Po glavama raste kosa. Kakva takva, ali dlakava i zimskih mjeseci svojeglava. Ma zapravo ne treba kriviti zimu u ovom slucaju, vec moju glupost da tijekom baletne mi mladosti drzim rigorozne dijete. Tako sam od silnog uvlacenja trbuha i grcevitog drzanja za stap na zidu zaradila cir na zeludcu. A kada sam se odlucila skinuti i ta dva kilograma viska jeduci tri mjeseca iskljucivo narandze onda se moja dlakavost na tjemenu iznenada prorijedila. Koliko su ovi uzroci i posljedice povezani jos nije znansveno istrazeno, no cinjenica stoji: sa 14 godina sam odrezala debelu pletenicu koja je, potom, dugi niz godina stajala na polici u ormaru. Da bi me sa 16 cudno proucavale frizerke, zalile se da me ne znaju kako pocesljat, a da se ne vidi da mi je tu rijetka kosa. Nesto sto mi se do tada nije dogadalo.Od tada sam ja ameterski pokusni kunic za svaku vrstu kozmetike za kosu na koju stave naljepnicu : prirodno i extra volume.
Nije da bas volim frizere. Volim kad mi peru kosu, ali to traje prekratko. Prerijetko odlazim pa me kude, cude se izraslim pramenovima i guraju mi skupe preparate pod nos. Nekako ih vidim kao spasavatelje umjesto da im se jako veselim. Ne mogu ja svakih 6 tjedana na tretman (citajte prijasnje postove o kronicnom nedostatku vremena ove zime).
Uglavnom, bukira mene Moja Prija kod hairstylista. On ce znati od mojeg gnjezda na dlavi uciniti zenstvenu, nonsalantnu, sportsko profinjenu frizuru koja ce izgledati kao da se za to savrsenstvo nitko nije satima trudio postaviti svaku dlaku na svoje mjesto. Kao sto citate, moja su ocekivanja sasvim normalna.
Teta frizerka Patty ogrnula me plastificiranim ogrtacem i preispitala sto bi ja. Nakon mojih vrlo(!) jasnih odgovora, izvadila je Patty noz i pocela sjeci moju kosicu.
Nemojte se cuditi, to je najnovija tehnika za obradu glave. To je meni sve objasnila Patty, dok je istovremeno u stolici pored mene uvjervala Suzy da ako kupi neki spej njene ce kovrce same od sebe zaplesati zavodljivi zenski ples po njeoj maloj glavi.
Uz to je Patty spaliti mi kozu cak tri puta suseci me fenom jacine avionskih motora. Ja sam se unatoc svemu uzivila u ulogu one koja ce iduceg mjeseca izaci na naslovnici nekog zenskog casopisa , kao novo otkrivem svjetski fotomodel (kako smo je samo mogli ne zamijetiti?, vikat ce ona Anna sto je glavna u Vogue u NY itd itd).
Kad moja Patty izvuce steker i veselo mi veli:
Eto, tot je bilo to!
Hm?, mislim ja.
Kako to je to, kad nije. Pa sve je isto kao i kad sam usla
Bit ce da su kolegice frizerke nanjusile frku, te kao u koreografiji sletjele oko mene i stale se divit tom umjetnickom djelu povise mi lubanje.
Odozada izgleda odlicno!
Odozada?, opet mislim ja.
Pa sta ce mi frizura odozada? To ja ne vidim.
Radilo se naravno o kompletnom look-u, ukljucio se i neki Denis.
Sve frizerke (odjevene u crno i sa upadljivim modnim detaljima) klimale su glavicama.
Slusajte ljudi pa ja zivim sprijeda. Tako razgovaram sa ljudima. Tako se provjeravam prije odlaska na posao i u izlozima o prolazu.
Odostraga se ne broji.
Platila sam karticom, nisam im ostavila dzeparac i odbila sam svaki magicni proizvod koji je obecavao u tjedan dana konjsku grivu i sjaj. Ljuta ko ljuta paprika odjurila sam doma. Ne zbog frizure, vec tog babinjeg pametovanja.
Ionako je zima i ja nosim kapu.
Post je objavljen 12.02.2006. u 22:20 sati.