Epigrami radosnih pokojnika
Freud je luzer
Upravo sam shvatio ono što mi svi konstantno govore. Ja često mijenjam raspoloženja. Vidite li to po mojim postovima?!
Čas pišem 'Mehmehuljicu', čas ono...'Prijateljstvo nikom...'
Mislim, vidite li vi kako se ja mijenjam?
Shizofrenija totalna.
Psihijatar mi je rekao da to može biti poslijedica droga. A ja sam njega i poslije toga uvjeravao da ja nisam nikad ništa uzeo. I znate što? Bio sam jebeno uvjerljiv.
I onda se pitam, naravno, čemu ja idem na te jebene terapije kad mi psihijatri ne mogu pomoći? Jednostavno ne mogu.
IQ testovi su pokazali da sam natprosječno inteligentan, a moj dugi rad u kazalištu je od mene napravio dosta dobrog glumca. Ja jebem tog psihića u zdrav mozak.
Posjedne me na stolicu (mislim hellooo, daj bar nabavi onaj cool kožnji naslonjač!) i onda me patronizira i priča sa mnom ko s malim bebačem.
A ja složim nevini pogled, trepćem okicama, govor tijela mi je nenadjebiv - izgledam ko mala nesigurna osoba koja nije ništa skrivila, osim što je previše gledala Pokemone i on mi propiše nekakve tablete za smirenje na biljnoj bazi. Koji degenerik. Uf. I još on slovi kao najbolji šrink u Šibeniku. Idiot.
A zašto uopće idem kod psihijatra, pitate se?
Zato što me otac silovao... (u pozadini svira "O Fortuna", konsternacija)
...
...naravno, šalim se...
Ja sam još samo jedan bezvezni pokušaj samoubojstva.
LU
