nedjelja, 24.04.2005.
InLove
Moji osječaji su vrlo zbrkani… Jeste li ikad bili zaljubljeni? Moja životna priča pamti nekoliko vrsta zaljubljenosti. Bila je samo jedna prava… ostale su se nekako raspršile. Bile su samo onako, afektne. Nestvarne. I daleke.
Jedina ljubav zbog koje sam osjećala leptiriće u želucu bila je u 8. razredu. Na maturlacu. Ne mogu to opisati, ali nekako smo si postali dobri. Zbližili smo se. Često smo kartali u njegovoj sobi. I pričali o svemu i svačemu. Zezali se. Ajme, kako je to davno bilo… Uglavnom, nisam mu rekla da mi se sviđa. Ali je bilo neizdrživo živjeti bez njega. Osjećala sam kao da moram znati svaki njegov pokret. Svaki odlazak i sretno vračanje natrag. Postao mi je prijatelj. No onda je počela škola. I promjenila sam se. Neki kažu da sam se napokon otkačila. Prije sam bila povućena i mirna, a sada su vidjeli novu Laru koja je djelila puse svima okolo. I pričala pod satom iako je još prije nekoliko mjeseci bila tako tiha… On mi je još uvijek bio drag… ali nakon nekog vremena je osjećaj nestao… kao da je ispario. I nisam se osjećala zaljubljeno. Voljela sam ga, da. Ali to je bilo više prijateljski. … Nakon par mjeseci kad sam se vratila u relativnu normalu, počela sam naslućivati da je on zaljubljen u mene. To je bilo na kraju školske godine. Isto smo se družili, ali ne tako… Nakon još par znakova koji su otkrili njegovu zaljubljenost bila sam sigurna. Ali opet nisam znala što da radim. Mislim da sam se uplašila. I pobjegla. |