< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

15.07.2005., petak

I tried to love you I thought I could..I tried to own you I thought I would

U pičku materinu jebeno dugo toplo ljeto! Toliko o znojnim jebadama…
Ne sjećam se kad sam se zadnji put tako napušila. Jucer u njegovom stanu. I nisam sigurna da li su chainsi bili tako glasni ili sam ih ja tako cula. Kao da su svirali u živo. Meni. Bilo mi je zlo. Nisam osjećala tijelo. Samo čokoladu u želucu. I bio mi je tako lijep. Nikada mi u životu nije bio tako lijep. A bio je isti kao i uvijek. On je najbolji dečko kojeg sam ikad upoznala.
Jucer sam zaspala misleći na medu. Plakala sam. Neki put mi dode. Katarza. I sanjala sam ga. Zvonila sam mu na kućna vrata. Imala sam bocu vina. Popili smo ju u maksimiru na jednoj klupici. San je bio bez ijedne riječi. I onda kad sam mu se približila nisam mu vidjela lice. Bio je tamo ali ja se nekako baš tada nisam mogla sjetiti njegovog lica. Nisam mogla njegova usta i oči složiti u cjelinu. I bio je tamo, a nisam ga mogla dotaknuti. Mučila sam se i onda kad se lice formiralo ja sam se probudila. Ne znam kako mi može faliti netko koga nisam vidjela već duže vrijeme i o kome ne znam ništa. Da. Ja o njemu ne znam ništa! Znam ono što vidim, što je jasno..ili se barem čini kao takvo. Znam ono što pričaju, ali uopće ga ne poznajem. Nisam sigurna da uopće želim. Uvijek je ljepše slagati sam sliku. I tako ležim jutros u krevetu i mislim kako je vrijeme da prekinem vezu. Vrijeme čini svoje. Ali u večer kad dođem u njegov stan netko okreće ploču na gramofonu. A druga strana iznenađuje najviše mene. I takva igra već neko vrijeme traje. A ja sam kao lutka na koncima u kazalištu kojom upravlja neki lutkar na kojega ja nemam nikakav utjecaj. Bojim se da će igra završiti tako da će netko plakati. Možda baš ja. Jer nikakav bog mi neće reći što da radim. jebemu!