šećer, jaja, brašno, turpija
18.12.2004., subota
Što bi rekao Lou...
|
Dragi moj, ovaj ti se satelit otrgnuo Pobjegao tvojoj gravitaciji Rijetke i jadne silnice su preslabe da ju drže Početak je kraja Ode! Traži uzalud razloge i krši ruke, pokušavaj uzalud poletjeti za njim, pokušavaj istrgnuti se iz vlastite tromosti i izbubit ćeš i ono malo što te drži u sigurnosti. Radije putuj svojim putem, uzmogneš li kako Nikada nitko neće biti tvoj dok mu ne ostaviš slobodu izbora. I mnoge imaj i mnogima se daj. I ako te iskoristi svaka, iskorištena je ona. U procesu učenja, a neobjašnjivo mi je to, učitelj dobiva više nego što učenik može primiti. Kao i svako drugo, i ovo je iskustvo ono što se pojavi, kada ti više ne treba. Tiho sada, stari moj, samo polako Kada se raspadne iluzija sva Krajnja utjeha uvijek je tu: da, život je iluzija tek. Ruke u džepove Potplate na mokre pločnike Sve zadimljene ćumeze gdje škvadra biljari, na mapu stavi Ugazi si nove staze, ne kloni se žena Usporedi svaku s njom, usporedi svaki dodir s nestalima Taj leptirić te oblijeće ve dugo U želucu si morao znati U ogledalu, na odrazu tvom Natpis se nadzire već dugo Bivši, prošlost u nastajanju Podariti slobodu voljenoj plemenita je gesta Osjećati sreću radi njene sreće same, Božanski je osjećaj koji nadvladava sve te gorčine što ćeš prolijevati |