Lika na dlanu ...

Za sva blaga Amerike i bogatstva svijeta bijela,
Nebi ja iz svoje Like,nebi ja iz svoga sela

Ja sam cura rodom iz Kosinja,
Udat ću se za kršnog Ličanina

Da mi nude zlatne dvore i princa na bijelom konju,
Nebi dala sinje more,nebi dala Liku svoju

Ja sam cura rodom iz Kosinja,
Udat ću se za kršnog Ličanina

Ostarit ću u svom selu,uz snjegove i oluje,
Na vukove gdje psi laju, a lička se pjesma čuje

Ja sam cura rodom iz Kosinja,
Udat ću se za kršnog Ličanina.


by Goran Ergarac

by Goran Mandić

Imao sam malo godina,
Kad me majka u svijet poslala
Da za život nešto zaradim,
Kao čovjek kući da se vratim

I dok svjetom lutao sam,
U svom srcu nosio sam,
Sve ljepote svoje Like,
Prve igre iz djetinjstva,
Prvu ljubav iz susjedstva,
Suzu moga starog Ličana
ko sudbina što me pratila.

Vrijeme prođe i povratak dođe,
Nikog više nema da me čeka,
Samo trešnja sjećanjem procvjeta,
Na djetinjstvo na ta davna ljeta,

I dok svjetom lutao sam,
U svom srcu nosio sam
Sve ljepote svoje Like,
Prve igre iz djetinjstva,
Prvu ljubav iz susjedstva,
Suzu moga starog Ličana,
Ko sudbina što me pratila.

Hvala na tekstu: megastaar

Aj, Ličanka sam, govor me odaje,
Aj, po govoru svak me prepoznaje.

Aj, Ličanka sam i ličko sam dijete,
Al' sam đavo od glave do pete.

Aj, Ličanka sam, Ličani me vole,
Aj, Ličani su ponajbolje lole.

Aj, Ličanka sam, Ličanka mi mati,
Aj, za Ličana ja ću se udati.

Fotografija: G.Mandić


Oj, livado, rosna travo,
Javore, javore.
Ko po tebi čuva stado
zlato moje?

Čuvala ga djevojčica,
Javore, javore.
Od sedamnaest godinica
zlato moje.

Ovce čuva, pjesmu pjeva,
Javore, javore.
Moj dragane, što te nema,
zlato moje?

Što te nema ovih dana,
Javore, javore.
Kad ja ovce čuvam sama,
zlato moje.

- Maro, gdje danas goniš goveda?
- Što te briga!
- E, vala, naću ja tebe, pa makar preko svijeta ...

Gon’ goveda Maro, Maro moja
Gon’ goveda, bor zeleni;
Gon’ goveda, gdje je šuma gusta,

Koji će koju, ja ću moju Boju,
Bojina majko, ti ne karaj Boju;
Boji je milo, a meni je drago!

Tamo ću ti, Maro moja
Tamo ću ti, bor zeleni,
Tamo ću ti ljubit usta,

Koji će koju, ja ću moju Boju,
Bojina majko, ti ne karaj Boju,
Boji je milo, a meni je drago.

Ljubit usta, Maro moja,
Ljubit usta, bor zeleni,
Ljubit usta, milovati grudi.

Koji će koju ja ću moju Boju,
Bojina majko, ti ne kori Boju,
Boji je milo, a meni je drago!

Hvala: Damiru Klašnji

U narednih nekoliko postova želim da vam predstavim ličke narodne pjesame koje se danas vrlo rijetko mogu čuti.
Zahvaljujem se suradniku Damiru Klašnji koji mi je pjesmu poslao.
Pozivam i sve vas koji znate neku staru ličku pjesmu da mi je pošaljete na mail. Rado ću je objaviti.




Sve me selo Bećarušom zove,
Tanana milena,
Oj curice garava,
Tanana milena,
Bećarušom zove.

Zato što je bećar janje moje,
Tanana milena,
Oj curice garava,
Tanana milena,
Bećar janje moje.

Od bećara većeg lole nema,
Tanana milena
Oj curice garava,
Tanana ,milena
Većeg lole nema.

A, od njega nema milijega,
Tanana milena
Oj curice garava,
Tanana milena
Nema milijega.

Oj, bećaru moja stara lolo,
Tanana milena
Oj curice garava,
Tanana milena
Moja stara lolo.

Kad si bećar ko te ne bi vol’o
Tanana milena
Oj curice garava,
Tanana milena
Ko te ne bi vol’o.

Je li majka rodila još koja,
Tanana milena
Oj curice garava,
Tanana milena.
Rodila još koja.

Bećarušu ko što j’ mene moja,
Tanana milena,
Oj curice garava,
Tanana milena
Ko što j’ mene moja.

- Kako se zove planina koja je 8 puta

veća od Velebita?



- VELEBAJT!

Kada bi se završilo sa vršidbom žita ono bi se ostavljalo na neko suho mjesto, u velike drvene sanduke. I tu bi stajalo sve dok ne bi krenulo put vodenice.
Lika, jako bogata vodama, imala je bezbroj vodenica. Danas one uglavnom ne rade i služe u turističke svrhe, da se vidi kako je to sve nekad izgledalo. Rijetko koja zaista radi.
A, vodenice su se dijelile na nadljevnjače i podljevnjače.
Nadljevnjače su bile one vodenice kojima je voda odozgo padala na mlinsko kolo i okretala ga prema naprijed.
Podljevnjače su bile one vodenice kojima je točak okretala voda što teče ispod njega i to prema natrag.
Samim mehanizmom prenosa snage vode unutar vodenice okretao bi se kamen. Ispod njega se nalazio drugi kamen koji je bio statičan. Na sredini rotirajućeg kamena nalazilo se klepetalo kroz koje bi polako upadalo zrnje žita ili kukuruza i mljelo se u pravilnim dozama.
Žito bi se sasulo u drveni koš i polako bi kroz klepetalo silazilo pod kamen i mljelo se. Brašno bi sa strane ispadalo u sanduk koji se zvao mučnjak. Od svake mjere koša koja bi se samljela mlinar bi odvajao točno određenu dozu kao naknadu za svoj rad, a ona se nazivala ušur.
I tako bi Ličani mljeli svoju pšenicu i kukuruz u opijajućem zvuku vodenice. A, kod kuće bi vrijedne domaćice mijesile bijeli kruh i pekle ga ispod pekve. Danas se rijetko gdje može jesti takav kruh. Takav ukus, mekoću i bjelinu teško može zamijeniti industrijsko brašno i kruh koji kupimo u trgovini.
A, palenta skuhana od kukuruznog brašna samljevenog na vodenici i prelivena kiselinom .... pravi je delikates, vrijedan svakog sjećanja. Pa, i ovog mog ...