Dobio jučer popodne podulje pismo od S.S. Pametna mala, nije skoro ni spomenula «moj slučaj», kao ni sve one druge silne «Pa gdje si, pa kako si?» jastučiće od pamuka za popunjavanje praznina, odgovor na Watersovo pitanje «čime ćemo ispuniti praznine (u zidu, op.a.) gdje smo i razgovarali». Piše o svojim problemima, naširoko i neiskreno, trudeći se biti iskrena i prema sebi i prema meni. Ne poznam ju dovoljno da bih to tvrdio, ali mislim da svoje probleme shvaća previše površno za svoj kapacitet. Žensko je, pa možda i radi toga samo registrira stanje umjesto da pogleda odakle se tu došlo i kako će se ta putanja, prolazeći kroz točku «danas» kretati u buduće, pa ju možda pokušati presresti, promijeniti tok budućnosti.