Lika na dlanu ...

Od brojnih zanimljivih i dostupnih špilja na području našeg krša koje se ističu svojom ljepotom i koje se konačno uređuju za posjet turista, na prvom su mjestu Cerovačke pećine u Lici kod Gračaca. Cerovačke pećine - Gornja i Donja - od 1961. godine posebnom su odredbom Zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu zaštićene kao spomenik prirode.
Zavod je 1967. g. angažirao stručnjake da izrade prijedlog o uređenju špilje pazeći da se što manje naruši prirodni izgled podzemnog ambijenta. Na temelju izrađene studije utrošena su određena sredstva za obnovu puteva, stepenica i ostale radove. Tako su danas Cerovačke pećine otvorene za posjetioce.






Gornja Cerovačka pećina nalazi se iznad željezničke pruge i ukupna joj dužina iznosi 1295 metara.
Kroz ulaz dolazimo u početnu duguljastu dvoranu, kojoj je tlo pokriveno humusom i siparom. Stijene i strop ove dvorane crni su od čađe, jer je taj dio pećine služio kao sklonište u II svjetskom ratu.
Iz te dvorane pećina se proteže dalje prema zapadu hodnikom u kojem se na 170. metru nalaze lijepo razvijene subterene škrape, koje nesumnjivo dokazuju veliku starost Gornje Cerovačke. Na 300. metru hodnik se proširuje u dvoranu većih dimenzija (Velika dvorana). S južne strane dvorane nalazi se zatrpana jama, a to je u stvari ždrijelo ponora, koji je bio hidrološki aktivan u ranijoj fazi ove pećine. Sjeverozapadno od jezerca na 400. m dužine vodi široki hodnik do dvorane, kojoj je tlo pokriveno sigastom korom u obliku ploče. Ispod ploče nalazi se crvenkasta ilovača prepuna kostiju i zubi pećinskih medvjeda, a otkriveni su i vrlo značajni paleoantropološki i paleolitski nalazi. Na 560. m nalazi se velika urušena vrtača, koja se pri dnu nastavlja u duboku jamu. Druga je takva jama na 720. m i one su veza između Gornje i Donje Cerovačke. Dalje se hodnik proširuje i postepeno se diže. Na tom dijelu nalaze se najljepše sigaste tvorevine (Bijela kristalna dvorana). Na samom završetku pećine nalazi se niski kanal u obliku sifona.
Osim glavnog hodnika na 237. m odvaja se sporedni kanal nazvan "Medvjeđi rov". U njemu su otkrivene brojne kosti pećinskih medvjeda.






Donja Cerovačka pećina znatno je veća od Gornje i ukupna joj je dužina 2510 m što ju čini šestom po dužini u Hrvatskoj.
Ulaz je malenih dimenzija, jer je obzidan kamenjem i zatvoren željeznim vratima. Po tlu u početnom dijelu pećine sve do 100. m leži velika količina fragmenata keramike (lonaca i vrčeva), koja po tipu, načinu izrade i ornamenici pripada Japodima - najbrojnijem ilirskom plemenu, koje je u pretpovijesti naseljavalo Liku.
Na 800. m splet hodnika i kanala grana se u dva kraka.
Prvi, koji kreće prema sjeveru i sjeverozapadu, započinje uskim kanalom. Tim kanalom poslije 60. m dolazimo u Medvjeđu dvoranu koja je glavno nalazište pećinskih medvjeda u Donjoj Cerovačkoj. Dalje se pećina nastavlja prema sjeveru.
Drugi splet hodnika skreće prema jugozapadu i jugu. To je glavni pećinski jodnik i kroz njega su u geološkoj prošlosti tekle vode s Gračačkog polja kroz unutrašnjost Velebita prema rijeci Zrmanji i moru. Taj hodnik završava niskim sifonalnim kanalom, koji je posve ispunjen sigom.