30.09.2004., četvrtak

za vrijeme fakin referata boli me trbuh od ove skole!ali nece mene skola sjebat, nedam se ja!otrkrila sam tako dobar program sad sljedecih tjedana di bi se trebalo otici, u petak u jabuci sjećanje na johnnya ramonea, pa u močvari gunsi, pa sonic youth, rhcp i alice in chains u xsetu...divno! sto ce reci da bi ja trebala jedno pet puta iskociti kroz prozor dok moja stara hrče...da, ofkors!aaaaaaa...referat je gotov...i ne mogu da ne spomenem koje dupe profesor ima...PEDERIKOS. i moram spomenuti da sam zaljubljena, još uvijek, i bit cu još dugo, dugo...

- 10:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.09.2004., utorak

oči me peku nisam se naspavala vec mjesec dana kako spada, podočnjaci su mi strava, ali kad po noci uvijek imam nesto zanimljivo za radit i jebiga onda! bas podrigujem po paprici, ruke su mi nesto hladne, a i zima je(najvjerojatnije jer sam bosa..da..), morala bi oprat kosu ali ko ju jebe!!!tak mi je ubiti dobro trenutno, fali mi samo ivan..inace ivan je ah..ivan, "ivan sam ja", i mogu vam reci da mi fali, tesko mi je to priznati, ali nismo odredeni da bi zivjeli sami...uf kako sam prokleto zaljubljena..mislila sam da cu ipak napisati da mi samo fali, ali reci cu vam to onako kako je, ja cu popizdit! nista ne mogu raditi, samo mi je jedna slika u glavi, fali mi njegov miris i okus labela(njam)i sve mi zivo u vezi njega fali! a kvragu! i zaljubite se Djeco Sunca...osjecat cete se..kako bi rekla...lijepo cete se osjecati..e da.

- 19:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.09.2004., nedjelja

nedjeljno jutro i suicidne misli Moj komp se napokon digao iz mrtvih...hvala Luciferu! hm...o čemu sam razmišljala prošlih dana iliti malo duže...kako bi se ja ubila da se idem ubiti? nemojte krivo shvatiti, ne planiram se ubiti ni ništa slično, samo me zanima kako biste se vi ubili? viješanje i propucavanje sam odmah izbacila iz izbora, a ostaje mi npr. utapljanje(sto nije sigurno, jer bi vjerojatno izronila), pa se odlučih da je najbolje predozirat se necim..da.ali neću sad o suicidnim mislima, nisam tako raspoložena. podne je, a ja se vucaram stanom u pijami, drkam malo po gitari, učit mi se neda, pa mi još ostaje telka i doorsi, a imam i pun kurac cd-a za spržit.mogla bi i spavati, ali uvjeti obiteljskog okruženja danas( kako bi to rekla), nisu baš za spavanje,da...fak!sanjala sam noćas zakrpe(iliti prišivke)iz onog metal dućana, snimila sam tak dobre...sad smišljam kako doći do kakve pare da se tamo ubije, ali lijena guzica ne nudi baš mnogo ideja za takav pothvat. napokon je došlo hladno iliti hladnije vrijeme, pa sam sva sretna, neki to ne kuže, ali jebajga...ja sam zimsko dijete!( sad još i zvukovi usisavača..neeee!!!)jucer sam bila na nekom "tulumu"..razrednom jelte...i bila sam prisiljena slusati neko vrijeme..pola vino pola voda, sve se ljulja osim poda...strašno, ali kako bi rekla...to su organizirale dvije cure i to je kao za cijeli razred, i kako onda ne doci, hočeš-nečeš, ono reda radi...ali mi smo se zajebavali, pogali smo se na joksimovića...pravit cemo se da nismo ogriješili taj sveti ples jel je to bilo iz pustog očaja, ali stvar je spasena na kraju! linija je oteta, a onda su na red dosli doorsi, clash i tako to. a imali smo i slamčice u obliku kurca i malim jajima na vrhu..baš su bile legendarne! a decki su za poklon dofurali škampe(smrznute) i glumili onog debila od golog kuhara, ali napravili su ih, i to fakat dobro(hoću reći jestivo)...i tako. moram se pohvaliti da sam jučer potpisala peticiju zelenih, bila je na cvjetnom. nisam napaljena i luda za čistim okolišem i nevinom prirodom, ali to je dobra stvar, pa mi se ubraja kao pod dobra djela...moram da svršim s pisanjem, dave me!

