Blog Lika na dlanu je poseban po tome što njegova autorica piše iz posta u post prekrasne priče o ovom, pomalo zapostavljenom, dijelu Hrvatske. U jednom postu opisuje specifične ličke kuće i stručno ih analizira. Nadalje, piše i o tradicionalnim ličkim obitelji, kakav je u prošlosti bio način života i običaji te o hijerarhiji unutar obitelji. Daje nam i odgovor na to što kriju lički tavani.
Dragi Ličani i prijatelji Like ukoliko imate neku sugestiju, prijedlog, lijepu priču ili fotografiju Like pošaljite mi na mail. Rado ću to staviti na svoj blog.
blackmadampiano@yahoo.com
MOJE PJESME, MOJI SNOVI ....
ZEMLJO VUKOVA
Zemljo vukova,
Što svijetliš u iskri zjenice,
Koju sunce ukrade oku
I zapali sa njom vječnu vatru,
Na žici naše dangubice.
Zemljo vukova,
Što ćud svoju
Ne proda za večeru,
Ni sad tako zaodjenuta u strnjišta,
Kada duše ozeble griješ
Kroz pamćenje toploga ognjišta.
Zemljo vukova,
U isti mah i divlja i pitoma,
I oštra hrid s vrha Plješevice,
I meka livada u dolini Gacke,
Pjesma vuka što se spušta
S maglom,
I na zboru pjesma rozgalice.
Zemljo vukova,
Što u damarima srca živiš,
U slici bez rama, u riječi bez glasa,
U treptaju stare lampe,
U mirisu kruha ispod crepnje,
I u svakoj resi ličke kape.
Zemljo vukova,
Što u daljini tiho ječe,
Za čovjekom s kojim
Postelju dijele,
Jer, vuk bez čovjeka i nije vuk,
A, na zemlju bez čovjeka
Spustilo se veče.
Zato, palim ovim kresivom
Sve zvijezde što nebo ih okova,
I rasipam ih po njedrima tvojim
Darujući ti svjetlost, sunce, dan ...
Zemljo, vukova ...
LIČANIN
Rođen na sunčevom
Zraku, što dodirnu to
Surovo i lijepo tlo,
U kolijevci od lišća
Što mu uspavanke šumi
I zadojen mlijekom od vučice.
Rodio se čovjek
U čijim venama
Kolaju ličke ponornice,
Što žubore čujnom tišinom
Bujajuće snage,
I slivaju u srce kao u ušće ...
Rodio se čovjek
Sa srcem od krečnjaka
Izvajanog u najljepši stalaktit,
Što odoljeva bremenu tereta svih
I sija kao ukras na kruni Ponosa,
Dobrote i Poštenja.
Rođen na sunčevom
Zraku, što dodirnu to
Surovo i lijepo tlo,
U kolijevci od lišća
Što mu uspavanke šumi
I zadojen mlijekom od vučice.
Rodio se čovjek ....
BUĐENJE
Prolistala grano
iznikla iz stabla
što korjenje svoje
iz bukova zrna pusti,
obmotaj se oko moje duše
i mirisom svojim udahni život zamrli.
Ućutala žico
mukom nedira na
prašnjavoj staroj dangubici,
zadrhti na tren,
i drhtajem svojim srce mi pokreni.
Zastalo je.
Zaori se pjesmo
kroz zarasle šume
moga sjećanja,
i odjekni jekom rozgalice
što otvara put
zalutalom u pamćenja.
Sunce, izađi
i ugasi mrak tuposti,
što obavi svako biće
stasalo pod tim krošnjama.
Daj oku sjaj, upali zagasle iskre
da Lika u njima zablista ...
Autor: Lelana
Blog Lika na dlanu kao predmet analize seminarskog rada
by Antiglobalist