Jurate
Narva, Estonija
Na autobusu za Rigu. Na trenutak sva bol svih proslih tuga se skupila u meni. Strah me je povratka u moj zivot. Bojim se tezine poznanstava, korjena i obaveza. Bojim se mirovanja uz njega. Dio mene ipak zeli da ga povuce sa sobom. Kao val.
Sunce zalazi nad Estonijom. Narandzasta svjetlost boji papir na kojem pisem. Uvjek je divno napustiti neko mjesto uz zalazak sunca. Ne docekati noc jer u mraku ne znas sta ostavljas. Ali ne vidjeti ni jutro jer onda mozda pozelis da ostanes.
Bila su to interesantna putovanaja po Baltickim zemljama. Neocekivano bogata. Puna opustenih susreta, radjanja novih veza bez previse emotivnosti. Upoznala sam moju imenjakinju u Litvaniji. Jurate. I njeno ime znaci more.
Bilo je to neko upoznavanje mirnijih strana moje naravi. I more je ovde mirno. U zaljevu je. Mozda sam i ja nasla svoj zaljev.
|