polako polako
ponovo novi svjet
cist kao strah
nosi me, plovim
laksa, vise parazna
zgrcenih pluca
cekam te kraj lampe
dok snjeg veje
hladni prsti, u dzepovima se kriju
cist kao umor
ti si drugi
plavo
ne znam sto si me uzdigao
strah je bjele boje
ravnodusnost prozirna
kroz nju gledam
taj novi svjet
Najbolje pisem
kad je potreba da nesto kazem
jaca od ambicije da napisem nesto dobro
Zaplovite mojim mislima
i kad vidite da vam taj put nije tako stran
onda sam uspjela nesto reci