zamisli da si ptica. lagan si. vjetar ti ne može ništa, imaš krila, biraš. biraš drvo, tražiš svoje nebo. nema granica, tvoja krila ruše zidove. a tako si prokleto malen, i snažan. yeah...nebo je tvoje. sky is not a limit. živiš u zraku, živiš od zraka i svog leta. jer, ptica si, božja ptica. svi ti se dive, jer možeš sve, osim prestati biti slobodan...
da li sam se ja ikada tako osjećala. mislim.....pijana na ribnjaku. možda. ali nisam sigurna. već dugo nisam vidjela pticu u letu. možda bi trebala. hm,da....možda bi onda trebala i LSD uzeti. možda. javit ću vam kad postanem ptica. someday. možda još danas.
Post je objavljen 10.09.2004. u 20:35 sati.