šećer, jaja, brašno, turpija
04.01.2005., utorak
...
|
Dobio jučer popodne podulje pismo od S.S. Pametna mala, nije skoro ni spomenula «moj slučaj», kao ni sve one druge silne «Pa gdje si, pa kako si?» jastučiće od pamuka za popunjavanje praznina, odgovor na Watersovo pitanje «čime ćemo ispuniti praznine (u zidu, op.a.) gdje smo i razgovarali». Piše o svojim problemima, naširoko i neiskreno, trudeći se biti iskrena i prema sebi i prema meni. Ne poznam ju dovoljno da bih to tvrdio, ali mislim da svoje probleme shvaća previše površno za svoj kapacitet. Žensko je, pa možda i radi toga samo registrira stanje umjesto da pogleda odakle se tu došlo i kako će se ta putanja, prolazeći kroz točku «danas» kretati u buduće, pa ju možda pokušati presresti, promijeniti tok budućnosti. Promijeniti tok budućnosti. Eto zadaće za mene.Jedna romantizirana paradigma stvarnosti govori da nam prava knjiga dolazi u ruke u pravi tren, nakon što se jednom ozbiljno zaputimo na Put spoznaje. Nisam pristalica te teorije, ali jučer sam joj dao jedan plus, jer sada gledam S.S.-in odmak od realnosti izazvan njenim netočnim premisama, pa zaključujem da ih moram imati i ja sam. Lažem, znam ja da nisam svjestan svoje vlastite realnosti, osjećam i zašto je to tako, ali kada me ovako netko probudi, onda to prelazi u znanje tablice množenja, nešto što se može lako upotrebljavati, što je ugrađeno u mozak i postalo je njegov sastavni dio. |