- 12:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

16.09.2004., četvrtak

na informatici radimo nes u pascalu, ali tip je ful usporen pa ja svrljam po netu. moj komp je opsjeo demonski virus pa cu se malo rijede javljati jelte?...dok se stvar ne sredi. imam slikicu sa strane..bas je divna, malo rastegnuta ali nema beda. ipak je to ON...danas je lijepo hladno, ono kisa je i to, pa sam ja odmah bolje. nos me jebe i tak sam fizicki u komi, ali it' s all right! jucer sam sjedila malo u hard rock caffeu i tak imaju hebene postere i sve to po zidovima...a i konobar nije gad ko u zvuku..njega mrzim! isgrustrirani peder kojemu je najpoznatija a i jedina recenica koju zna rec...imas osobnu!?joj!!!!

- 10:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.09.2004., nedjelja

igram se prehlađena sam...šmrc!

- 20:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.09.2004., petak

slušajući pink floyd zamisli da si ptica. lagan si. vjetar ti ne može ništa, imaš krila, biraš. biraš drvo, tražiš svoje nebo. nema granica, tvoja krila ruše zidove. a tako si prokleto malen, i snažan. yeah...nebo je tvoje. sky is not a limit. živiš u zraku, živiš od zraka i svog leta. jer, ptica si, božja ptica. svi ti se dive, jer možeš sve, osim prestati biti slobodan... da li sam se ja ikada tako osjećala. mislim.....pijana na ribnjaku. možda. ali nisam sigurna. već dugo nisam vidjela pticu u letu. možda bi trebala. hm,da....možda bi onda trebala i LSD uzeti. možda. javit ću vam kad postanem ptica. someday. možda još danas.

- 20:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.09.2004., četvrtak

to je moja stvar! dok osjećam topli vjetar u granama, osjećam te u sebi, poput ptice prožete slobodom. Priželjkujem miris tvoje cigarete i širim ruke..nebu. trava škaklja moja bosa stopala i s gorčinom se smijem bogu. Moj smijeh odjekuje u vjetru, a posljednji trzaji mog tijela ...danom tebi, sad već bez napora, lome se. Pao je još jedan anđeo na zemlji... osjećam mir. ja pao je još jedan anđeo...stih kojeg su pisala za mog kurta, a ja sam ga željela napisati za svoju smrt, baš sebično od mene:)

- 21:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

trenutak misli *We chase misprinted lies We face the path of time And yet I fight And yet I fight This battle all alone No one to cry to No place to call home Oooh...oooh... Oooh...oooh... My gift of self is raped My privacy is raked And yet I find And yet I find Repeating in my head If I can’t be my own I’d feel better dead........ lijepo..ova pjesma me fakat dira u žicu...by alice in chains*...htjela bi nesto napisati, ali nista pametnoga mi ne ide u glavu, pa ću bacati nasumce stvari koje mi blinkaju mislima, onako i one u pozadini...u glavi mi je kosa, frčkava i velika, jednog tipa kojeg sam vidjela na trgu, bijela riža, onako iz koje se pari, glavni lik iz knjige koju čitam, trava na tomislavovom trgu, limenka pive, zelena boja, žice na gitari, moj brat kako spava, blješteće sunce, stari lockeri u podrumu škole, moj krevet, guza jednog starog profesora(fosila), jedan potok, školsko igralište i dim cigarete, smelly cat, jedan pulover kojeg nisam kupila..i on. ne pokušavajte ove stvari povezati jer nećete dobiti priču, možete se igrati ako vam čini zabavu, ali ovo je pisano onako...samo bacajući misli nepovezano. sviđa mi se, pokušaj i ti***

