In medias res

Malo prije sam ispratila seku na željezničku stanicu. Išle smo pješice. Sunce je baš zalazilo.
Ona je ponijela dvije male torbe - ostatak su ostavili mama i tata kod obitelji P. Otišli smo kod njih i sekica je na brzinu pokupila stvari, zadržavši se samo par minuta.
Jedva smo se dogurale na vlak, čak nismo pomogle ni ženi kojoj su se stvari slučajno zaglavile za stepenice, pa nije mogla ući dok ih ne odglavi. Mi smo pobjegle na drugi ulaz. Pomogli su joj željezničari.
Ispratila sam sekicu, i rekla mi je hvala što sam ju ispratila.
Na trenutak sam ostala potpuno sama, na željezničkoj stanici, a morate shvatiti da sam ja samo luda tinejdžerica. Željela sam otići sama, za Zagreb, Vinkovce, bilo gdje, samo da putujem.

Skoro sam otišla, no onda sam se sjetila svojih obaveza, škole, roditelja i svih ljudi koji su mi dragi i koje sam voljela.
Okrenula sam se i otišla.