Dragi moj, ovaj ti se satelit otrgnuo
Pobjegao tvojoj gravitaciji
Rijetke i jadne silnice su preslabe da ju drže
Početak je kraja
Ode!
Traži uzalud razloge i krši ruke, pokušavaj uzalud poletjeti za njim, pokušavaj istrgnuti se iz vlastite tromosti i izbubit ćeš i ono malo što te drži u sigurnosti.
Radije putuj svojim putem, uzmogneš li kako
Nikada nitko neće biti tvoj dok mu ne ostaviš slobodu izbora. I mnoge imaj i mnogima se daj. I ako te iskoristi svaka, iskorištena je ona. U procesu učenja, a neobjašnjivo mi je to, učitelj dobiva više nego što učenik može primiti. Kao i svako drugo, i ovo je iskustvo ono što se pojavi, kada ti više ne treba.
Tiho sada, stari moj, samo polako
Kada se raspadne iluzija sva
Krajnja utjeha uvijek je tu:
da, život je iluzija tek.
Ruke u džepove
Potplate na mokre pločnike
Sve zadimljene ćumeze gdje škvadra biljari, na mapu stavi
Ugazi si nove staze, ne kloni se žena
Usporedi svaku s njom, usporedi svaki dodir s nestalima
Taj leptirić te oblijeće ve dugo
U želucu si morao znati
U ogledalu, na odrazu tvom
Natpis se nadzire već dugo
Bivši, prošlost u nastajanju
Podariti slobodu voljenoj plemenita je gesta
Osjećati sreću radi njene sreće same,
Božanski je osjećaj koji nadvladava sve te gorčine što ćeš prolijevati
Post je objavljen 18.12.2004. u 07:50 sati.