Plodovi zemlje i pera https://blog.dnevnik.hr/lebov
nedjelja, 19.10.2014.
Pao taman kad se opoštenio...
Što će sada jadni Zagrepčanci? Sve do danas popodne imali su Bandića i sve ostale, a sad su im ostali samo ostali. SDP ima Berdardića, a HDZ, čini mi se, neku žensku. Zagrepčanaca mi je mnogo više žao nego Bandića.
Na svakim izborima s jedne strane imamo nesposobne i poštene, a s druge sposobne i lopove. S tim da nesposobni nikada neće postati sposobni, a kad dođu na vlast većina ih postane nepoštena, dok kod lopova ipak postoji kakva-takva šansa da se opoštene.
Helikopterom na Markov trg
Čini mi se da je Bandić bio upravo u toj fazi, pa je listu za skupštinu nakrcao uglednim imenima, a na sličan način odlučio krenuti u bitku na nacionalnom nivou u kompi s Ratkom Čačićem, čije će mu nedavno iskustvo sada sasvim sigurno pomoći.
Angažiranjem stručnjaka, Bandić je odlučio vratiti zajednici maleni dio onoga što je zajednica, makar i ne htijući, dala njemu, što je ustvari totalno romantično i podsjeća na ranu fazu razvoja zapadne civilizacije, kada bi oni koji su se obogatili na monopolu sponzorirali izgradnju najmanje jednog krila bolnice ili barem pučke kuhinje. Ili na privatizaciju u Hrvata, u kojoj su Ivica Todorić i Luka Rajić heroji poduzetništva čiji početni kapital i ranu fazu napretka više nema smisla preispitivati. Bandić je, siguran sam, htio postati Todorić politike. Umjesto na lovište, on bi se helikopterom spuštao na Markov trg. A umjesto srna koje bježe, njega bi čekao narod koji kliče.
250 kaznenih prijava
Taj novi, reformistički smjer koji najavljuje Čačić (Bandić ima efektne onelinere, ali nije komunikator) među rijetkima je inspiriran zdravim razumom – država će trošiti onoliko koliko može oteti građanima jedne generacije (sad se otima i od sljedeće tri), državne firme vodit će struka, a ne politika i privatizirat ćemo sve što se privatizirati može jer država je očajan vlasnik. Na žalost, sve to izlazi iz Čačićevih usta, onoga tko je Koračevića postavio na čelo HEP-a. No, vjerojatno bi Bandić bio zadužen za kadrovsku politiku, pa bi, osim zaslužnika kojih će uvijek bit, listu popunio i s nekoliko zvučnih stručnjaka.
Ali, USKOK se baš sad, nešto više od godinu dana prije sljedećih parlamentarnih izbora dosjetio ozbiljnije se baviti se svojim poslom, uhidbom osobe protiv koje je do sada podneseno 250 kaznenih prijava što je posao koji bi, brat-bratu, u mnogo manje vremena mogao odraditi pišljivi vježbenik za 1.600 kuna.
No, Bandić koji drpa nije problem, problem je Bandić koji ne drpa.
petak, 17.10.2014.
Preferencijalna onanija
Čim uzmognemo u saborsku fotelju osobno odabrati svojeg kandidata, Hrvatska će postati nova Švicarska, Irska, Danska ili bilo koja druga zemlja osim afričkih i susjednih u bivšoj državi. I nitko se tog jednostavnog rješenja nije sjetio sve do Željke Markić, aktivistice koja se zalagala za ustavno ograničenje braka.
Vlada će sada uvesti preferencijalno glasovanje, a osmislit će ga na način na koji je osmisila i sve prethodne reforme – improvizatorski i bez uplitanja struke.
Vrtić u svakoj ulici
Pa ćemo već na sljedećim izborima za načelnike, gradonačelnike i župane moći konzumirati to svoje pravo. Glasovat ćemo, kao i do sada, za onoga tko najviše ponudi, s tom razlikom što će si sada i članovi iste stranke predstavljati konkurenciju u izmišljanju obećanja. Vrtić u svakoj ulici, aerodrom u gradovima s više od pet tisuća stanovnika, umjesto jednog Pelješkog mosta izgradit ćemo tri, a uz autocestu do Dubrovnika, imat ćemo paralelno i dvotračnu željeznicu.
Nije kod nas problem u tome kako glasujemo, nije problem ni u tome za koga glasujemo, problem je za što glasujemo.
I zato ćemo u konačnici, nadam se što prije, u praksi imati upravo antipreferencijalne izbore.
Pravi pobjednici nekoliko izbornih ciklusa bit će MMF, EK i ECB.
srijeda, 15.10.2014.
Kult odustajanja
U špilji pored Krapine, tamo negdje gdje je Kramberger pronašao ostatke pračovjeka, još uvijek se nalazi nacrtana polovica jelena. Krenuo ju je crtati praujak današnjeg ministra Hajdaša – Dončića, tada predstavnik stanara, da bi mu praujak današnjeg sindikalca Mijata Stanića rekao:
- Pa dobro, jel baš moraš šarat po zidu?
Negdje u ta doba, u zoru čovječanstva, prvi je Hrvat odustao od nečega jer se to što radi nekome nije svidjelo. Od tada se kod nas štuje kult odustajanja, kao idealan oblik političkog upravljanja jer eto, narod to neće, narod se opire, narod nas ne voli, a mi žudimo za ljubavlju.
Iako ponosnu titulu šampiona odustajanja u 21. stoljeću i dalje nosi Ivo Sanader koji je odustao od vlastitog premijerskog mandata, njegovi nasljednici trude se nadmašiti ga hrpetinom sitnih odustajanja, koja su, kada se zbroje, jednaka njegovoj ostavci, s tom razlikom što i Kosorica i Milanović nastavljaju primati plaće. Po tom pitanju, dakle, Sanader ispada mnogo pošteniji.
Škrta strana govna
Iako aktualna Vlada formalno još uvijek nije odustala od monetizacije autocesta, pitanje je samo koji će razlog iskoristiti za izgovor. Najbolji će biti onaj da su koncesionari ponudili premalo novca. Koliko je novca premalo za autoceste koje nisu ucrtane u zemljišnim knjigama, i koje su ustvari neželjeno dijete one-night-standa mita, korupcije i pranja novca, pitanje je na koje nećemo dobiti odgovor, pa je najbolje optužiti strance da su škrta govna.
Uostalom, kao da je u Hrvatskoj potreban neki jak razlog za odustajanje - Jaca je odustala čim je Lesar dignuo sindikate na referendum o zadržavanju prava uhljeba na nerad. Zoki ga je među prvima potpisao, valjda poplašivši se da je i njegovo dupe na panju. Od čega je sve odustala aktualna Vlada, teško je uopće nabrojiti – od smanjenja doprinosa za zdravstvo i stope PDV-a od deset posto za turizam, preko odustajanja od vlastitih ministara poput Rajka Ostojića čiji se nasljednik prema njegovu djelu ponaša gore od najradikalnijih oporbenjaka, poput nedavnog odustajanja od outsourcinga. Odustali su čak i od luksuznih Audija, kako bi razveselili tulavi narod.
Ipak, svaki od tih jalovih pokušaja reformi u svojoj suštini savršeno je prikladan nedostatku sposobnosti unutar državnog aparata. Suština outsourcinga i monetizacije je u tome da netko drugi rješava probleme vlasti, što je ujedno i jedini mogući način da se u Hrvatskoj provedu reforme. Najbolji pokazatelj da stvari idu u dobrom pravcu je zajednička fotografija namrštenih kolovođa neradnika, Ozrena Matijaševića i Vilima Ribića, no Vlada umjesto da se njome diči, da je koristi u narodu kao ključni argument da je u pravu, oni se čak i tog dvojca plaše. A kako se bliže izbori, uskoro će biti dovoljno da sindikalist ministru samo pokaže fotografiju stola na rasklapanje, pa da ovaj odustane od sljedeće bučno najavljivane reforme.
A kad vlast na svojem primjeru pokazuje kako na prvi spomen nevolje valja odustati, polako i bez pompe odustaje i narod. Odustaju od života u vukojebini u kojoj je glavna valuta stranačka iskaznica, odlaze u njemačke, kanade, danske i australije ispraćeni krokodilskim suzama naših ministara – što god više vas pametnih i sposobnih ode, mi koji ostajemo izgledat ćemo bolje.
| < | listopad, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Veljača 2016 (1)
Listopad 2014 (3)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Disclaimer
Sve što piše na ovom blogu pretočena je mašta autora. Sličnosti sa stvarnim osobama i događajima potpuno su slučajne, odnosno posljedica mašte čitatelja.