Epigrami radosnih pokojnika
Loona i Luis
Imam osjećaj da me neki određeni ljudi u poslijednje vrijeme izbjegavaju.
Sada...
Ne znam točno zašto, ali pretpostavljam da je to zbog Danijela (pročitajte postove o Danijelu za bolje razumijevanje).
Ti su određeni ljudi, naime, opsjednuti njim, njegovim prekrasnim glasom, koji uopće nije prekrasan, i njegovom sposobnošću da sve zavara i uvjeri ih kako je njemu stalo. Degenerik.
Najradije bih ga davio golim rukama dok ne ispusti onu zadnju slinu iz odvratne ljušture koju naziva glavom.
A ja? Ja znam 10 000 načina kako biti pravi prijatelj, a svejedno nemam niti jednog.
I'm alone, I'm alone...
I onda mi jednostavno nije jasno zašto svi naši zajednički prijatelji vječito stanu na njegovu stranu kad se posvađamo?! Zar ne vide da sam ja jebeno bolja osoba od tog licemjernog ljigavca?!?!?!
Hmph...da... :)
Ne znam jesam li vam pričao, ali Luis mi je novi "najbolji prijatelj koji to nije".
U zadnje vrijeme se konstantno družimo, pušimo zajedno travu i za čudo svih bogova, to nam nije jedina zajednička tema. Problem je (naravno da ima problema, zar ste mislili da nešto u mom sjebanom životu može proći bez problema?!?!) taj što se Luis iznimno teško otvara i do njega ne možeš doći ni da si Superman u kostimu Terminatora!!!
I tako se mi sad "druuuužimo".
Jebate, kako mrzim tu stupidnu riječ.
Imam nekako osjećaj da me on baš ne želi preblizu, jer sam čuo da on ima potrebu odbijati ljude kad mu se malo više približe. To je vjerojatno zato što mu je kao jako mladom liku umra ćaća, tj. biološki otac.
Jebate, kako su ta prijateljstva komplicirana.
U pičku materinu.
A kad smo kod ljubavi...još sam s ružnom curom. Dajem nam još mjesec dana. Toliko dok ja ne dođem u Metropolu i snađem se malo. Stanem na svoje noge, kaže se još.
A onda je odjeb lansiran. Jer je već preforsiran.
Hvala na čitanju još jednog proizvoda bolesnog uma.
...jer ste VI to tražili...
LU
