|
Kad bh mogla izbrisati neke djelove mene, kad bih mogla da se vratim nazad u vremenu, kad bih mogla da znam da cemo biti kao prije, osjecati ono.
Ja sam vjerovatno kriva, ja sam odlutala negdje u moj svjet bez tebe, dopustila mislima da mi izoblice stvarnost, da me zavedu, pa ja sam sama sebe zavela! I sad ne mogu da dodjem sebi od svih ti odstupa, ne mogu da se vratim u onaj osjecaj ceznje. I to me plasi.
Zasto smo se uljenili? Ne trudimo se. Ja jer se bojim razocarenja, ti mozda jer ne mislis da treba ili moze drugacije. Ti prihvatas stagnaciju, ne plasi te. Ja ne mogu. Morala bih sa tobom otvoreno popricati. Da li da ti ispricam sve?
A znam da mozes, dovoljno je da pomislim na tebe i znam da bi me mogao potpuno zaokupiti, kao nekada. A ne znam da li ti to zelis, da li ima te ceznje u tebi, da li imas dovoljno povjerenja u sebe, kao nekada?
Da li sigurnost i strast mogu postojati jednu uz drugo, ili s vremenom sigurnost pobjedi? Ja ne mogu bez strasti da zivim. Da li to znaci da cu uvjek zivjeti u nesigurnosti?
Volim te, ali znam da se nesto desilo izmedju nas, nesto sto ne zelimo vidjeti, o cemu ne zelimo ni razmisljati. Moramo razgovarati.
|
