12.07.2005., utorak

Umjetnost življenja sastoji se u vječitom pretvaranju ružnoga u lijepo! (Ibzen) .. duboko u tebi možda sam ostavio trag svjetla u noći između zidova. Prije par dana se pored mene zaustavio auto. Dečko od kojih dvadeset godina, simpatičnog izraza lica. Misleći da traži neku ulicu ugasila sam diskmen. A on se želio upoznati sa mnom. I popiti kavu. Bila sam skroz zbunjena. ne žele se svaki dan sa mnom upoznavati nepoznati ljudi! Nikad mi ne bi na pamet uopće palo da sjednem nekome u auto. Ali uljepšao mi je dan:) bez obzira na to što je on vjerojatno već iza ugla stao prvoj osobi s pičkom među nogama, ja sam nastavila svoju šetnju nasmiješena. Ne znam zašto. Možda jer sam taj dan bila debelo zastranila u depresivne vode, a onda se on stvorio kao neočekivano iznenađenje. Možda. …ni bijeg od samoće u koju se povlačiš kada provali očaj jedva da su dovoljni pred surovom snagom krajnjom i konačnom. Jučer je bio lijep dan. Dan kao i svaki drugi, ali upotpunila ga je jedna sasvim ugodna kava s curama. Natrpali smo užasno puno žvakače u usta i fora je bila ko će napuhati veći balon! Cijela čeljust me boljela kasnije. Lakirale smo si nokte i cerile se. Prava ženska kava. Takve najviše volim! Algoritam je bio usput. Slinile smo nad finim pank sljikicama čuku vremena i još svemu pomaloJ …strasti slamaju i ono sto je preostalo i ono sto ne postoji čežnju za smrću zelju za opstankom žudnju za slobodom i volju da se pokloniš sudbini. Ovih dana pišem azrine kurvine sinove na zid. Crnom temperom. Ljepše je pisati po zidovima nego lijepiti slike. Ja ću ispisati cijelu sobu. Iznad kreveta će biti azrina poljubi me(..ravno u dupe)..a negdje će mjesto naći i između krajnosti. Azra će popuniti sve moje zidove. Ali ostat će strop. Čitam Miris žene od Đovania Arpina. Snimljen je i film, ali nisam ga vidjela. Knjiga umara jer je bezvezna i sasvim nezanimljiva. Nema ništa pametnog. Još nisam naišla ni na jednu pametnu, smislenu, proširenu rečenicu. Ali pročitat ću. Cca 150 stranica. Zanima me kuda besmislenost vodi. U svemu je tako. Kao da me neki vrag vuče da u svemu ispitam krajnje granice, da vidim do kuda mogu ići. Mislim prvenstveno na glupost. Zapravo mislim samo na glupost, jer se još takvu nisam vidjela u ničemu pametnom i produktivnom. Sranje. p.s. Zar je tako jadan osjećaj kad čovjek nije zaljubljen? Ili možda sasvim moćan..kad si sam svoj? Ali nije zadovoljavajuć..previše je tup. Nedefiniran. Bezvezan i šugav. Jedino što sad vidim je medina slika u glavi. Postala je moja podsvijest.

- 09:58 - Komentari (9) - Isprintaj - #