19.02.2006., nedjelja

RALJE ZIVOTA

Ovo ce biti jedan tuzan post o patnji i suzivotu Lanterne i njene zubobolje. Literarni cu clanak pospricati medicinskim detaljima, psiholosko povijesnim podatcima o vec spomenutoj simbiozi, te ukrasiti preljevom samosazaljenja. U tekstu cete otkriti ogromnu hrabrost ove mlade zene, njenu granicu bola i stupanj strpljivosti. Sve spomenuto je ukorjenjeno u zivotnoj istini i napisano pod utjecajem (previse) sredstava protiv bolova, ukljucujuci i alkohol u tu kategoriju.
UPOZNAJTE GLAVNA LICA:
Ja, Koza Pametnjakovicka (KP,koja sam isto Ja) i njihovi (ne)Prijatelji


U ovoj ce prici veliku ulogu igrati dvije osobe: Moje Pravo Ja i Moje Drugo Ja (KP). Uz njih ce u sporednim ulogama igrati: Zubar Lolita, Tri Zubna Korjena, Injekcije, Bol i Griznja Savijesti. Citajuci ovu pricu otkrit cete kako postojanje Mojeg Drugog Ja(KP) i njenog drustva, moze lose utjecati , ne samo na vase psihicko, vec i na fizicko zdravlje Mojeg Pravog=) Ja.Odnosno Mene.
Objasnjenje slijedi:


Duze vrijeme sam svjesna da u Mojem Pravom Ja zivi jos jedan glas. Nazovimo njega „sama si si kriva/kaj ti nisam rekla da ce ti se to dogoditi“ ili Moje Drugo Ja ili jednostavnije Koza Pametnjakovicka. Ta je poznata u mojim kruziocima. Vec ju godinama pokusavam ispljunut vanka i naprasit kloferom za tepihe. Skuzila sam cak tko joj pise tekstove. Pametnjakovicka se druzi, na primjer, sa Griznjom Savijesti. Zajedno gnjave svoju zrtvu ( Pravo Ja) satima zivciranja, neispavanim nocima i besmislenim prekovremenima. Ja mrzim Kozu Pametnjakovicku i razmisljam o poduzimanju konkretnih kriminalnih akcija. Ova mrznja posebno kuha kada se Koza Pametnjakovicka naslika u trenutcima slabosti male Ja i onda je maltretira predbacujucim pogledom i zvukom “cccc“.

LOLITA, MOJA ZUBARKA I „PA SAD TI SAMA IZABERI“
U utorak sam imala ugovoreno kod zubara. Nista strasno. Naime nemam krijesa, ali jedan zub crne boje bi Ja okrunila u porculansko bjelilo.
Moze, kaze Lolita, moja zubarka.
Ja zjevnem.
Lolita zaroni u moju supljinu.
Ma nije proslo niti sekundu dvje,
eto Lolite natrag.

L: Kada su tebi lijecili zubno korjenje na ovom egzamplaru?
JA: Mislim da ima par godina. Taj zub sam na Malesnici lijecila.
L (gleda zabrinuto u zub 4, pa u roentgen fotografije, pa u mene):Da , da....

JA (mislim) : Ovo nije dobar znak,
L: Malo je to zastarjelo. Bilo bi dobro to malo procackati prije nego zakucamo krunu. Jer ako se zivac upali, a ti si okrunjena, necemo mu moci pomoci. Jedini nacin da se tada domognemo upale je izvana.
JA: Kako to mislis, Lolita, zeno Bozja,izvana?,
L: Busilicim kroz zubno meso. Mogucnosti znas, pa sad ti sama odluci!

Nastupa pauza u kojoj se Ja prisjecah sinocnje nocne more o horor zubnoj klinici. Ja problijedih. Super izbor, kaj ne? Nakon rasplamsavanja bolesne mi i prebogate maste, Ja vise nisam imala izbora. Spomenuvsi da ce se troskovi tretmana udvostruciti i njegovo trajanje za duplo produziti, krenula je Lolita u akciju: izbrusti zub, probiti se do korjenskog kanala, suociti moguce upale sa suncevim svjetlom, gorkim ljekovima i arsenalom medicinskih busilica.
CEMU SVE MOGU SLUZITI PRIBADACE?
Prije nego nastavim ovu istinitu pricu, nudim vam nekoliko medicinskih informacija u slucaju da vas ovakova zlokobna sudbina jos nikada nije susrela. Jedan zub ima tri korjena i u njima kanalice i i njima pak zivce. Tretman lijecenja zivaca svodi se na guranje pribadaca u te kanalice cackanje po njima i izvlacenje upale na vidjelo. Naravno da se pri tome koristimo modernom anestezijom, pokusavajuci zive smiriti sa 5 injekcija. No zivac je zivac i on se neda samo tako. Sto je dobro, kaze vesela Lolita, jer inace ne bi znali gdje je zivac bolestan,a gdje zdrav.

Dragi moji citatelji, nikad vam necu u zivotu pozeljeti da susretnete svoje zdrave zivce. Ako vam se slucajno dogodi da je taj dogadaj neizbjezan, nikako vam ne preporucam da mu ususret potrcite sa pribadacom. To vrlo neprikladan poklon koji uzrokuje jedno vrlo lose iskustvo!

No sati koje sam proteklih godina provela lezeci u ordinacijama imaju i pozitivnu stranu. Ja sam razvila visok prag strpljenja, meditativne sposobnosti, negiranje bolova i prihvacanje ovakovih zahvata kao jos jedan neizbjezan aspekt zivota na Zemlji. Svu sam bol proslijedila ka zgrcenim sakama u rukama, stisnutim bedrima i zastarsenim ukocenim stopalima. I dok se Lolita zaokupljala cjepidlacenjem i najnovijim zubarskim tehnikama, ja sam zaplovila na valovima maste zamisljajuci svoj ponosan osmjeh, bljestavo zubalo i buducnost bez ovakovih peripetija. Nakon dva sata,ugasio se svuk busilice, Lolita podigla zastitnu masku, ja zatvorila gubicu, zakopcala jaknu i sjela na bicikl.
DIJALOG U KOJEM SMO SE JA I KOZA ZAPRICALE
Ili
kako li se samo Ja mogu dati uvjeriti od strane same sebe da lupam gluposti

Au, zub me jos boli, zakukam Ja u sebi. Jos nisam niti jaknu pila odciferslusala.
Ah, pretjerujes kao i uvijek. Malo boli nakon posjete zubaru je najnormalnija stvar na svijetu.
Odbrusi Koza Petnjakovicka i zamahne svojom bujnom kosom tek toliko da me podsjeti da ona nikad nebi otisla kod krivog frizera.(tko ne kuzi ove konotacije, neka prolista prosli post)
Zubarka nije spomenula nikakve nus-pojave, zacvilim potiho.
Naravno da nije. Jer ih ni nema! Jel te boli toliko da ces umrijet?
Ma..., mislim da necu umrijet.
Eto vidis da ti nije nista. Pa nisi ti vise malo dijete. Nesto valjda mozes i pretrpjet.
Ja sam u tom trenu pomislila da objasnim toj Kozi Pametnjakovickoj da postoje gradacije izmedu slabasne boli i previjanja na samrti, ali mi je gubica toliko puslirala da mi se nije dalo pomicati celjusti. Umjesto toga skoknula sam do ogledala.
Isuse Boze, obraz mi je nateknut.
Ajme vidi princeze. Ti se trebas sjetiti da na svijetu postoje i manje blagoslovljeni ljudi. U Kini ili Indiji ti na cesti popravljaju zube. I nitko nikad nije cuo za anesteziju. Zaurla Kozurina.
Daj si popij koju tabletu i odi lec.

Ja sam ih popila 12 u slijedecih 15 sati.
Nekako mi je mucno,znam da sam ovo sigurna rekla u sebi. Ali ne mozes ti pobjec od Pametnjakovicke, kad je i ona u samoj meni.
Glupaco. Tko je vidio kljukat tolike kemikalije? Za ovo si si fakat sama kriva.
Kao da sam imala izbora. Citavu noc nisam ni oka sklopila od bolova.
Eh, draga moja. Na to si trebala ranije misliti.
Kako ranije? Ja sam s bezbolnim zubom otisla do zubara. Nije mi moglo past na pamet da ce se iznenada na mom licu stvoriti oblina velicine C
Kako nisi znala?,
ustaje Koza iz fotelje. A znala si ne otici na redovnu kontrolu.
Kaj velis? Ja uvijek idem na kontrolu.
Propustila si dvije kad ti je bilo 13 gtodina. Konac si tek pocela koristiti, a onu bljkastu pastu za zube sto su ti preporucili na sistemaskom u osnovnoj nikad nisi kupila. Draga moja Ja, sve se vraca, sve se placa.

Ovako zlokoban dio sebe nisam ni znala da imam. Ovo je sadizam. Zatvorit cu sama sebe u zatvor. Ajde zamisli da bilo kome drugome ovako pijem mozak. Da ne povjeruje covjek da ta Koza jednako je dio mene kao i sam Ja. Zastrasujuce. Dok sam uzaludno cepila usi zeleci usutkati Pametnjakovicku, u meni je odzvanjao njen glas: I nikad nisi pila mlijeko. Ili uzimala dodatne tablete kalcija. Previse se gustas na slatko. Tko je vidio salatu sa secerom, itd itd.

Nakon dva dana jadikovanja same nad sobom, dokazivanja Pametnjakovicki (citaj: samoj sebi) da ja nisam potpuni slabic, te zobanja svih vrsta sredstava protiv bolova koji se mogu kupiti bez recepta ili na ilegalnom trzistu, nazvala sam Zubarku.
Prvo sto je rekla bilo je Pa sto nisi ranije nazvala? Ovo je strasna upala. Mora da si umirala u bolovima.

Okrenula sam se sa spremnom stisnutom sakom i munjama u ocima, da opalim Kozi Pametnjakovicki ono sto je ide, ali ova se lisica pritajila. Samo je potiho sapnula Pa kaj sam te ja sprecavala da nazoves? Sorry, ja ti za ovo nisam kriva. Imas ti i svoje Ja.
Potpuni izmorena, bacila sam se u stolicu i rasjapila celjusti. Zbog velikine upaljenog tkiva sve se moralo spasavat bez anestezije. Ne preporucam.

KRAJ PRICE JOS NIJE NA VIDIKU
Vec cetvrti da lezeim u toj ordinaciji. Zubari mi se dive kako sam mirna i kako li samo tiho patim. A ja bi da sve prestane, da vise ne licim na asimetricnog hrcka, da mogu bezbolno zagristi u kruh i barem sat mogu mirno odspavati. Do tada sam prepustena njihovom cackanju, pribadacama, pojacanom ljecenju antibioticima i rezanju upaljenog tkiva.
Bas sam vam jadna, ali necu se na glas zalit jer ce mi Pametnjakovicka odmah sjest na glavu.

Pametnjakovicka se od prije par dana nije javljala. Bit ce da sam tu Kozu usutkala pretjeranom dozom tableta u kombinaciji sa alkoholom.
Ako imam srece, otrovala se i crkla.


