30.08.2004., ponedjeljak

s čačkalicom pred ekranom vrtim to tanko drveno po ustima i spremam se pogledati donnia darka. zanima me taj film, mnogo me zanima. umorna sam, umorna od spavanja i provodenja zivota u horizontali, nije da ne volim svoj krevet i sobu, ali vecinu dana prespavam, i jos nemam filing da tratim zivot koji stalno ide, ne znam da li bi trebala? ja spavanje ne dozivljavam kao gubitak vremena, a mozda bi trebala...ne znam...da...sutra je docek, nesto mi se ne ide, ali bilo sta gdje ima rulje se ne propusta. spava mi se, na koju foru ne znam, uzalud se ja kofeiniram, al jebiga! pod kipom svaki dan sjedi jedan decko( skins je ali to sad ni vazno), drustvo mu uvijek pravi ribar, i nikad nije trijezan, neki ljudi zivot provedu pijani. nije on jedini, ima takvih puno, ne zelim reci da mi je to neshvatljivo ili ljigavo ili bilo sta takvog, eto samo puno razmisljam o njemu, cisto bezveze. on samo tamo sjedi i nista vise. sam je, uvijek. zasto je on sam? pitala sam ga, ali nije bas bio sposoban sloziti recenicu. dode mi da okrivim ljude, a ne njega, ma nije meni njega zao...samo zelim da ga vise nikada ne vidim ispod kipa, mozda bi mi onda izasao iz glave. jedna iva me pitala da kako bi bilo da ljudi jedan dan govore sve sto misle, ali bas sve i svima. to je bas ne zamislivo. rekla sam jednom tipu- ti imas bas lijepu kosu- to sam u tom trenutku pomislila pa sam mu to odlucila reci, rekao je hvala. sta bi bilo da sam mu u tom trenutku pozeljela reci nesto neugodno, sto ne zeli cuti, to nebi bilo dobro. jednostavno, ne mozemo govoriti sve sto mislimo, vladao bi kaos, s pretvaranjima i bez. to me bas raspizdi!

- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.08.2004., nedjelja

kruljenje u želucu šire se različiti mirisi iz pravca kuhinje...(smiješak na licu)!!! danas se osjećam jako lepršavo, lagano i produhovljeno,svira mi santana, sve je tako lijepo. ima dana kada se osjećam potpuno zarobljeno, u vremenu, prostoru, tijelu, umu, kada je sve crno, a danas me lupio onaj lijepi osjecaj da je sve divno i krasno. inace dirnuta sam jucerasnjom epizodom sexa i grada. on je obrijao svoju kosu jer ona ima rak!?!!!! bas lijepo...inace ta serija je totalno zatupljujuca i nerealna, ali ja to tako volim gledati!!! bas sam..ne znam sad šta htjedoh reć. razmisljam o tome kako sam ja zaljubljena u svakog covjeka kojeg vidim, dovoljno je da prode pored mene i pogleda me u oci, da se okrenem za tipom zbog samog nacina hodanja, dovoljno je da ima one kosti ko morrison i da mi uvijek ostane u glavi. hm...ali to nije zaljubljivanje....?! da, nije..ja samo volim ljude*

- 12:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.08.2004., petak

u iščekivanju sexa i grada bit će ovo moj prvi post na blogu. nekako mi se spava, u glavi mi se vrti onaj prizor kad si u tomu i jerryu, mislim tom stavlja čačkalice da mu pridržavaju kapke jer je već totalno grogi....i ja bi mogla probati. leđa su mi u komi, sve koščice krckaju....zbilja bi trebala nesta poceti raditi, al jebiga moja lijenost je jaca od toga! cujem zvukove s telke....zvukove koji mi fale, ali nemam se volje sada deprimirati. dosta mi je i samih burnih snova, svako jutro se budim umorna, vise bi se isplatilo da uopce ne idem leci, moje spavanje u zadnje vrijeme i ne predstavlja neki odmor. glava mi je puna raznih gluposti i onda kao da me sva sranja koja drzim u sebi bombardiraju u kasnim satima, kao neki val, sve odjednom, a rezultat svega, te velike zbrke je to da onda imam filing da ne osjecam nista, da sam prazna. sve me to zbunjuje i umara, ali jebiga. svaki period zivota valjda nosi svoja sranja sa sobom. ipak, vesela sam vec dugo, i mislim da se ne pretvaram. dobar je to osjecaj. noc prijatelji!

- 23:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #