U svoje stanice. Programiram lice. Kontroliram.

Prokleta klima začepljuje uši. Istovremenost sluzave vrućine i hladnoće, uporne.

Ljudi su… ne pozdravljaju kad kažem: bok. Čavrljaju. Ne volim čavrljanja. Ne volim razgovor o tkaninama; kanalizaciji. Ne zanima me.

Prolazim pored starca na klupi u parku ispod platana. Ne gledam ga. U smeđem ispranom odijelu dugih rukava sa sivobijelom bradom. Leptir mašnom , štapom za hodanje? štap je za slijepe. Prolazim spuštenih očiju.

Ljeto je. Okrećem se na svaki zvuk koji bi mogao biti zvuk mog mobitela. A one se skidaju preda mnom. Bilo je potrebno nekoliko dana da potrošim njihovu očiglednost. Svetost je padala sa njih, jedna po jedna postale su polja sa slojevima, jedna po jedna počela je dobivati svoj razlog i smrt. U ovom mjestu koje je iščašeno. Ovdje su stvarni samo zidovi, oni nosivi. Ono što nose su tijela. Mumificirana, zavjetna. Ovdje je grobnica.

Danas si cijeli dan? 4 sata? Cijeli. Izdržat ćeš.

U katakombama iznad zemlje curi mi nos. Bez predumišljaja puštam da djeluju, dodiruju me nepokretna tijela . Uznemiruju me koraci čuvara.