- 12:17 - javi se (6) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

NOVA FRIZURA

Po glavama raste kosa. Kakva takva, ali dlakava i zimskih mjeseci svojeglava. Ma zapravo ne treba kriviti zimu u ovom slucaju, vec moju glupost da tijekom baletne mi mladosti drzim rigorozne dijete. Tako sam od silnog uvlacenja trbuha i grcevitog drzanja za stap na zidu zaradila cir na zeludcu. A kada sam se odlucila skinuti i ta dva kilograma viska jeduci tri mjeseca iskljucivo narandze onda se moja dlakavost na tjemenu iznenada prorijedila. Koliko su ovi uzroci i posljedice povezani jos nije znansveno istrazeno, no cinjenica stoji: sa 14 godina sam odrezala debelu pletenicu koja je, potom, dugi niz godina stajala na polici u ormaru. Da bi me sa 16 cudno proucavale frizerke, zalile se da me ne znaju kako pocesljat, a da se ne vidi da mi je tu rijetka kosa. Nesto sto mi se do tada nije dogadalo.Od tada sam ja ameterski pokusni kunic za svaku vrstu kozmetike za kosu na koju stave naljepnicu : prirodno i extra volume.

Nije da bas volim frizere. Volim kad mi peru kosu, ali to traje prekratko. Prerijetko odlazim pa me kude, cude se izraslim pramenovima i guraju mi skupe preparate pod nos. Nekako ih vidim kao spasavatelje umjesto da im se jako veselim. Ne mogu ja svakih 6 tjedana na tretman (citajte prijasnje postove o kronicnom nedostatku vremena ove zime).

Uglavnom, bukira mene Moja Prija kod hairstylista. On ce znati od mojeg gnjezda na dlavi uciniti zenstvenu, nonsalantnu, sportsko profinjenu frizuru koja ce izgledati kao da se za to savrsenstvo nitko nije satima trudio postaviti svaku dlaku na svoje mjesto. Kao sto citate, moja su ocekivanja sasvim normalna.

Teta frizerka Patty ogrnula me plastificiranim ogrtacem i preispitala sto bi ja. Nakon mojih vrlo(!) jasnih odgovora, izvadila je Patty noz i pocela sjeci moju kosicu.
Nemojte se cuditi, to je najnovija tehnika za obradu glave. To je meni sve objasnila Patty, dok je istovremeno u stolici pored mene uvjervala Suzy da ako kupi neki spej njene ce kovrce same od sebe zaplesati zavodljivi zenski ples po njeoj maloj glavi.
Uz to je Patty spaliti mi kozu cak tri puta suseci me fenom jacine avionskih motora. Ja sam se unatoc svemu uzivila u ulogu one koja ce iduceg mjeseca izaci na naslovnici nekog zenskog casopisa , kao novo otkrivem svjetski fotomodel (kako smo je samo mogli ne zamijetiti?, vikat ce ona Anna sto je glavna u Vogue u NY itd itd).
Kad moja Patty izvuce steker i veselo mi veli:

Eto, tot je bilo to!
Hm?, mislim ja.
Kako to je to, kad nije. Pa sve je isto kao i kad sam usla
Bit ce da su kolegice frizerke nanjusile frku, te kao u koreografiji sletjele oko mene i stale se divit tom umjetnickom djelu povise mi lubanje.
Odozada izgleda odlicno!
Odozada?, opet mislim ja.
Pa sta ce mi frizura odozada? To ja ne vidim.
Radilo se naravno o kompletnom look-u, ukljucio se i neki Denis.
Sve frizerke (odjevene u crno i sa upadljivim modnim detaljima) klimale su glavicama.
Slusajte ljudi pa ja zivim sprijeda. Tako razgovaram sa ljudima. Tako se provjeravam prije odlaska na posao i u izlozima o prolazu.
Odostraga se ne broji
.

Platila sam karticom, nisam im ostavila dzeparac i odbila sam svaki magicni proizvod koji je obecavao u tjedan dana konjsku grivu i sjaj. Ljuta ko ljuta paprika odjurila sam doma. Ne zbog frizure, vec tog babinjeg pametovanja.
Ionako je zima i ja nosim kapu.

- 22:20 - javi se (21) - Isprintaj - #

06.02.2006., ponedjeljak

IMA DA SE SLUSA!

