23.06.2005., četvrtak

..razočaranje... Najgori osjećaj koji čovjek može imati je razočaranje. Osjećaj kada nešto što je trebalo biti tako i tako nije tako! Zašto bi nešto trebalo biti nekako a ne tako, zašto uopće stvaramo vizije i slike nečega kada znamo da postoji mogućnost da se razočaramo, zašto si sami priređujemo takva sranja koja su možda nepotrebna? Da li smo sami krivi što se razočaravamo ili je to neminovno? Mrzim taj tupi osjećaj nedefinirane ljutnje pomiješan s osjećajem nemoći i tuge. Kako bi se manje razočaravali potrebno je smanjiti očekivanja, ali što bi time dobili? Postali bi ljudi kojima je sve svejedno i na kraju bi otupili, ne bi više znali što želimo i neke stvari nas više ne bi toliko veselile jer bi jednostavno postali ravnodušni, a ja ne želim biti takav čovjek! Odbijam živjeti bez vizija i ideja! Nikada nisam bila osoba koja je sklona planiranju, kod koje sve mora biti po špagi u neko točno jebeno vrijeme..kod mene ne postoji takav raspored! Ali došlo je ljeto. Još uvijek ne znam što ću raditi. Gdje ću biti i s kim ću biti. Možda je tako i bolje jer kad ne znaš što je pred tobom, uvijek se možeš nadati pozitivnim stvarima i iznenađenjima! No recimo da ipak imam neku ideju ljeta, da otprilike znam što bih htjela raditi i gdje biti..ali što kada već unaprijed znaš da to sve pada u vodu, da se ovog časa možeš prestati nadati jer su neke stvari veće od tebe, jer imaš samo 16 …to mi je uvijek ubijalo volju…i zato već ovih pet dana spavam do 12, gledam sve serije koje postoje, jedem i opet jedem i opet spavam. Bezvoljna sam, razočarana, nervozna i trula! Sve što ne bih trebala biti, pa pobogu ljeto je! Koliko će se čovjek zabaviti ovisi o njemu, o tome kako si sam isplanira vrijeme, ali šta da ja napravim kada imam kaznu od mjesec dana(pola ljeta) i kada su me moji roditelji već 18.6 obavijestili da na sve što sam planirala(tipa more itd.) zaboravim, šta??? Da nastavim spavati i buljiti u jebenu televiziju, da bi mi opet mama zanovijetala kako sam beskorisna! U pičku materinu kako nekada nisu u pravu, u pičku materinu kako me nekada ljute, a zaista nisu u pravu! Onda kad sam radila sranja pravili su se da ne vide, a sada kada po bogu nisam ništa skrivila oni se istresaju na meni! Zar je u pičku materinu grijeh kad ti mobitel crkne jer mu je baterija prazna? Zar je u pičku materinu grijeh što imam prosjek 4,2? Rečenica koju mrzim više od rečenice «što se mora nije teško» je sigurno « pričekaj malo, neće koncerti pobjeći, ja u tvojim godinama…»pa slijedi prica…kako ona nije toliko izlazila i blabla…riječ čekati…čekati…ma što čekati? Zašto? Ako mi sad nije vrijeme da cijelim svojim bićem uživam na koncertima slušajući muziku koja mi trenutno znači više od bilo koje stvari ili osobe u životu, kada će biti? Ona je samo ljubomorna na tu muziku, na muziku zbog koje ja više nisam njena mala curica…i razočarana sam što nikada nije rekla»odi, zabavi se, kad već ja nisam kad sam bila stara kao ti, samo jednom imaš 16», umjesto» ti stalno ideš negdje, ne može to tako!»…no neću se više živcirati…izgleda da mi se sada naplaćuju neke stvari.. A za sve vas u kojima je malo manja gorčina razočaranja …PUNK FESTIVAL U ZADRU: ANGELIC UPSTARTS I UK SUBS 29. I 30. 7….ULAZNICA: 100 ĆUNA! Ili pak METAL MELTING SUMMIT- ZADAR..OD 14. DO 16.7. ULAZNICA: 200 ĆUNA! 28.6. ANTRAX U PAUKU 6.7. NAPALM DEATH- MOČVARA 7.-10.7.- EXIT..ne zelim ni nabrojiti hrpu jebenih bendova koji nastupaju... odoh spavat...

- 17:42 - Komentari (14) - Isprintaj - #