TWO BAD, MILOS DEAD
Njoj iskocise oci. Kao macki u snopu auto lampi. Nabujale bjeloocnice i rasirile se zjenice.. Neka grozna vijest je stigla preko sms-a i Ona je bez daha. Prvo sam pomislila na Twin Towers ili neku simbolicnu katastrofu te vrste. Tsunami ili globalni potres. Lavine. Nesto ne zamislivo tragicno i brojno. Ona niti zvuka da ispusti. Proletjeo mi je kroz glavu Ajme, nije valjda smrtni slucaj u obitelji. Sjetih se tada izraza lica mog oca pri spustanju slusalice i recenici Zeno sjedni. Radi se o ocu. Bilo je tome 11 godina bas prije neki dan. Zamolila sam nabrzaka Svevisnjeg neka cuva zdravlje Njenog tate. Ona je u meduvremenu prekrila rukom sirom rasjapljena usta. Ja duboko uzdahnula. Ona hiperventilirala. Ja duboko izdahnula i udahnula. Ako treba biti uz prijateljicu u teskim trenucima, tu sam. Polozila sam dlanove na stol. Podigla laktove. Spremna na sve. Mislim si Stay cool. Pribrana. Nadimak mi je Panikana no ovo nije trenutak za dramu sa tvoje strane. Promatram je kao golman sto ceka jedanaesterac. Kad ona vrisne, jaukne, padne ili skoci ja cu se bacit u pravu stranu i biti uz nju. Tu. Na mjestu dogadaja. Ajme samo nemoj da se onesvijesti. Davno sam polazila sate prve pomoci. To bi mi bilo drugi put ovog tjedna. U srijedu mi je jedna djevojcica na satu pala u nesvjest.Samo sto me nisu optuzili za zlostavljanje maloljetnika koliko sam ju ispljuskala i zaljevala vodom. Gaziranom vodom jer druge nisam imala u torbi. Dosla je mala svijesti, niceg se nije sjecala (fala opet Svevisnjem) osim broja mame koja ju pak nije mogla doci pokupiti jer je danas red na tatu da pokupi malu. Odslusala ja telefonski zaposlenu mamu i problematiku rastave sa ocem. Rekla da cu nastavit sa citavim razredom mahat novinama oko glave njene kceri i nahranit je bombonima sto su ih djeca izvukla iz dubine dzepova ( a tih, fala i opet Svevisnjem, na desetine u ovo sezonskoj djecjoj modnoj kolekciji. i svi puni bombona i keksica). Curici se polako vracala boja u obraze te sam , na opce zadovoljstvo mog razreda, dopustila zatvaranje prozora. Ipak su vani 2 stupnja. Oko plave strunjace i polegnute djevojcice, solidarni i suosjecajni, cucali smo kao u sceni iz Vlaka u snijegu kada taj zaglavi u mecavi pa se sve narandze i sendvici skupe na jednu hrpu i onda se po pravdi jednakosti dijeli sve sto se ima i nema na jednake djelove. Samo da vas podsjetim na taj djecji klasik te javno priznam tadasnju otvorenu simpatiju prema tak slatkom Slavku Stimcu. U prilom djetinjstvu sam se par godina dvoumila izmedu moje odanosti Stimcu, onom malom iz Bosko Buha ili samom Jelenku. Znajuci da Bosko umire na kraju i da ce Jelenko kad ostari izgubiti pjegice , odabrala sam Stanka za glavnog lika mojih prvih romanticnih mastaranja. 1976 Vlak u snijegu, dugometrazni igrani djecji film, snimljen je prema knjizi Mate Lovraka. Osnovna skola u Velikom Selu je organizirana na principu zadruge. Djeca imaju slobodu da odlucuju o vecini stvari koje su u vezi s njihovim zivotom i poslom. Sloga i snalazljivost ucenika dolazi do posebnog izrazaja kad na povratku iz grada zapnu u snjeznoj oluji. Bez svoga ucitelja koji je ostao bolestan u gradu, vrijedni ucenici uspijevaju probiti bijelu zapreku svojim rukama stoga cto snazna lokomotiva ne uspijeva napraviti isto. Zajednistvo je jos jednom potvrdjeno. Istovremeno sa ovim suludim vrtlogom asocijacija, mjenjale su se nejasne grimaze na licu moje Prijateljice. Zumor glazbe i gostiju u kaficu utihnuo. Zrak je otezao, a dim se zaledio u pokretu.Jos gleda u mobitel, ja u nju, nitko se ne mice, svi smo u stanju podnijeti prvi zvuk. Prasak. Lom. Smijeh.Smrtno ozbiljna proucavam ovo sulodo ponasanje. Bit ce da je ovo panicna reakcija,hvatam se logicnog objasnjanja.Nema mi druge, nego opet samarat, mislim ja. Vidjela sam to na filmu. Nakon dobrog samara se zrtve sto su netom vristale potpuno smire i daju suvisle odgovore na pitanja. Smijeh traje. Predugo. Gutam slinu. Skidam prsten da ju ne ozlijedim ako dode do najgoreg. Nakasljem se i prozborim. U stahu od odgovora, ja pitam. Okrece se njena Nokija prema meni. Zeleno svjetlo i velika tipkana crna slova.UMRO JE MILOSEVIC. TWO BAD, MILOS DEAD.Nasli ga krevetu mrtvog., obajsnjava Ona sa preko puta stola. I tu mi je tako laknulo. Pao mi je kamen sa srca. Pomladila se pet godina. Zahvalih iznova Svevisnjem na zdravlju rodbine, sto mi ne upropasti slobodan dan nekog svjetskom katastrofom, slomljenim srcima ili bilo cime sto ce utjecat na moj zivot. Ma dobro, neka ga. Ja mislila nesto grozno se tebi sprema, a ono Milos. Oporavljam se jos od uzbudenja. Raspusem se kao umorni konj nakon utrke. Cak se smijem na glas. Dobro je , svi smo na broju. Nego sto joj to dode Two bad Milos dead? Ma to ti je engleski, veli Ona. Dva losa ubise Milosa. Aha, stara uzrecica i potencijalni hit neke novokomponovane zvijezde ili same Severine Ta voli rimu. I tada mi nastavimo piti kave, a ja zicati njene cigarete. Nakon ovog napornog subotnjeg dana, odlucila sam kupiti baklave i kestenje. Pekaru /slasticaru objasnih kojim povodm ja kupijem slatkise. Cestitaam, veli on meni. Kada su uhapsili Saddama i ja sam sve svoje prijatelje castio. I tu mi nekako cudno bude toplo oko srca. Ovaj covjek iz Sjevernog Iraka i ja pogledasmo se duboko u oci. Skoro pa zaplakah nad ovom srecom i nepravdom sto nas veze. I onda sam otisla doma. U glavi napravim natuknicu: pozabavi se tehnikama prve pomoci. U navedenim su primjerima moji nagoni bili samaranje ugrozene okoline. Cini mi se da bi tu trebalo poraditi na suptilnosti moje zastarjele obuke. Jos ce se procut kakva sa agresivka.Tko zna kad cu ponovno morat spasavat zivote? |