srijeda, 13.04.2005.
Hempfljmnj
Čaj od kamilice i maramice na dohvat ruke… Moje stanje u koje sam zapala nekom srećom jednom će valjda proći. Nadam se što brže, jer ipak je nepodnošljivo. Glava puca bez ikakvog razloga. Ok, možda zato što već dosta dugo buljim u komp.
Da me netko pita kako sam danas, vjerojatno bih se nasmiješila od uha do uha i rekla: "Dobro sab. A bi?" Pa, zato svim onima koji lutaju izguljeni po siteovima želim reći da netko misli na njih… ovaj trenutak. I treutak poslije. I da nipošto niste izgubljeni u čovječanstvu. Jedinstveni ste. Kao što planine cijepaju nebo, i vi djelujete n svijet. Svojom mišlju. Jer, i najmanja riječ mijenja svijet, mijenja sredinu u kojoj živimo. Na dobro ili na loše. Ali promjene postoje. I uvijek za velike stvari nije zaslužan samo jedan čovjek. Nego svi… svi koji su davali potporu, uputili koju dobru riječ, pa čak i groznu kritiku. Uopće nemam pojma koji mi je vrag danas… Samo znajte, vi možete učiniti SVE! |