Lika na dlanu ...

utorak, 17.01.2006.

O, Petrovdanu ...

O, Petrovdanu ...
Kad poljima klasje
zlatom talasa ...

O, Petrovdanu
Kad sunčevi zraci
žišcima svojim pale svijeće,
A, polja umjesto tamjana
cvijetni prah okadi,
Ljepota što u oko ne staje
preplavi sliku Like,
Zavičaj što tišinom ječi,
i glas sa bezdna vadi ...

O, Petrovdanu ...
Kad poljima klasje
zlatom talasa;
Dahom vjetra
što doplovi Gackom,
U zrelom žitu tišina nijema
razliježe iz zamrle pjesme
žetelaca.

O, Petrovdanu ...
Kada zvona oglase
Praznik ljeta i žita,
nudeći nam najljepše bukete
mirisnoga kruha,
Rosa osuzi
rđom naoštrene srpove i
zabrekle točkove vodenice.
Pogled mutan od gorčine
zbog djelića otkinute duše,
Vrelom suzom topi
sa srca ledenice ...

O, Petrovdanu ...
Kada zvijezde sijaju najjače,
I plava noć se spusti na šumarke;
Kroz sjećanje
Prošetaću stazama svojim,
I stegnuću grumen zemlje
koji čuva duhove predaka,
U treptaju oka,
poput varke.

O, Petrovdanu
Dovezene kočijama Boga Peruna,
Zaigraće naše duše, uz fijuke vjetra;
U slavu svojih pradjedova,
... po toj zemlji neronskoj ...
Uz blagoslov apostola Pavla i Petra!

- 20:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #