Izmisljena ljubav prema mornaru
Zamisljam te kako se boris sa valovima, bjela jedra nabrekla iznad tvoje glave, nemirno more udara u strane drvenog broda... Ne znam ja bas puno o brodovima, ni o moru, ni o mornarima. Ali znam da nisi na jedrenjaku iz doba Kolumba. Ipak mi je ljepse tako da te zamisljam. Sta bi dala da te vidim u mornarskom odjelu, ali ne dalmatinskom nego americkom... Ono mi je uvjek bilo neodoljivo.
Zamisljam te kako setas ovim gradom, arogantan ali njezan, pun sebe ali bojazljiv poput malog djecaka... Ne znam ja bas puno o tebi, ni o tvom zivotu, ni o tvojim snovima. Ali znam da imas curu i da je super. To mi je rodjak rekao. Ipak mi ljepse da se pravim da nije tako i da se svakog trenutka mozemo sresti na nekoj od ulica ovog meni preljepog grada. I da cemo reci jedno drugom nesto savrseno, kao iz filma, i podarices mi onaj tvoj osmjeh sa zubima sto se preklapaju. On mi je uvjek bio neodoljiv.
Zamisljam nas kako onda krenemo kuci kod tebe i ti mi kazes sve ono sto zelim cuti, da si i ti mislio na mene i da sam ti posebna. Ne znam ja tacno sta si ti mislio o meni proslo ljeto kad smo zamalo zavrsili kod tebe kod kuce. Ali znam da mi sigurno nisi ni podario jednu jedinu misao ovo ljeto. Ipak se pravim da i ti o meni mastas i zamisljam da smo nekako sudjeni jedno drugom. Ta ideja o sudbini mi je isto jako neodoljiva.
Zamisljam da cu ti onda roditi djete i da cemo zivjeti zajedno u ovom gradu i biti sretni u maloj kucici kraj mora. Ne znam ja u stvari kako bi taj zivot uopste se ostvario jeri znam da bi me ti vjerovatno razocarao vec nakon pet minuta razgovora. Ipak se pravim da bi mi jedna noc sa tobom promijenila sve i da bih ostala ovde zauvjek i nikada se ne morala vratiti u Svedsku. I ta mi je misao najvise neodoljiva.
|