- 10:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.09.2004., utorak

nešta iz glave danas sam se probudila rano( zpravo probudio me jedan gad kojeg volim, so...), a za moje pojmove osam je ful još zora, i tako sam si ja otišla po doručak, malo da prošetam(je,je, bila sam gladan ko konj), i htjela sam ovo napisati cijelo jutro, ali nisam imala struje..ja inače više od svega volim večer i mrak i sve to uz to, ali ja sam skroz zaboravila kako je jutro lijepo, ipak je to najljepši dio dana, koji ja već dugo nisam vidjela. od sada ću ići svaki dan ujutro u dućan. onako fino furam vrući kruh, još nije vruće, ljudi još nisu živčani, baš lijepo...ne kaže se uzalud..po jutru se dan poznaje.

- 20:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.09.2004., ponedjeljak

:) danas je jedan veseli i lepršavi dan, prošao je vikend, bila sam doma, i mislim da mi je to baš trebalo, onako fino biti pol dana u pijami, gledati filmice, igrati simse, citati knjigu i odmah se bolje osjećam, a da ne pričam o tome da sam se napokon naspavala. bas mi se nekako danas neda na kemiju i engleski, a nevjerojatno je da mi se baš da na matku..to mora da je neki poremećaj, kod mene se to nikada ne događa, never! opsjednuta sam onom pjesmom sta stalno puštaju od libertinesa...you cant stand me now, stalno mi je to u glavi, i dok slušam drugu muziku, to si pjevam, fakat napasno! dobro istina da pjesma ima 3 stiha, al tak mi je dobra. možda ovo ne bi trebala pisati, ali zapravo ovo je moj blog pa onda...saznala sam da je jedna osoba do koje mi je jako stalo, možda i vise nego kao prema frendu uzela ekstazy( kak se već piše). ja sam bila totalno šokirana, mislim mnogo ljudi to proba i ništa više od toga, možda ja radim od svega preveliku stvar, ali ja sam ono ostala paf! to mi se uopće ne sviđa, a nisam mu ništa rekla, nisam mogla, zapravo nisam znala šta bi mu rekla, jer nevjerujem da sam rekla bilo šta da bi imalo neki efektan učinak, barem ja nebi ništa prestala raditi, ako meni paše, jer bi mi netko to rekao. već sam previše obećanja skršila, i žao mi je, ali šta je tu je. teško je stalno pokušavati biti bolji...zato reci..jebite se svi! pa shvatite vi ovo kako tko želi, ali ne možete reći da niste osjetili veliku želju da to viknete, svima... i da nebi krivo mislili..ja sam danas zbilja dobre volje...

- 22:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.09.2004., nedjelja

u piđami ili pidžami opet mi je čaćkalica u ustima, šta ću kad mi je u genima...danas nisam opterećena važnim životnim pitanjima i neću niš komplicirati, sve je tak jednostavno, onak kak je, uobičajeno i boli me kuhac za sve! čoham se baš, malo glava, uši, malo dole jel?! nogice se fino vjetre na propuhu u mom stanu( a i usta, koja su doduse zatvorena), stara jebe sa usisavačem, dečki su se raščistili negdje ven, baš je sve all right. morat ću uskoro do kjupione, ali neda mi se trenutno iz polozaja...eto mog jutra...nice life¨

