| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sally
queer
nepredvidljiva
pepeljara
speechless
kreeza
aglaja
Analna Carica
happy
trebapopit
elbereth
missylizy
nebitan
vladimyra
ana
freethinker
PREDGRAĐA (Fakofbolan)
Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti
sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj
nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva
ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti
stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib
mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza
LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me
17.11.2004., srijeda
muk i jecaji
oni ne vrište, cuju se samo jecaji. ulaze u kosti, poput sjena su njihova tama i strah. zapravo vec odavno se ne boje, znaju samo za miris trule smrti. oko njih je blato, gusto i hladno. ispod blatnih krpa naziru se krvava lica. sva su blijeda. smrt je na njima. vjetra nema, nebo je odavno sivo. u ovim sjenama vise se ne nazire da su nekada bili ljudi...njihovu vjeru otela je vječnost sivila.
osjećala sam svoje ukočene prste koje sam stiskala što bliže tijelu. mogla bih nekoga ubiti, sve njih, i baciti u prokleto blato, igrati se boga, pljunuti u lice vrazjoj truleži!
gledala sam harrisonovo cvijeće, opet. pred ocima mi je slika mrtve djevojčice u žutoj haljini, ona leži u blatu, mršave noge su krvave,a kosa umrljana. u glavi mi odzvanja: recite svijetu, svijet mora znati!
noćas necu moći zaspati, tišina previše podsjeća na slike.
ratovi se vode zbog ljudske gluposti. da bi se osjecali mocno treba im prostor. za to ubijaju. granice postoje. anarhija ne poznaje granice...nikakve...slobodan um, slobodno tijelo, no ovo nije prica o anarhiji.
