ZAR PUNO TRAZIM?
Ponekad zazelim da sam rodena u dobima sive proslosti. Udaju bi mi nekako organizirali. Neko musko bi me povelo i ja bih ga slusala i kuhala mu sve na sto ga je navikla njegova mat. Kvaliteta seksa se nikad ne bi preispitivala. Dvoumljenja o karijeri bila bi suvisna. Vec bi naradala brdo djecurije i onda se veselila njihovoj razigranoj slobodi. Postala bi jedna od onih majki koje zive kroz svoju djecu i nikad se ne bi pitala da li sam spremna pruzeti roditeljske odgovornosti. Vjerojatno bi dobro poznavala susjede jer bi mi komsiluk bio jedino mjesto izlaska. Ne bi se pitala sto da napravim za veceru. Jeli bi nesto sto raste u vrtu. Ako moj muskarac ne bi znao u svakom trenutku reci ono pravo ili duboko, ne bi niti pomislila da postoji netko drugi za kojeg sam trebala poci. Voljela bih ici na misu, ne zato jer je to moj svjesni izbor, vec zato sto to svi cine. A sto svi cine je normalno i to ne moze biti glupo. Uvjerena sam da se ne bi bunila. Nemojte me napadati, feministkinje. Sto pisem nije zakon vec osobna sramotna mastaraija. Znam da bi bila jedna dobra cura, solidnog zdravlja i stasita. Iskreno bi ispunila svoju ulogu zene svetice i kurve. Isla na ispovijedi. Uzivala bi u osjecaju griznje savijesti i trudila se citav zivot biti sto bolja i radisnija. Pa sto i ako bi me muz odalamio, ionako su me na to navikli moji roditelji. Ja bi obecavala da cu se popraviti, biti jos tisa i bolja. Zaista bi vjerovala da cu jednom biti zasluzna necije ljubavi iako nikada svoje jer to bi bilo neumjesno i uobrazeno. Mozda cak i grijeh, a tih bi se klonila za svaki slucaj. Vjerujem da bih uzivala u skromnosti i vjeri da ce mi Bog biti mislosrdan kada pokucam na Petrovu kapiju. Ne bih ja branila drugim zenama da postanu moderne i obuhu hlace. Ali ne bi niti one mene tjerale na assesmente, multipne orgazme i kombinaciju posla i obitelji. No ja sam u 21 stoljecu ? Sva su mi prava data. Prava na Vlastiti Izbor. Na samostalnost i individualnost. Nitko umjesto mene nece odluciti da li ostati u vezi i sto je zapravo ljubav nakon osmogodisnje veze. Sad treba mjenjati kompanije ili napredovati. Niposto gubiti vrijeme u tridesetima.Biti motiviran i znati uzivati. Kada je nezamislivo reci da si necim nezadovoljan jer je napad publike spreman : « poduzmi onda nesto ». Slazem se, ali sto. Sto uciniti ako ne znas kojim pravcem krenuti i jedino sto prepoznajes je stah od krivog sljedeceg koraka? Gdje je ta sloboda i polet kojom zene na reklamama za uloske skazu preko mog ekrana? Te vesele mame sto ribaju podove i obiteljke idile za vecerom nakon radnog dana. Ma nije da se zelim vratiti u robovlasnistvo, no samo nekad, kada sam umorna od prekopavanja po arhivi snova i stajanju na krizanjima zivota, kada sam slomljena od predbacivanja od strane vlastite obitelji, kada.....…tada zazelim da netko odluci nesto umjesto mene. Ili da mi barem spusti ruke na ramena. Velike dlanove sklopi oko njih i kaze : Na pravom si putu. Ne brini, sve ce biti u redu. Ja to znam jer vjerujem u tebe. Ti si dobra osoba. . tada bi vjerovala da je odlucnost oslobodenje i sloboda. da me izbori u zivotu cine laksom i vedrijom. Da skidaju terete umjeto da ih gomilaju. Samo tu recenicu zelim cut. I samo od nih. Zar puno trazim od vlastog oca i majke? |