Dok je jutarnja magla lebdjela nad mrazom, zaustavili smo se pred Samostanom. Procelje od crvene opeke i biste po mracnim hodnicima obavjestili su nas o povijesnoj vrijednsti zgrade. Za sto bolji ugodzaj trebalo je ne obracati paznju na automatsko otvaranje vrata, pomicne stepenice i modrene nacine virtualnog placanja smjestaja. Kada bi sve to izignorirali, osjetili bi duh srednjeg vijeka u kojem su iskopani temelji i nabacena prva deka ove tvrdave.

Srecom je Lanterna jedna velika ljubiteljica modernog doba, posebno nakon sto su uvedi vodokotlici i ona nije morala nositi kante morske vode do WC skoljke. Odmah je ona provjerila da li ima dovoljno cistih rucnika i toplog tusa. Na njeno veselje samostan je dobro zakoracio u novo doba nudeci joj budilicu, fen i televizor u njenoj jednokrevetnoj sobici. (jednokrevetni krevet mi se cinio kao da sam na zatvorenickom lezaju, ali uzivala sam kada sam se sjetila popusta u cijeni).

Ova scenografija udomacila me na dva dana koliko je, ocigledno, dovoljno da se nauci komunicirati. Dvodnevna radionica u skolpu moga post-diplomskog u kojoj ima da naucim sa mirnocom i strpljenjem natjerat moj team da radi punom parom, svi budu motivirani i vode ispunjen radni zivot. Kada sam procitala efekte koje bih ja to mogla prouzrocit nakon samo dva dana sudjelovanja, odlucila sam se, kao prava streberica, zaloziti u svoju i buducnost svih tih sa kojima ja poslovno komuniciram.

Gospoda uciteljica je bila jako opustena.
Kao prvo, ima se dobro slusat, veli ona.
A ja si mislim Vidis kako sam ja pametna.To mi je vec bilo jasno od malih nogu Skoro sam skupila praznu tekicu u kojoj sam namjeravala pisati natuknice i usmjeriti se ka sanku u prizemlju.
Ja to vec godinama svima govorim. Da me moraju slusat.
Ali ocito sam ja tu ubrzala mislit svojom glavom, jerbo smo mi kao sefici danas trebali vjezbat kako se slusa. Da ponovim, kako se slusa druge, a ne nas.
Hm?, nije bila samo moja reakcija.

Onda smo se ucili kako A i B komuniciraju, kako oni imaju svoju proslost iza njih ali ta utjece na njih i skoci ispred njih, stane na put i onda ti ne shvatis poruku jer ti ta proslost zamagli oci (ili zacepi usi?). Pa smo vjezbali biti sljedbenici, pa vode, pa priopcit kritiku, pa ju primit, pa lose vijesti itd itd. Da bi na kraju naucili i vodit sastanke i razgovore o funkcioniranju na poslu. Mozda vam se na prvi pogled cini da ja sve ovo sarkasticno opisujem, ali nije. Dobro je to kada ti se posloze neke stvari u glavi, steknes uvid u procese i zelis biti bolji covjek.

Sada ja moram uvoditi ovu komunikaciju kod mene u uredu. Polako i u malim dozama. Inace bi ljudi mogli pomislii da mi je lose. U ovih par godina, navikli su na [B]sale, stres i lupanje po stolu, deracinu na PCje i printere koji odbijaju suradnju i istresanje privatnog i poslovnog zivota po hodnicima.

KAKO SE VI SPORAZUMJEVATE NA POSLU?


JAVNA ISPRIKA CITATELJIMA I GOSTIMA ZBOG PREDUGOG ODSUTSVA:
zadnjih par tjedana nisam stigla do tastature zbog problematike "slobodnog vremena" o kojoj sam razglabala prije par tjedana. No citam sve i svakoga po pauzama
.

- 23:26 - javi se (16) - Isprintaj - #

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

prozor mojim osjecajima i mislima , istinite tajne i zarobljene istine, odjek u daljini i udica koja ceka prve kontakte