la vida termina

Dilema

Ko si ti sto me gledas tako promjenjivog pogleda? Ne mogu da te uhvatim ni iz jednog ugla, ne mogu da te sastavim. Ostavljas dio sebe gdje god ti igrom slucaja noga zaluta i zrtvujes suze i za duboke i za plitke boli. Znam te odnekle, iz nekog doba sunca i igara u zbunju sto susti na vjetru. Tu smo se jednom sreli na raskuscu dva prolaza medju liscem, ti si se nasmijala i otrcala a ja ostala u istom zbunju i cekam. Ponekad za trenutak pomislim da sam ti, da ipak ja sam ta koja se smjesi i leti kroz zivot trceci na prstima i pravi oko sebe virove. Ali gdje bih imala hrabrosti za to. Ja sam tu da poslazem sve sto porusis rubom suknje u prolazu, da te pokupim gdje god bezbrizna klones od umora i da se pogledam u ogledalu poslije tvog posljednjeg leta. Ne mogu da te sastavim.

Ona

Krov od lima pece po koljenima
Popela sam se na vrh svjeta
Sunce me gleda sa osmjehom sa visine
Pazi da ne sletis
Zbori i majcinski i podrugljivo
A ja ne gledam dole
Svjet je i suvise mal
Za jedan moj pad