komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (2) * ispiši * #
SHINRIN YOKU (šumsko kupanje)
slika: internet
Kleknut ću na meku mahovinu
pred oltarom tihim, zelenim
i slušati molitve koje šapće vjetar suncu
što se probija kroz uzbibane grane
i miluje me zlatom svojim,
zagrliti stabla i ostati tako,
dok me ljubav drevna ne preplavi
kao slap u kojeg uranjam
nakon žege podnevne.
Pustit ću da mi čuvari šume
otvore portale svoje
i uvedu me u svijet
iza ovoga svijeta
onaj svijet gdje vile i jednorozi
slušaju napjeve božanske i anđeoske.
Pustit ću sebe kroz sebe dušom
kad već tijelom ne mogu,
dok mi srce ne bude prepuno
i dok ne shvatim,
da sam zapravo stalno u tom svijetu
sve dok dijete u meni
vjeruje u beskonačnost
zelenoga sna.
22.4.2020.
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
I TAKO ...
To je naša osječka legenda, čuveni Osman, uvijek je vukao velika kolica za pijac i na njemu čupavog svog crnog psa, živio u nekoj straćari, svoj neki skroman život, naočale je uvijek nosio okrenute naopako, ali ljudi su ga voljeli, nikom nije smetao, bio je dobroćudan, Albanac porijeklom, kažu da su ga ostavili kao bebu pred nekom kućom, odrastao u sirotištu.
Kad je izbio Domovinski rat, prebacili ga u starački dom na Kosovo, gdje je umro, možda i od tuge.
Htjeli su ljudi da prolaz gdje je živio nazovu "Osmanov prolaz", ali grad se nije sa tim složio, jer Osman nije bio zaslužni građanin grada, samo običan, čudni građanin koji je ipak ostao legenda u srcima mnogih, jer je ostao svoj do kraja.
komentiraj (1) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #
