lega svega

18.07.2012., srijeda

Iz naftalina

U vlaku-dio drugi ...zagasil je čika te se ispruženim i od duvana žutim kažiprstom desne ruke lagano naklonio prema meni i hrapavim glasom zaustioo: znaš li ti dijete? mislio sam u sebi : e lega najeba si..... dok sam uzdignutim obrvama i laganim odmahivanjem glave davao čovi preko puta na znanje da ne znam o čemu on to, jelte..                                                                                                                                                             aaaa..promuklim uzdahom naslonio se na sjedalo, zamaknuo glavu te kažiprstom stavljenim između nosa i gornje usnice dao mi naslutiti da sad grunta od kud i s kojim epom početi... dok je pogledom prebirao po plafonu kupea meni se je glava još uvijek njihala što od nevjerice da će me taj don pein in the ass zagnjaviti narednih 55 km; što od nevjerice da sam upravo ja ta žrtva koji mu je gestom izvinute lijeve obrve dao zeleno svjetlo da zavrti taj svoj stroj sazdan od životnog iskustva.                   - znaš li ti dijete gdje je batina skela? - važno će on s jednim okom napola zatvorenim      - Lega!- ja njemu ko iz topa,      - šta Lega?- namrtšeno će on, poglededavšmi pod okom - šta Batina? - spremno ću ja,          - pa Batina Skela, baranja, znaš dijete, tamo gdje smo s baćuškama forsirali Dunav da istjeramo švabe! - malo glasnije će on tak da se i ono mrljavo čeljade već počinjalo naginjati preko planine u nadi da nešto razabere..  - Lega čiko. Lega je moje ime...poluteška...djevojački Svega...-više nego ozbiljnim tonom ću ja,    - e Lega, vidiš - nastavi on spremno skrenuvši pogled na oblok - tamo smo ti 1944. ja i moji drugovi, Stevo i Joža devetnajst dana krv lili i mutni Dunav pili, dok smo onu gamad švapsku terali iz naše domovine. uz lagani uzdah nemoćno sam slegnuo ramena, naslonio glavu na sjedalo i prepustio se da mi se dogodi Batina, dok se čova skriven iza večernjaka lagano smješkao odajući zadovoljstvo kaj je za dlaku izbjegao verbalno streljanje. - meci zvižde oko nas a mi puzimo do obale. c aaa? - važno će on,   - pogledam ja ljevo, Stevo krvari, pogledam desno Joža se već koči. c aaa? - govorio je odizavajući glavu nakon svakog "c aaa" dodavajući određenu parabolu jebenoj fabuli, gledajući me preko nosa, - a ja. ja samo hrabro pužem prema grotlu. prema izvoru zla. pucaju govna fašistička dok se ja pod okriljem noći uspijevam domoći čamca i s ostalim drugovima krenuti u nepoznato. c aaa? na čas je malo utihnuo, pogledao ostatak ekipe pokušavajući tom gestom zadobiti njihovu pažnju. vrati lagano pogled prema meni i... - pucaju švabe ko sumanuti na cijeli kraj. koprcaju se drugovii po obali, grane padaju sa drveća, voda vri od granata, a mi se stisli ko vrapci u onom do pola potopljenom čamcu. c aaa? kad!!! uzvikne istovremeno podižući kažiprst ispred mene- BAAAAM!! svi poletismo u zrak. c aaa? pogodio nas Fric sa granatom. c aaa? pol čamca odma zaginuo od gelera, a pol se utopilo!- govorio je klimajući mi glavom zatvorenih očiju.. - a u kojoj ste vi bili polovici? -znatiželjno ću ja.. - ja?- nakrivil je usta kaj musolini i pun sebe rekao: ja sam čupao špranje od čamca iz guzice pod švapskim bunkerom! svi su se poluglasno počeli smijati no on im je, ošinuvši ih oštrim pogledom s kažiprstom u zraku, dajući im do znanja bezdušnost njihove reakcije, obzirom na delikatnost njegova položaja. kad svi utihnuše i lagano se okrenuše svojim dosadašnjim aktivnostima on se, pogađate, opet okrenuo prema meni. a joj. - čupam ti ja špranje a ponad glave štekće šarac. brišem ja krv sa čela i tražim bombu, a nje na opasaču nema? c aaaa? pogledam ja malo unaokolo i ugledam jednog mrtvog švabu kako leži pa... brat bratu dvajst metara dalje od mene, al prema vodi. na puškometu dušmana. c aaa? e tu se stari zalaufo te svi moji pokušaji da ga odvartim od nastavka priče su bili bezuspješni. - dovučem se ja do crknutog švabe i zalegnem kao da sam mrtav i čekam šta će se dalje dogoditi. kad sam vidio da me dušmani ne vide, istrgnem bombu iz njegovog opasača pa se odvučemnatrag ispod bunkera. podignem se i bacim bombu u bunker tik pored samog šarca, tako da me je vatra opekla po licu. c aaa? sagnem se, dohvatim svoj šmajser i kad je bomba grunula potrčao sam prema ulazu bunkera, a kad tamo... - Bizovac!- viknem ja, - šta Bizovac- zbunjeno će stari... - stanica čiko.- odgovorih ja blagotelećim pogledom milujući njegovo zbunjeno lice. -a gdje vi silazite? - upitah ga iskporistivši priliku njegovez bunjenosti. -aaaa. uuu... da. u Našicama.- s vidnom zbunjenošću odgovori starina. ŠTAAAAA! vrištao je izraz na mom licu -e jebiga... potiho sam procijedio dok je stari počeo paliti cigaretu. a kaj sad, i ja sam posegnuo u džep za jednom cigaretom te povukao jedan dobar dim da priplahnem dušu. srećom pa su onda ljudi bili manje upućeni u štetnost cigarete pa se nitko nije bunio. pušil sam pokušavajući ne gledati u smjeru starca koji je s nekim već ustaljenim ritualom vadio cigaretu iz zlizane srebrnkaste tabakere, na kojoj se nazirao lik orla. hmmm. možda ju je stari maznul nekom švapskom oficiru na batini ili na sremskom frontu. e tu sam napravio grešku, moju pažnju usmjerenu na tabakeru stari je iskoristio i opet počeo s nekom drugom pričom. pa u mačku piterinu -procijedih u sebi - vidiš. ova tabakera je od jednog švapskog pilota.- reče on važno, kaj da je riječ o Đuri Gagarinu. - jednom sam ti ja išao u polje pogledati žito. i šetam ja ravnicom kad, začujem zvuk aviona. dvokrilca. smjer jug. c aaa?.. jeben sluh ima stari, pomislim, možda je on preteča radara. - sagnem se ja kad je on prolijetao iznad mene da me nebi vidijo, al đavla mu dušmanskog, vidijo me je pa se okrene dalje niže i vraća se frontalno prema meni pucajući. c aaa? - zastane malko pa otpuhne jedan dim. - pusti on lijevi rafal a ja ovako-pokazujući mi tijelom da se izvinuo u bok prema avionu, - vrati se on natrag pa pusti on desni rafal..a ja ovako...c aaa? - ozbiljno će on namrštivši obrve.. e jebiga. sad me stari mrijestiš. nisam jednostavno mogao progutati tu priču, pa sam se počeo meškoljit na sjedalu dajući mu do znanja da prekine tu torturu. - i onda?- upitam ja hineći nestrpljivost, - e. kad sam ja uzeo kurblu. pa kad sam ja njega opizdijpo po glavnom šarafu! ...stari nije mogao dovršit rečenicu a svi smo se valjali od smijeha. uvidjevši da bi ova kolektivna reakcija mogla imati za posljedicu jednu uvrijeđenu dušicu, ja sam se digao te ga potapšao po ramenu i glasno rekao: Bravo! Hrabar ste vi čovjek! i tom gestom sam uspio iz zbunjenog lica starca izmamiti ponosan osmijeh. jebiga bilo mi ga je žao na neki način. da li je istina što je pripovjedao ne znam. nisam htio da ispadnem neko čudovište pa da se sprdam s čovjeka, jerbo kao što spomenuh mene je moj mamo naučio kulturi. donekle mislim, jelte. slijedeći moj primjer i ostatak kupea mu je odavao divljenje uz spontani aplauz. zbunjeni se čiča u nevjerici samo smješkao, stiskao pružene mu ruke i izraz lica mu je poprimao onaj ponosni i nepokolebivi izraz. osjećao se tako ponosan valjda kao i onda kad je iz poluspaljene avionske olupine uzimao tabakeru kao uspomenu na svoj nemali podvig. dok su još svi malo komentirali, ja sam se neopaženo izvukao na hodnik vagona. nije prošlo malo i Đuro nas je sigurno istovario na kolovdvoru u Našicama. s veseljem sam kročio na našičko tlo, zapalio novu cigaretu, stavio ruke u džep pa put centra via Markovac, ostavljajući iza sebe ratnog heroja i njegovih pet minuta slave. nisam prošao ni sto metara kad odjednom kiša.... c aaa?

- 11:31 - Zaudaraj (11) - Isprintaj - #

13.07.2012., petak

Iz naftalina

U vlaku-dio prvi ..ah mladosti moja što protutnja poredmene. ostavila si tragove, duboke poput odvodnih kanala u ulici Petefi Šandora sela jape moga. jebate, iz tog perioda mog tek započetog života crpim teme za moje postove, za majne blog, za moje literarno nasljeđe mojoj djeci, te djeci moje djece, te djeci djece moje djece, e jebiga neću valjda toliko tugo trošiti kisika. sve će to oni lijepo čitati, ceraekati se, što trijezni, što pijani što ušlagirani. možda sam pregrub, ali cili svit je popizdija pa što ne bi i oni, al neka ih, ja sam svoju ovisnost o cigaretama izliječio a sad sam ovisan o ovom čudu od bloga. al ajmo mi dalje. ništa ljepše nego dok sam iz Osijeka mi grada znao zapalio u Našice. naime, tam se moj bro skompal s nekom ekipon pa sam i ja uletio u taj krug te tamo totalno zapizdio. tega dana, četvrtak mislim da je bio, Dado se spremao otići s pajdom u Našice dok sam ja imao još nešto za obavit pak sam se najavil za kasnije dojezditi, na što je Dado procijedio: - samo mi nemoj kišu dovući! - svašta! -odgovorih lamatajući glavom. ma znam ja kaj je on pod tim mislil, jerbo me je uvijek pratio peh da kad kod odem s njim u ribičiju navek navučem neko sranje od oblaka sa sobom. jednom je bio vedar i sunčan dan dok su on i pajdo pecali na bajeru nedaleko našeg gnijeza. sve je teklo po protokolu dok ja nis odlučil videti kak im ide, ne. dok su ugledali kako se obalci navlače, Dado je procijedio:"-ide Zic!" i gle čuda! iza šaša i vrbe izviri moja glava luda. naravno da smo kolektivnmo iskisli jer su valjda svi oblaci nanjušili gdje sam pa su se nemilosrdno ispišali po nama. ne zaboravim ta razdragana lica buraza i pajde mu. daklem da ne serem, oni ošli u Našice a ja treba da dođem, te u tu svrhu kupih povratnu kartu kod tete Mare i odskakućem na 3 kolosijek 2 perona da dočekam vlak za Našice. zažgem cigaretlina; ondak sam pušil Lorda, otpuhnem dim i kroz maglu opijajuće arome duvana pogledam prema zgradi kolodvora sa kojeg se diglo jato golubova a što je bio znak da ide ona famozna najava polušlagiranog službenika zaduženog za odnose sa javnošću: DING! DONG! Vlak za bla kenj ser preko kenj-kenj pa ondak zaaaaaa, jebem li ga, dolazi. da dolazi definitivno, eto imate ga priliku ugledati kako sa vaše lijeve strane lagano drndajući ulazi na naš preookrasni osječki kolodvor. dobro nam došao vlakovođo Đuro. sretan put, zbogom pa-pa!DING! DONG! vlak je polagano uklizavao a ja sam čekao vjerno na svom mjestu, vjerujući da ću i ovoga puta točno pogoditi da će se vrata vagona 2 razreda (za pušače of course) zaustavit baš predamnom. YES! s pobjedničkim izrazom na licu lagano sam koraknuo prema vratima kadli me u tom mom superiornom trenutku naprasito zajebe babac koji me doslovce otpuhnul, što smradom znoja nikad neopranih pazuha što ogavnom bradavicom koja je "krasila" vrh njene nosine. jebate dok sam je spazil skužil sam da je upravo to lik iz mojih noćnih mora. stal sam k'o ukopan i pratl kam bu babac zašel. fjuuu, otišel je k nepušačima,: praf ti budi nakazo, procijedim i otkanatam se na desnu stranu ponuđenog mi vagona. obzirom da je petak i da ljudi ima ko kenje nije bilo vremena za kalkuliranje kod biranja kupea tipa: e ovjde ima samo jedno prazno mjesto, e taj neću tu nema zavjesa, ovdje su sami starci ili slično. bio sam odlučan u nakani da ugrabim mjesto i pregazio sve stereotipe glede izbora profila putnika te zakoračio u prvi kupe gdje sam ugledao, gle čuda, mjesto prazno do prozora. A-HAA! dobar danković!- odbrusim svima, tak da vide da je mene moj mamo naučio osnovama lijepog ponašanja, i kurtoazno upitah: "slobodno?" i bez da sam dočekao odgovor zaposjednem svoju premilu rit na štof sjedala 23 u vlasništvu jugo željeznica. tek što se naslonih na netom plaćeno sjedalo bacim pogled na ekipu koja je bila u sastavu: s moje desne strane sjedio je stariji gosponček koji je mirisao na Ralon (Pita su ispalili iz brenda) i lagano čitao novine i nekaj premetal po ustima, valjda protezu; do njega je čičala njegova skvo, dalo se to iščitat iz strasnih pogleda starog i u brak duboko zagrezlog para, koja je mrmljajući nešto tražila po torbici. bah, valjda bu našla kaj traži jer vu tim ženskim torbicama zna se pronaći i koja marka iz trećeg reicha. nasuprot spomenute sumanute istraživačice sjedilo je neko balavo čeljade od kojih 5 lijet koji je naslanjao svoju pekmezom umrljanu facu na skute bake svoje koja je zauzimala poveći dio srednjeg veznog reda suprotne mi strane našeg kupea. njena presvijetlo zadnje odelenje bilo je nevjerojatnih gabarita i još k tome obloženo zavidnom metražom najfinijeg flanela. samo je mirno sjedila i potiho podrigivala jer si je dama raskošnog agrarnog podrijetla s vremena na vrijeme (valjda) priuštila dvajst deka salame podriguše u zamjenu za onu dosadnu slaninu, jelte. a na onom preostalom dijelu sjedala do prozora čučao je stariji i neugledni starček koji me likom podsjećao na Don Kihota. mirno je sjedio i pušio cigaretu bez filtera dok je s interesom iz ortogonalne perspektive pažljivo promatrao nametnutu mu ekipu. lagano je sve mjerkao, valjda tražeći žrtvu koju će udaviti, te mu se pogled zagorsko plavih očiju zaustavio baš na meni. e jebiga! valjda sam odisao nekom samo njemu poznatim obilježjima poluinteligentnog bića dok se je baš za mene odlučio. u meni je nekaj govorilo da slijedi davež stoljeća. zagasil je čika te se ispruženim i od duvana žutim kažiprstom desne ruke lagano naklonio prema meni i hrapavim glasom zaustioo: - znaš li ti dijete? mislio sam u sebi : e lega sad si ga najeba .....

- 08:28 - Zaudaraj (14) - Isprintaj - #

06.07.2012., petak

Iz naftalina

Alkohol - dio drugi nadam se da znam kamo idem..... ma ja sam se uvijek pouzdao u svoj osjećaj za orijentaciju, iako je ista sad bila dobrano uzdrmana učinkom tetinog šerija.polako sam se gegao čez nepregledna polja kuruze i tu i tamo koje parcele žita, koje je upravo vapilo za kombajnom, držeći na nišanu svjetla sela jape moga jerbo to mi je jedina pouzdana navigejšn bila. onako, krajičkom zdrave svijesti sam gurao informaciju iz velikog u mali mozak: "prati svjetla...prati svjetla..prati...., i bilo bi sve super-super da se nisam počeo poplitati od svoje dve leve-leve noge-noge. u početku sam malo samo posrtao da bi na kraju počeo padati na bok kaj da me je hokejaš oprao sa bodičekom. kad sam peti put opal počela me malo histerija prati. pas mater, kak na ravnom morem tak grdo opasti. kad sam po šesti (hmmm, valjd je bio šesti pad) put opal, tak sam tresnul buljom o zemlju da sam se od muke okrenul na leđa i čupal drača iz labrda. pljuv, kof, kof, kof. obrisal sam usne pune zemlje i ostao zatečen nebom koje se prosulo zvijezdama kao i ja po zemlji. ah! uzdahnuo sam, što od muke, što od pogleda. e, a da ne bi ostao dugo zadivljen prekrasnim prizorom pobrinul se naravno još u krv ne odtečeni šeri koji mi je tak počel motati sliku da se sve uzjebalo.... i zvijezde.... i mjesec i nekakv leteći objekt. OBJEKT! T! T! ma koji kurac sad, pomislih dok sam se nalazio u psećem položaju, mlateći glavom levo-desno. u jebemti!!! počelo mi je zujat u ušima i svom snagom sam upro ne bi li podigao glavu prema tom svjetlu koje je blještalo. MATER MU! zaista sam vidio neki svjetleći objekt kako stoji i promatra me. gledali samo se netremice nekoliko trenutaka. smjatri on mene a ja širom otprtih usta njega. e onda mi je sinulo da me valjda fiksira kaj bi me zrakom povlekel v brod i onda me buju mučili i rivali igle vu šupak, ili vu pupak, kaj ja znam. PAAAAAAAAAANIKAAAAAAAA!!!!! u djeliću sekunde sam iz psećeg položaja bio u šprintu gazele put sela jape moga. svjetla konjinooooo prati svjeeeetlaaaaa.....bežal sam kaj životinja i nisam se osvrtal (poput profesionalnih sprintera, ne). samo mi je jedna misao bila u glavi : nebute mi rivali igle, nebute mi rivali igle... i sve bi bilo ok da mi ove moje, jelte, dve leve-leve nisu otkazale poslušnost te sam u letećem finišu završio u obližnjoj, pogađate, kuruzi. nabrzinu sam se pribral i pogledal jel me još vija onaj nesretni NLO. unezvjereno sam gledavao oko sebe ne bi li utvrdio trenutnu sičuejšn...ali nisam ništa vidio doli mjeseca koji je mirno buljio u mene. tja, rekoh dok sam drhtavom rukom brisao blatnjavo i znojem orošeno čelo. "pa to je samo mjesec , mulec je'n pijani. samo mjesec. nema uskookih svemiraca. nema igli". još sam nekoliko minuta klečao pokušavajući se pribrati i odrediti smjer kretanja, kad li me opet primi strah. pažnju mi je privuklo svo to silno šuškanje i lagano cviljenje koje je poostalo sve glasnije i glasnije. pogledao sam oko sebe još uvijek klečeći i ugledao mnoooštvo zelenih zečeva od čije brojnosti sam tek uši nazirao kako se isprepliću dok se guraju prema meni, valjda da ulove bolju poziciju dok me počnu hrdati kaj repu. razrogačio sam oči i već sam osjećao njihove okrutne zubiće na mojoj koži. ajme meni MAAAAAJKOOOOOOOOOOO!! tak sam trgnul iz klećečg u trčeči položaj da sam upravo osjetio kako mi pucaju trbušnjaci i prepone. trčal sam kaj nori, trčal sam kao da me milion zečeva, jelte, goni. zamislite koja me je misao ovog puta gonila da trčim na 5000 o/min. uletio sam u selo sa sjeverne strane i onda je nastao prekid filma. da zaista. nema više, crna rupa, mrak, alkoholni black-out. probudio sam se zutra u krevetu. kad sam se ustao i počeo z onim krmeljavim i minusom iznurenim očima percipirati okolinu, vido sam lavor pored kreveta, e a onda me čopila glavobolja dok sam bezuspješno pokušao zavrtiti harda ne bi li pronašao koji trag ili razlog moje glavobolje. kroz maglu mi je dolazila moja koka, blesava tetka, šeri, prečica, polje, nlo, zečevi, selo..... jok nema dalje. erase disc. u taj tren duboke kontemplacije ulazi buraz sa smiješkom. tapšući me po plećima govorio je: - ajde, ajde, malo si popio pa nikom ništa. - čekaj malo. a kak sam ja dospio u krevet?- upitah sav zbunjen, - pa mi smo te donijeli. - reče smješkajući se još više, - tko to mi! i od kud prosim lepo? - sad još više zbunjen piljih u njega, - pa Stano (moj bratić) i ja. iz bašte. - hihotajući se odgovori, - šta bašta? koja bašta? kak ste me našli u bašti?- u nevjerici upitah, - pa kak te nebi našli kad si na ogradi od bašte uralo da te pol sela čulo!- počeo se je primati za trbuh od smijeha istodobno se naslonivši glavom na moje rame, - ma šta pizdiš buraz! sereš! - sad sam se već preznojavao, -ma kad ti kažem...urlao si "Daaaaado u pomoooooć, zecovi me buju zgrizli!! - pao je na pod i trzao se od smijeha. jebiga. meni nije bilo jasno kojim sam onda putem došel!??? -znaš šta! viknuh prijekorno na njega uzdigavši kažiprsta: - nemoj me jebat nego reci kak sam dospio u krevet! kad se je malo pribrao, brišući suze kaže: - ma slušaj buraz. ozbiljno ti kažem našli smo te kako urlaš kod ograde. kad sam došel do tebe tak si se panično lovil za mene da mi nije preostalo drugo nego da ti stisnem šamar. bar se više nisi derao jer su susedi već svjetla počeli paliti i svi cucki u selu su se uzjebali. smiril si se, odnesli smo te u kuću po tiho, jerbo je bilo blizu ponoći, skinuli te i strpali u krevet. eto. - nego. gdje si ti bio burke?- upita braco, - ne bi vjerovao buraz, ne bi vjerovao......

- 10:53 - Zaudaraj (13) - Isprintaj - #

03.07.2012., utorak

Iz naftalina

- 09:19 - Zaudaraj (9) - Isprintaj - #