- 11:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.09.2004., petak

magla u životu Padam u neku komu. Komu, uzrokovanu zbunjenošću, nekim nemirom, ljudima, preintenzivnim osjećajima, potaknutu početkom škole i mengom. na skolu cu se naviknuti, menga ce proci ubrzo, ali ljudi ce i dalje postojati oko mene,a osjećaj pripadnosti negdje ne znam kada ce doci, ali znam da mi jako treba! zbunjenost? s vremenom se i ona smiri, ne kazem da prestane postojati, ljudi umiru zbunjeni kakvi su i rodeni, ali vazno je samo nauciti se na nju i prestati je primjećivati...pripadati negdje? jednu noć sam objašnjavala čovjeku( starijem od mene, kojeg ne znam od prije), kako čovjek ne mora tj. nebi smio pripadati negdje, znači u neku skupinu ljudi koja je hoćeš-nećeš definirana nekim nepisanim ili pisanim pravilima, koja vuče svoja obilježja i sve to. rekla sam mu da je svaki čovjek posebna kategorija i da ja ne mogu za sebe reci gdje ja to "spadam", ono neku definiciju "šta sam". i ne govorim u svoje ime, mislim da to niti jedan čovjek ne može reci, ali bila sam u krivu. mi smo izgubljeni i usamljeni i moramo spadati u grupu, gdje cemo se osjećati slobodno i sretno, a opet ispunjeno i shvaćeno. ne treba nam nesto nametnuto sto ce nas ogranicavati i sputavati, ali treba nam ta fakin skupina, koja ce biti nasa! postoje ljudi i ja im se divim, kojima je nebo dovoljno, pogledaju ga i osjećaju se doma, ali meni samo nebo nije dovoljno. takva erupcija osjećaja u meni sada izaziva umor i kaos, a navečer dode do toga da mislim da ne osjecam vise, kao da me nema...ja sam sad inspirirana cigaretom i uskrsnulim sidom viciousom. vidjela sam ga danas. toliko me oborio da vise nisam osjecala da je moje srce zivo i da kuca...tresem se i mutava sam, vise necu pusiti. moram po čokoladu, možda zaboravim na svoje misli. škola...da i njoj posvetim koji redak...obično su ljudi na početku godine veseli, odmoreni, nekako lepršaviji, puni volje i optimizma, bolji. meni su noge teske, oči umorne, tijelo i um iscrpljeni, kao da ne mogu vise. a što to više? strašno mi fali osjećaj nereda i onog bezvremenskog filinga, jer sad je sve nekako odredeno bez moje volje, a pomisao da u 7 ujutro zvoni mali sat...ruši me do dna.

- 21:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.09.2004., četvrtak

u kurac!!! ja ne mogu vjerovati!!!!!!napisala sam post od valjda cijele strane, i onda mi se jebena kutija od fakin kompa zblokala(like usually)!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!mater mu!!!!

- 19:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.09.2004., srijeda

dan nakon ribnjaka onako, pola osam je a meni se spava jos od pol osam ujutro. nemam glasa,al nije mi zao. jucer je bio ful dobar dan, glasa nisam imala jos od 11 ujutro, a navecer je bila repriza. imam zelju ovu noc SPAVATI! danas sam trijezna, ali dan nakon je uvijek kilav, sve boli i to. ali lijepo mi je bilo. ne znam da li je to little bolesno ili sta vec, ali meni je tako prokleto lijepo ušusanoj, ne osjećam ništa, čisto mi se jebe za sve, znam samo da mi je lijepo...divota! nisam uopće neka očajnica ili tako nešta, sasvim sam zadovoljna životom, sobom, ljudima, baš sam ..sretna! ali...ali, uvijek postoji ali. zašto ljudi piju? jer su razočarani, povrijeđeni, ostavljeni, mladi i glupi?! da, ovo zadnje mi se najviše sviđa i pokriva sve ovo prije-glupost, ljudska glupost! ali ima riblja ćorba(mislim?) za to stih: kako je lepo biti glup!...danas je 1.9, valjda najšugaviji dan u cijeloj ovoj godini!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!znam da je problem u meni, ali mene toliko ljudi, stvari, ma zapravo najviše ljudi zivcira, da ja ne znam....najrade bi izbjegavala cijelu školsku populaciju ljudi ili još bolje bila nevidljiva. ( barem dok mi splasnu podočnjaci! zezam se). uh kako bi to htjela, ali sta bi dobila, oni ne bi vidjeli mene, ali ja njih opet bi, i opet sam di? ma kuhac! mrzim tu šugavu fazu!!!

- 19:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #